Lidija Barić, dr. med., specijalizantica pedijatrije i naslovna asistentica na Katedri za fiziologiju i imunologiju Medicinskoga fakulteta Osijek, jedna je od dobitnica godišnje nagrade „Za žene u znanosti“ za 2018. godinu.

Ona joj je uručena 16. travnja 2019. u Preporodnoj dvorani Narodnoga doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na 13. svečanoj dodjeli nagrade „Za žene u znanosti“ pod pokroviteljstvom L’Oreal Adria i Hrvatskoga povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture. Veliko priznanje dobila je temeljem izvrsnoga rada i postignutih rezultata u području teme svoje doktorske disertacije „Uloga oksidativnoga stresa u nastanku endotelne disfunkcije uzrokovane kratkotrajnim velikim unosom kuhinjske soli u zdravih mladih ljudi“. Svrha je njezina rada dokazati štetne učinke kratkotrajnoga visokog unosa kuhinjske soli u organizam na endotelnu funkciju, neovisno o promjeni arterijskoga tlaka u zdravih mladih osoba, a koji je posredovan povišenom razinom oksidacijskoga stresa zbog inhibicije renin-angiotenzinskog sustava. Ta je nagrada bila povod za razgovor s Lidijom Barić za Sveučilišni glasnik.

Što Vam znači nagrada „Za žene u znanosti“ i kako će ona utjecati na Vašu buduću karijeru?

-Velika mi je čast biti jedna od četiriju znanstvenica u Hrvatskoj čiji je znanstveni rad i trud ocijenjen vrhunskim upravo tom nagradom. Ta je nagrada veliko priznanje za uložen trud, stoga se nadam da će mi omogućiti daljnje napredovanje u mojoj instituciji budući da do sada možda moj rad nije toliko bio izložen svjetlima sveučilišnih „reflektora“. Sigurno je da ću svojim radom nastaviti i dalje jer to je bio važan cilj u mojem stručnome usavršavanju i prije nego što sam nagrađena, a nadam se da ću se sada moći ostvariti i u drugim poljima, posebice na Medicinskome fakultetu Osijek.

Kako je raditi na Medicinskome fakultetu Osijek?

-Rad na MEFOS-u ne osjećam kao rad, vjerojatno jer sam od ranih studentskih dana bila aktivirana na Katedri kao demonstratorica, kasnije i kao studentica istraživačica, tako da sam diplomirajući nastavila raditi što sam radila i do tada, samo još stručnije i posvećenije. Taj osjećaj mogu zahvaliti i ostalim članicama Katedre s kojima je posao i suradnja uvijek bila poseban užitak budući da smo izgradile kolektiv sa zavidno lijepim međuljudskim odnosima koje je godinama nastojala njegovati i predsjednica Katedre prof. dr. sc. Ines Drenjančević.

Kako spajate stručni rad u primarnoj pedijatrijskoj ambulanti i znanstveni rad na Fakultetu?

-Trenutačno su moja klinika i znanost dvije zasebne cjeline. Znanošću sam se počela baviti dok još nisam znala koji ću pravac zauzeti u klinici, tako da trenutačno vodim „dvostruki život“. Ipak, nakon što doktoriram, imam želju teme kojima se bavim u znanosti primjenjivati u pedijatriji budući da je problematika kojom se bavim u doktoratu postala sve učestalija u pedijatrijskoj populaciji.

Koji su Vam planovi za budućnost?

-U bližoj budućnosti željela bih ove godine obraniti doktorsku disertaciju. Po povratku s porodiljnoga dopusta želim nastaviti s daljnjim znanstvenim kao i nastavnim radom na Katedri, a željela bih se još više aktivirati u događanjima na Fakultetu. Također nastavljam sa svojom specijalizacijom kojoj ću se malo više posvetiti nakon što doktoriram. Nadam se i radujem povezivanju znanosti i klinike, u nadi da ću svoj rad i saznanja iz laboratorija moći primjenjivati i u svojoj ambulanti budući da je smisao moje doktorske disertacije bio pronaći promjene koje se dogode u organizmu prije nego što se razvije hipertenzija i njezine ostale posljedice. Stoga bi bilo idealno te promjene otkriti i preduhitriti upravo na pedijatrijskoj populaciji s obzirom na to da one vrlo vjerojatno nastaju upravo u toj dobi zbog našega načina života.

Kako vidite budućnost Medicinskoga fakulteta Osijek?

-Moja je slika poprilično idilična zbog velike ljubavi koju gajim prema MEFOS-u budući da su tu krenuli moji prvi koraci, a želim nastaviti koračati tu dok god sam aktivna. Vjerujem da se trebamo kao kolektiv usmjeriti na stručnost i savršenost u dvjema ključnim stvarima koje naš Fakultet čine kvalitetnijim, a to su znanost i nastava. Primjerice, Medicinski fakultet Split jedan je od fakulteta s najbrojnijom citiranošću i najboljim prosječnim impact factorom objavljenih radova. Voljela bih da se jednoga dana možemo i mi pohvaliti time. Nadam se da ćemo objavljivati više u dobrim časopisima jer dobri časopisi zahtijevaju i vrsne radove, a manje objavljivati prosječne radove samo radi stjecanja uvjeta za napredovanje. Uz znanstvenu izvrsnost vjerujem da će doći i nastavna izvrsnost kako bismo studentima ponudili što bolju nastavu. Studenti su okosnica fakulteta i stoga svaki predavač mora biti motiviran studentu prenijeti znanje, ali i motiviranost, želju da nauče više. A upravo samo vrstan znanstvenik može biti vrstan predavač jer onaj koji gori od želje da nešto istraži, koji i sam svaki dan nešto novo spoznaje, samo on može imati taj entuzijazam da mlade ljude privuče k sebi svojom pričom. To je upravo ono što je učinila moja mentorica doc. dr. sc. Ana Stupin kada sam ja bila studentica druge godine i slušala fiziologiju, a to bi trebao činiti svaki predavač bez iznimke. Upravo tomu i ja stremim.