Objavljeno 10. lipnja, 2019.
Anušić: Ne treba zaboraviti da lokalna birokracija investitorima može stvarati probleme
Najvažniji razlozi zašto će tvornicu za proizvodnju dijelova za avione austrijska tvrtka FACC graditi u poduzetničkoj zoni Jakovlje, sjeverno od Zagreba, jest ljudski kapital, visoka razina poslovne kulture te dobra prometna infrastruktura.
To su i općenito razlozi zašto strani investitori dolaze u Hrvatsku. Kazao je to, kako je prenio Lider, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta Zdenko Lucić objašnjavajući kako je u Hrvatsku uspješno privučen takav svjetski igrač. Lucić je istaknuo da su i poticaji jako važni, ali nisu u prvome planu.
Podsjetit ćemo da je riječ dakle o greenfield investiciji vrijednoj 33 milijuna eura. U novoj tvornici bit će otvoreno 600 novih radnih mjesta, a proizvodit će unutarnje dijelove za Airbus, Boeing, Bombardier i Rolls-Royce.
U Slavoniji i Baranji vrlo je malo greenfield investicija. Većih, poput spomenute gradnje tvornice za izradu dijelova za avione, praktički i nema. A za bilo kakav opstanak života na području istoka Hrvatske nužni su novi manji ili veći proizvodni kapaciteti, odnosno prerađivačka industrija koja će omogućiti gospodarski razvoj i osigurati uvjete za život ljudi na tim područjima. Uopće nije bitno jesu li to strani ili domaći ulagači.
Snažna industrija
Zapravo, cijela Hrvatska treba snažniju industriju. Na nedavno održanoj konvenciji hrvatskih izvoznika ekonomist Ljubo Jurčić kazao je kako se konkurentnost neke zemlje mjeri udjelom industrije u izvozu i gospodarstvu. Taj udjel industrije u Hrvatskoj je na 30 posto. "Ne možemo se razvijati. Moramo imati 60 posto udjela industrije u izvozu", naglasio je Jurčić.
I Damir Novotny kaže kako hrvatska nacionalna ekonomija u ovom trenutku ima velike razvojne manjkove u industrijskom sektoru, čiji je udjel u kreiranju novostvorene vrijednosti pao sa 17,1 posto (1995.) na 12,7 posto (2017.). "Nakon sloma grupe Uljanik taj će udjel pasti ispod 12 posto. Bez snažne i tehnološki napredne prerađivačke industrije nije moguće zamisliti ubrzavanje razvoja. Zbog toga taj sektor zahtijeva punu pozornost kreatora ekonomske politike", kazao je Novotny u Lideru. On je govoreći o javnoj raspravi koju je za građane otvorilo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU-a o izradi Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine kazao kako takvu strategiju i industrijsku politiku treba donijeti vlada, a ne anketom građani.
"Sudeći po praktičnom ekonomskom ‘statusu quo‘, malo je vjerojatno da će hrvatski građani biti u stanju oblikovati bilo kakve razvojne ideje ako takvu viziju ne ponude profesionalni političari kojima je upravo to ne samo odgovornost nego i glavna zadaća. U ovom trenutku čini se kako bi većina građana izabrala opciju nastavka rasta socijalnih transfera iz državnog proračuna prema kućanstvima i općih socijalnih prava na štetu tržišne preraspodjele novostvorene vrijednosti. Ako bi prevladao taj smjer razvojne politike u kojemu bi dominirala tema preraspodjele, a ne teme investicija i stvaranja nove vrijednosti, domaću ekonomiju zasigurno čeka desetljeće stagnacije, smanjivanja broja kvalitetnih radnih mjesta i nastavak masovnog iseljavanja", zaključuje Novotny.
Što u privlačenju investitora u proizvodnju može učiniti država, a što lokalna samouprava? Na području Osječko-baranjske županije, primjerice, mnogo je općina i gradova sagradilo gospodarske zone. Mnoge su zone zaživjele, ali isto tako mnoge nisu donijele očekivane rezultate. Pokazalo se da uopće nije dostatno za privlačenje investitora samo otvoriti zonu u kojoj će poduzetnici imati osiguranu svu potrebnu infrastrukturu.
Država dovodi velike
Osječko-baranjski župan Ivan Anušić kaže, iz svojih iskustava kao župan, ali i nekadašnji načelnik općine Antunovac u kojoj je pokrenuo uspješnu gospodarsku zonu, da je za privlačenje investitora svakako bitna porezna politika i različite potpore i olakšice koje im dolaze s nacionalne razine, odnosno koje donosi država.
- Država je zapravo ključna u otvaranju vrata investitorima osiguravanjem što boljih uvjeta za samo ulaganje, ali i poslovanje u Hrvatskoj. Tek potom dolazi lokalna samouprava koja može također određenim povlasticama - cijenom zemljišta, komunalnih usluga, prirezima, osiguravanjem kvalitetne infrastrukture i još nekim postupcima privući investitore u neku općinu ili grad. Ne treba zaboraviti i činjenicu da lokalna birokracija investitorima može stvarati goleme probleme, bez obzira i na relativno dobre zakone koji postoje na nacionalnoj razini. Mnogi investitori suočavali su se na terenu s problemima poput neprilagođene prostorno-planske dokumentacije, suočili su se s neažurnim uredima koji izdaju potrebne dozvole. Gubitak vremena na pripremu i ishođenje dokumentacije koja prethodi gradnji često odbija investitore od planiranog ulaganja - kaže Anušić. On zaključuje da prilikom privlačenja investitora koji će ulagati u industrijsku proizvodnju, donositi nove tehnologije i zapošljavati stručne i visokoobrazovane kadrove ne treba otkrivati toplu vodu, nego vidjeti kako takve investitore privlače druge uspješne zemlje, poput Njemačke, Austrije ili Slovačke i Češke. Pri tome država mora donošenjem određenih politika jasno reći kakvu industriju želimo privući i graditi u Hrvatskoj - je li to informatička, prehrambena, autoindustrija... i onda sve prilagođavati tom cilju. Anušić drži da s velikim investitorima, poput primjerice automobilskom industrijom, mora pregovarati država, jer se samo s te razine mogu osigurati potrebni uvjeti i ustupci investitoru.
Igor Mikulić
Ljubo Jurčić
ekonomist
Konkurentnost neke zemlje mjeri se udjelom industrije u izvozu i gospodarstvu. Taj udjel industrije u Hrvatskoj je na 30 posto. Ne možemo se razvijati. Moramo imati 60 posto udjela industrije u izvozu.
Trebamo se prilagoditi investitorima
“Svakom investitoru u prvom je planu poslovna računica koja pokazuje zašto bi negdje ulagao, premda ni ona ne mora uvijek biti presudna. Ponekad je to i okruženje ili neki drugi razlozi. Ako želimo investicije, onda investitora ne možemo primiti neorganizirani, bahati ili ravnodušni prema njegovim namjerama. Tako primljen investitor u nekom gradu ili općini sigurno neće gubiti svoje vrijeme, nego će otići u drugi grad, općinu ili državu gdje će biti objeručke dočekan. Podsjetit ću na gradnju naše gospodarske zone u Antunovcu. Punili smo je poduzetnicima na način da sam svakoga primio, otišao s njim na ručak, razgovarao i pokušao ga i emotivno vezati za naš projekt, obećao i pružao mu svu pomoć koju sam mogao u ime općine, lobirao za što brže rješavanje birokratskih prepreka, izdavanje dozvola... Bili smo konkretni. A takvi danas moramo biti u Hrvatskoj prema svakom potencijalnom investitoru koji može donijeti kvalitetno ulaganje u proizvodnju. Takvima trebamo sve prilagoditi jer su nam potrebni”, naglašava Anušić.
Industrijska politika
Kakvu industriju treba Slavonija? Tradicionalno snažnu prehrambenu ili drvoprerađivačku industriju, papirnu, metaloprerađivačku proizvodnju, proizvodnju zelene energije...? Svakako je poželjna i informatička industrija koja se danas širi i sigurno donosi razvoj novih tehnologija, zapošljava mnogo visokoobrazovanih ljudi, usmjerena je na tržište u cijelom svijetu. Kada je riječ o reindustrijalizaciji zemlje, ekonomist Ljubo Jurčić krajem prošle godine u našem je listu upozorio da je za taj proces nužno donijeti politiku realnog sektora ili industrijsku politiku zemlje. Bez industrijske, sektorske politike, upozorava on, neće doći ni strani investitori, jer im država ne može reći što će raditi. Jurčić kaže kako će možda i doći, ali će investirati u kupnju postojećih, ali ne i novih industrija.