Objavljeno 8. lipnja, 2019.
Poznato nam je kako je to bilo s velikim znanstvenicima. Godinama su pokušavali razumjeti neke pojave u prirodi. I onda, nakon dugih mjerenja i proučavanja, dogodi se ono prosvjetljenje, kao kad je - prema legendi - Newtonu pala jabuka na glavu. Ono što su shvatili u trenutku plod je višegodišnjeg proučavanja i rada.
Kao da se takvo što dogodilo i apostolima. Bili su sabrani u jednoj dvorani i molili se. Razmišljali. I onda, pedeset dana nakon Isusova uskrsnuća, "svi su se napunili Duhom Svetim". Odjednom su razumjeli svu Isusovu poruku i dokučili smisao njegove smrti i uskrsnuća. Božji ih je Duh tako ispunio i ohrabrio da su otvorili vrata - oni koji su se od straha bili zaključavali - i počeli propovijedati pridošlom mnoštvu. A onda je taj Božji Duh dao apostolima poseban dar: ljudi iz različitih naroda razumjeli su njihovo propovijedanje kao da govore njihovim jezikom.
I svoj bismo život mogli promatrati u svjetlu toga događaja. "Samo se srcem dobro vidi", veli mudri pisac. Ne bismo smjeli svijet sagledavati samo čistim razumom, ne bismo trebali dopustiti da nas vodi isključivo čista ekonomska računica, ne bismo trebali dopustiti da nas vodi samo logika ovoga svijeta koja uvijek traži "više, brže, jače". Osim razuma čovjek ima i srce. To je razumijevanje, susretljivost, toplina, to je u konačnici - ljubav. O tome nam govori Duh Božji, Duh Isusa Krista. Napunjeni tim Duhom apostoli su se oslobodili straha i tjeskobe, a ispunili mirom i radošću. Unatoč teškim životnim okolnostima, oni su naviještali radosnu, veselu vijest i njime ispunili cijeli ondašnji svijet.
Možda više nego ikad prije i nama treba toga Duha. Da se oslobodimo tjeskobe postojanja, tjeskobe da postignemo određenu razinu standarda, tjeskobe da budemo važni, da nam zavide. Duh Božji je strpljivost, mir duše, jednostavna životna radost. Tako Pavao veli: "Plod je Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost." Samo tako ćemo ispunjavati mirom vlastiti život, samo tako ćemo oplemenjivati ovaj svijet. Jer što bi bila sva dobra ovoga svijeta bez ljubavi, bez srca koje kuca iskrenom toplinom za drugoga čovjeka? Po svojoj naravi čovjek je stvoren za ljubav, a po njoj se otvara vječnosti, jer, veli sveti Ivan: "Bog je ljubav."
Piše: Zvonko PAŽIN