Treća sezona NK-a Osijek u vlasničkoj eri Meštrović/Mészáros bila je najburnija, a na kraju je ispala rezultatski - najuspješnija. Puno je promjena doživio NK Osijek u samo godinu dana. Iz Gradskog vrta otišla je jedna igračka garnitura na kojoj su postavljani temelji uspjeha, a završio je i opus najdugovječnijeg trenera Zorana Zekića.

Bila je to sezona u kojoj je na površinu počelo isplivavati određeno navijačko nestrpljenje na rezultatskom planu, u kojoj je ukupna atmosfera oko kluba zabilježila lagane silazne pokazatelje što je zapravo fenomen jer je klub gotovo cijelu sezonu proveo među tri prvoplasirane momčadi prvenstva. Na kraju se pokazala ona stara istina "o mrtvima koji se na kraju broje." Osijek je prolazio i uspješno prošao kroz razdoblje turbulencija ovog proljeća. Iz njega je izašao s novim, mladim stručnjakom na klupi Dinom Skenderom te vjerojatno temeljima nove momčadi.

Možda se ta ozbiljna promjena igračkog kadra dogodila godinu prerano (nije zaokružen četverogodišnji ciklus), ali se dogodila i to više ne treba biti tema. Na početku sezone trener Zoran Zekić suočio se s puno kadrovskih nepoznanica, što je plaćeno ranim ispadanjem s europske scene (2. pretkolo). No momčad je posložena do početka prvenstva i u njega je Osijek ušao s tri vezane pobjede. Poneki se kiks znao dogoditi i tada, ali globalno su jesenas bijelo-plavi izgledali dobro. Polovinu prvenstva dočekali su kao drugoplasirana i najefikasnija momčad HNL-a te kao sudionik polufinala Kupa. Više se i nije moglo tražiti. U tom trenutku nitko nije mogao ni sanjati koliko će turbulentno biti proljeće. Strasti su se uzburkale kada su tijekom zime transferirani Hajradinović i Mudražija, a planirane zamjene za njih ili nisu na vrijeme angažirane ili nisu odmah mogle zaigrati. I tu je počela nervoza koju su produbile neuvjerljive igre. Ipak, vjerojatno ključni potez u slomu morala povukao je Petar Bočkaj. Nažalost, ne na terenu, već izvan njega kada je svojim osobnim vozilom "prodro" u benzinsku postaju. Taj je događaj izazvao tektonski poremećaj u Gradskom vrtu koji je ostavio traga i na rezultatima (četiri susreta bez pobjede od kojih su tri igrana u Osijeku), a sve to je na koncu izazvalo odlazak trenera Zorana Zekića. I odjednom, sve što se gradilo te sezone došlo je u veliko pitanje. Istina, Osijek je u tom trenutku još držao treće mjesto, ali je gotovo prosuo svu prednost koju je imao pred Hajdukom, a iznosila je 11 bodova na polusezoni. Na klupu je spremno sjeo Dino Skender koji je imao samo jedan zadatak - izboriti treći uzastopni plasman u Europu.

Iako je i u njegovih deset utakmica bilo svakakvih nastupa, na kraju ne samo što je doveo Osijek do Europe već je uspio sačuvati i treću poziciju, a što je predstavljalo i željeni rezultatski iskorak. Što je na koncu značilo i uspješnu cijelu sezonu. Što se Kupa tiče - Osječani su zapeli jer su imali najteži mogući posao - Dinamo u Maksimiru. Puno ćemo novosti vidjeti od Osijeka u novoj sezoni. Priprema se veliko preuređenje momčadi jer većina igrača koji su činili okosnicu u posljednje tri godine više neće biti tu. Neki su otišli tijekom sezone, nekima su istekli ugovori i neće biti produženi, treći se jednostavno ne uklapaju u Skenderove planove, a treba računati i na poneki transfer ovog ljeta. Međutim, Skender neće krenuti od nule jer je tijekom svog kratkog proljetnog mandata na klupi već krenuo udarati temelje novog Osijeka. Kostur momčadi je tu, trebat će popuniti poneku poziciju ili eventualno nadoknaditi ljetni transfer nekog od igrača na koje se računalo, ali to valjda neće biti problem jer Osječani su uvijek bili vrlo aktivni u ljetnom prijelaznom roku. Nova sezona donosi i nove izazove jer će u njoj i drugo mjesto značiti plasman u kvalifikacije Lige prvaka. Uopće ne sumnjamo kako će jedan od ciljeva Osijeka biti i napad na tu poziciju.