Ukupno 43 autora i 57 umjetničkih djela domaće neoavangarde i postmoderne druge polovine 20. st., uz to i djela umjetnika suvremene hrvatske i posebice osječke likovne scene od 70-ih do danas, odabralo je troje kustosa Muzeja likovnih umjetnika - mr. sc. Daniel Zec, viša kustosica Valentina Radoš i Ivan Roth - kako bi izložbom Hommage V. K.-u odali počast u svibnju prošle godine tragično preminulom kustosu Vlastimiru Kusiku, muzejskom savjetniku, likovnom kritičaru, povjesničaru i teoretičaru umjetnosti. Do 8. rujna može se pogledati u cjelokupnom izložbenom prostoru MLU-a otvorena izložba koja je na otvorenje privukla očekivano mnogo posjetitelja.

Kustoski tim na čelu s mr. sc. Zecom odlučilo je Voljenog Kolegu, Vrsnog Kustosa, Vičnog Kontranapadača - kako je na otvorenju upravo Daniel Zec otkrio što se sve može i krije iza akronima u nazivu izložbe - kolegu predstavlja radovima onih umjetnika s kojima je Vlastimir Kusik (1953.-2018.) surađivao i koje je kao likovni kritičar i kustos pomno pratio, preferirao i prema kojima je imao posebnu vrstu naklonosti, umjetnike s kojima je bio u bliskom kontaktu, koje je promovirao i afirmirao, i umjetnike koji su, na koncu, afirmirali njega.


- Ovaj Kusov izbor, njegovi autori i autori koji su njemu bili orijentirni i on njima, to je mjesto gdje se osjećam kao kod kuće. Grad kojega je Kus izabrao, naš je grad koji nam treba i zbog kojega smo tu ostali kada nije bilo dobro, kada je možda bilo bolje nego ikada. Kusik je čovjek-esej: ideš gradom i susrećeš ga i odmah nastaje pet kartica o avangardnoj ruskoj umjetnosti, o avangardnom ruskom romanu, vrlo brzo preskačemo na film koji se gleda, loše iscrtan pješački prijelaz..., no bez gnjavaže. Bio je čovjek koji nikada nije bio težak, koji nije gnjavio, koji je prestajao govoriti istog trenutka kada to više nije trebalo - u dahu se prof. dr. sc. Goran Rem prisjetio prijatelja kojemu je na otvorenju izložbe njemu u čast nastupila osječka skupina Die Hausers. Jer, volio je Vlastimir Kusik i glazbu.


- Bio je čovjek koji je znao povijesne, tradicijske, dubinske temelje, no njegov je senzibilitet bio u avangardi. Kako povijesnoj, tako i avangardi nakon 2. svj. rata, avangardi 50-ih, 60-ih, početka 70-ih i ova naša koju ponekad pogrješno nazivamo postmoderna. Ovo što je u MLU-u predstavljeno to je Kusov izbor i apsolutno bi bio zadovoljan - čvrsto je uvjeren prof. Rem.


Ova je izložba, prije svega, znak pažnje, homagij kolegi, suradniku i mentoru - gesta troje kustosa i matične ustanove unutar koje je gotovo cijeli svoj radni vijek djelovao i čiji je identitet sustvarao.


- Izložba je postavljena njemu u čast i, nadamo se, bar donekle prema njegovu ukusu. Ona je letimičan pregled i dio slike cjeline, bez pretenzija verifikacije i cjelovitog problemskog rastvaranja i razapinjanja. Ona je, uz mnogo toga izostavljenog, podsjećanje na neke ključne momente, pojave i autorske figure koje svoje zajedničko mjesto imaju kako u našoj novijoj povijesti umjetnosti tako i u Kusikovoj radnoj biografiji - pojašnjava Daniel Zec, dodajući da vrijedan prilog katalogu čine tekstovi Ješe Denegrija, Gorana Rema i Igora Loinjaka, trojice autora iz uskoga kruga V. K.-u bliskih intelektualaca. Svatko od njih o Vlastimiru Kusiku progovorio je na svoj autentičan način i iz pozicije vlastitih područja stručnog interesa, ali i iz svojih osobnih iskustava suradnje, prijateljstva i susreta u zajedničkom promišljanju svijeta umjetnosti i modernističke kulture.


Sjećanje, ma koliko dostojanstveno bilo, ipak je znak da onoga koga se sjećamo - više nema. Ne baš s tugom, ali sjetno se Vlastimira prisjetio, došavši iz Zagreba na otvorenje, i Ivan Doroghy, umjetnik koji se svojim sugrađanima u MLU-u predstavio izložbom u listopadu 2018., zahvaljujući upravo Vlastimiru Kusiku.


- Prvi lik, osoba koje se sjetim vraćajući se u Osijek je Vlastimir, jer smo od studentskih dana doista prošli sve moguće situacije. Bilo smo bliski, surađivali i izuzetno mi je drago da je MLU uspio napraviti ovakvu izložbu koju je Vlastimir zaslužio svojim radom. Bio je besprijekorno profesionalan, svakomu je znao naći mjeru s nekom dozom nonšalancije i provokativnosti, što je zapravo bio njegov živi duh - napomenuo je Doroghy. Ma koliko ostavljao dojam tromoga, dodaje Doroghy, bio je živi duh, erudit koji se nikada nije razbacivao velikim riječima.

- Žao mi je što nije uspio napisati još jednu knjigu, poput one Mađarska avangarda, Andraž Šalamun i Tomislav Gotovac u Osijeku: likovni život u Osijeku. Nadam se da rukopis postoji i da će netko smoći snage i objaviti to - nada se Doroghy. Svi oni koji Vlastimira Kusika nisu poznavali dovoljno ili uopće, nakon ove izložbe dobit će sliku o njemu kao nekomu tko je duboko proživljavao svoje vrijeme. Na izložbi ima i klasičnih, ali i supermodernih radova jer se Kusik bavio širokom lepezom umjetničkog izraza što izložba sjajno pokazuje - zaključio je Doroghy.


Nije Vlastimir samo pratio što drugi umjetnici stvaraju, nego je i sam stvarao s njima. Najbolji primjer za to je i Ivan Faktor, čiji radovi zauzimaju važno mjesto na izložbi, koju ocjenjuje sjajnom. U prvom redu zato što su radovi odlični, a u fundusu su MLU-a ponajviše ili isključivo Vlastimirovom zaslugom.


- Sada se vidi koje blago MLU posjeduje zahvaljujući Vlastimirovu ukusu, talentu i opredjeljenju za suvremenu umjetnost - zadovoljan je Faktor. Zadovoljan je i što u Vlastimirovu radnom opusu brojne bibliografske jedinice (dostatne za monografiju) posvećene su upravo njemu, Ivanu Faktoru.


- Prijatelji smo od sredine 70-ih, pa su i neki moji rani radovi iz tog vremena nastali uz njegovo ohrabrivanje i opredjeljenje za tada mladu konceptualnu umjetnost i negiranje onoga što se radilo u vremenu. Vlastimir i ja smo mislili da živimo u vremenu i da trebamo ostaviti trag u tom vremenu. To se vidi po mojim radovima - pojašnjava Faktor. Mnogi su umjetnici s Vlastimirom bili prijatelji i uzajamno su utjecali jedni na druge. Faktor je jedno vrijeme s Kusikom radio u Zavodu za zaštitu spomenika kulture.


- Zahvaljujući tim utjecajima i nastali su neki radovi, čak smo neke i radili zajedno. Poput kolektivnog filma Ivan Faktor, Vlastimir Kusik, Marijan Sušac, Josip Alebić (1979.), ali i filma Svodiči od grilaža (1978.) te filma I. program, mog programatskog rada u kojem se vidi moje opredjeljenje i neodustajanje do danas. Vlastimir je teorijski utjecao na nas i okruženje, ali je i sudjelovao u nekim radovima i bio koautor - zaključuje Faktor.

Izložbu je u ime OBŽ-a otvorio Dragan Vulin.