Sretnik koji glumi rame uz rame s Ewanom McGregorom u trećoj sezoni serije "Fargo", predmet čiste psihoanalize serije "Na terapiji", seljačina jedne od rijetkih duhovitih domaćih komedija "Sonja i bik", česta tema tabloida, no Goran Bogdan, 38-godišnjak rodom iz Širokog Brijega (BiH), prije svega je glumac vrišteće glumačke strasti. Ostvario se do sada u mnogim ulogama, u filmovima i serijama, ali i na kazališnim daskama, a u Trogiru i Kninu upravo snima finalnu, osmu sezonu serije "Protuudar", koja će se u cijelosti snimati u Hrvatskoj.
Bauštelski rad
S 15 godina ste radili u videoklubu. Je li možda baš to u vama probudilo želju da postanete glumac?
- Nije, nema tu nikakve fame. Uvijek je želja za glumom postojala, zbog toga sam i radio u videoklubu, a ne da se tu tek želja probudila. Iskreno rečeno, to je bio "bauštelski" rad, nije bio ugodan. On me naučio da u životu ne radim više na takvim mjestima, nego da učim i tu završim s loše plaćenim poslovima. Kroz život se ne ide laganim putem, budimo realni.
Imali ste priliku raditi za domaću, ali i za inozemnu produkciju. Jedan ste od najangažiranijih glumaca mlađe generacije. Koja je razlika između domaće i strane produkcije, kako je raditi u jednoj, a kako u drugoj?
- Razlika je jednostavna. Mnogo više novca uloženo je u stranu produkciju, pa automatski u takvoj produkciji ima mnogo više mogućnosti da budete posvećeni samo svom poslu. Svi su problemi od vas izuzeti. Zapravo, sve bi trebalo biti isto. Srž posla jest ista, ali ste tamo mnogo zaštićeniji. Ovdje se često događa da se bavite svim i svačim, što nije u opisu vašeg posla. Vani je filmska industrija okrenuta tako da generira dobit, pa se s te strane to i osjeti. Kod nas film nikada ne može generirati dobit. Mi ovisimo o državi, a čim je država u nešto uključena, znate već kako to završi.
Gledajući zemlje regije, koja je, kad je o filmskoj produkciji riječ, najnaprednija?
- To pitanje moglo bi biti koja je najnenaprednija. Mislim da je u posljednje vrijeme Hrvatska otišla korak ispred ostalih zemalja. Zahvaljujući HAVC-u (Hrvatskom audiovizualnom centru), koji je odvojen od države i neovisan je. Iako ga država stalno pokušava vratiti u svoje ruke, on još uvijek odolijeva. Sve zemlje regije nastoje to isto učiniti sa svojim filmskim studijima, ali nigdje tu nije nešto bajna situacija. I Srbija nastoji ustrojiti neki filmski studio, a za Bosnu i Hercegovinu ne znam hoće li ikada uspjeti u tome.
Timski posao
Kad se pripremate za neku ulogu, postoji li neki poseban ritual?
- Svaku ulogu koju radim osjetim pod jezikom ili negdje duboko u sebi. Svaka uloga je drukčija, a tako i moj pristup njoj. To ne znam ni sebi objasniti. Jednostavno se nešto dogodi, pa idem k njoj. Ako je ne osjetim, više je ne želim ni raditi.
Postoje li neke uloge koje ste odbili?
- Postoje. Nije se dogodio taj klik, jednostavne se nisam našao u njima.
Što vam je draže, kazalište ili film?
- Nikada to ne dijelim tako. Ovisi o projektu, nije stvar je li kazalište ili film, važno je da je dobar, da me pogoni, da me pali iznutra, da mi izaziva trnce.
Radili ste i sa svjetski poznatim glumcima, što vam znači to iskustvo?
- Nije ih bilo mnogo i meni je to nešto novo. Nešto što mi se tek događa, taloži se u meni. Nisu bez vraga ti ljudi tamo gdje jesu. Kako sam već rekao, gluma je timski posao i puno ovisite o kolegi. Gluma je ljepša i lakša kad je kolega s druge strane dobar i prisutan.
Je li vas slava promijenila i u kojem smislu?
- Baš suprotno, pomalo mi je i neugodno. Ne želim vuči nikakvu paralelu s onim što radim. Koga briga što ja radim, pa mene to ne zanima, budimo realni. A i koja je razlika između mene i običnog čovjeka koji se bavi bilo kojim drugim poslom? Kažem vam, neugodno mi je.
Nisam bahat
Dogodi li se nekada da se nakon vašeg prihvaćanja neke uloge promijeni scenarij, kako reagirate u tim situacijama?
- Vjerujem u pristojnost i dogovore. Nisam bahata osoba, ali ništa više ne boli nego kad se to dogodi. To mi je kao prisiljavanje. Nije nimalo ugodno kad nešto radite protiv sebe. Što sam stariji, to mi je sve teže i mislim da dolazi vrijeme kad ću reći - nema šanse da to snimim. Napustio bih projekt, pa neka sve gori oko mene. A pritom sam snimao sve, neke kontroverze; gay, pedofil, bez odjeće... Sve sam to igrao.
Osim glume, što vas privatno zanima?
- Vjerojatno što i svakoga drugoga. Iako gluma ispunjava velik dio moga života, druge dvije ljubavi su mi književnost i glazba. Slobodno vrijeme najviše nastojim provoditi uživajući u glazbi.
Pratite li neki sport, čitate li, kuhate?
- Ne, ni jedan sport me apsolutno ne zanima. A za kuhanje, nažalost, nemam vremena, iako volim kuhati.
Da niste glumac, čime biste se bavili?
- Vjerujte da ne znam ni kako sam postao glumac, a kamoli tek čime bih se bavio da to nisam. (smijeh)
Razgovarao: Adrian ANDREJEK
NAJBOLJE OD OBA SVIJETA
Dolazite iz Širokog Brijega u Bosni i Hercegovini, a od studentskih dana živite u Hrvatskoj. Jeste li uspjeli sačuvati nešto od hercegovačkog duha u sebi?
- Nastojim u sebi zadržati najbolje i iz zagrebačkog, ali i iz hercegovačkog mentaliteta. Nikada nisam vjerovao u geografske generalizacije, niti su mi bile važne. Nastojim graditi nešto svoje. Individualnost je nešto čemu težim.