Magazin
TEMA TJEDNA: NOVI EUROPSKI PARLAMENT (II.)

Vujačić: Populisti napuštaju "magareću klupu" nudeći nova rješenja za stare probleme
Objavljeno 1. lipnja, 2019.

Kao što je i očekivano, najviše zahvaljujući ishodu izbora u Francuskoj, Europska unija budi se odjevena u novo ruho - kaže dr. sc. Sanja Vujačić, politologinja koja živi i radi u Parizu, te dodaje:


- Izbori svih razina u Europi (osim u Hrvatskoj) sve više su nalik na veliko spremanje nakon kojeg anemični zastupnici tradicionalnih umjerenih lijevih i desnih "progresističkih" političkih opcija postupno završavaju u podrumskim plakarima. Loši su gubitnici.

Kakve su reakcije u Francuskoj na rezultate izbora?


- U Francuskoj denunciraju zavjeru prema kojoj su baš makronisti omogućili pobjedu "populista" Marine Le Pen, a ne njihova nepovezanost sa svakodnevicom naroda koji bi tako rado zastupali. Francuskom su predsjedniku, za primjenu njegove upravljačke metode "lijevo i desno - u isto vrijeme", odnosno za postizanje razvojne dinamke preko konfrontacije oprečnih mišljenja, doista jednako potrebni Žuti prsluci koliko i "populisti" koji ih podržavaju; ili koliko i drugi dobitnici izbora - ekologisti Yannic Jadota. Isto samo potvrđuje činjenicu da je zapravo glavni pobjednik europskih parlamentarnih izbora u Francuskoj sam Emannuel Macron, jer je ovladao i svojom pozicijom i opozicijom. Njegova je stranka LeRem prvi put sudjelovala na EU izborima i osvojila samo 0,9 % glasova manje od pobjedničke stranke RN Marine Le Pen, čime se učvrstila na vlasti. Istina, Macrona je teško slijediti. Zbunjujuće brzo je u stanju odigrati šah i mat u dva poteza. Za posljednjih predsjedničkih izbora pomeo je tradicionalnu ljevicu, a za europskih tradicionalnu desnicu. Ta bi shema mogla inspirirati i druge. Stoga, što se RH tiče, ako se npr. potvrdi hipoteza predsjedničke kandidature Miroslava Škore, ona bi mogla proizvesti željenu reformističku dinamiku samo ako potrošenu praksu "zamjene teza" u političkoj komunikaciji (eliminirati suparnika tako da njegovu tezu zamijeniš drugom koju si mu proizvoljno pripisao) nadogradi prikladnom upravljačkom metodom: "lijevo i desno - u isto vrijeme".

MACRON - MERKEL


"Osovina" Macron-Merkel najavljivala je jači EU nakon izbora? Ima li razloga za optimizam u tom smislu?


- Francusko-njemačkim odnosima ovladalo je "klimatsko zahlađenje". Glavne linije Macronova ambicioznog projekta reforme EU-a, fokusiranog na novu arhitekturu eurozone, Berlin je glatko odbacio. Isto kako ne bi morao odbaciti tabue svoje političke kulture o pitanju solidarnosti s EU partnerima - osobito s onima na jugu eurozone. Oživljavanjem ideje o europskoj vojsci zabašurene su nesuglasice, međutim je sve teže prikrivati nedostatak konvergencije oko ključnih političkih i ekonomskih odluka. Macronovo neslaganje s Merkel oko odgode izlaska Velike Britanije iz EU-a jasno je upozorilo na razvoj klime nepovjerenja u francusko-njemačkim bilateralnim odnosima. Takav razvoj događaja poništio je hipotezu prema kojoj bi Brexit bez sporazuma mogao ponovno ujediniti EU i reafirmirati francusko-njemački par kao EU razvojni motor. Štoviše, deset dana prije izbora Angela Merkel javno je progovorila o konfrontacijama s francuskim predsjednikom i tako podržala kritičare trenutne usamljenosti Macrona na europskoj sceni. Uzalud je francuski predsjednik objašnjavao da je za demokratsku obnovu Europe jednako važno razlučiti antagonizme koliko i komplementarnosti između njezinih sastavnica, odnosno da bez konfrontacije nema pomaka unaprijed. Unatoč otporima, danas je razvidno da Nijemci u novom sazivu EU parlamenta više neće surađivati samo s pomirljivim tradicionalnim umjerenim lijevim i desnim francuskim "progresističkim" strankama, čiju su europsku politiku birači dezavuirali i dodijelili im ukupno samo 14,67 % glasova. Ne samo da će 22,41 % zastupničkih mjesta preuzeti trupe nezgodnog Macrona nego će im "za vrat puhati" još nezgodnije, sada većinske patriotske trupe Marine Le Pen (23,31 %), od kojih se očekuje da se neće libiti otvoriti tabu-teme kojih se Nijemci groze. Dakle, ishod ovih izbora potiče na optimizam upravo iz razloga što je apstrahirao "osovinu" Merkel-Macron, a valorizirao duel između EU "progresista" i "populista". Taj je duel, za razliku od "francusko-njemačke osovine", realno sposoban proizvesti elan, ili za transformaciju EU-a, ili za njezin raspad.

BREXIT JE TEST


Novi saziv EU parlamenta morat će se nositi i s Brexitom i s nizom drugih problema? Mogu li se naći riješenja za sporna pitanja?


- Poštujući logiku parlamentarnog rada, neposredno prije izbora,12 europskih "populističkih", radikalno desnih stranaka, okupilo se na radnoj platformi za zajedničku parlamentarnu grupu, čije bi formiranje zastupnicima tih stranaka osiguralo više vremena za govor, više mogućnosti za podnošenje zakonodavnih prijedloga, više asistenata te konzekventniji proračun. Dakle, inicijativa za okupljanje svih EU desnica bivše Trumpove sive eminencije Steve Bannona pokazala se produktivnom. Još donedavno izolirani europski "populisti" danas napuštaju "magareću klupu" i spremaju se organizirano, zajednički protresti EU izunutra i ponuditi nova rješenja za stare EU probleme.


S jedne strane, među njima neće biti jednostavno postići konsenzus oko spornih pitanja koja se uglavnom odnose na više ili manje liberalan ekonomski model (više ili manje EU protekcionizam); više ili manje autonomije; ukidanje ili potvrdu statusa "upućenih radnika"; viziju obitelji i društva; ostanak ili izlazak iz NATO-a; odnos prema Rusiji.


S druge strane, EU "populisti" suglasni su o pitanju zaustavljanja imigracije, protive se multikulturalnom društvu i kontestiraju "progresističku" konstrukciju EU-a kao proizvod 30-godišnje diktature liberalnih demokrata (umjerenih EU ljevica i desnica). Budući da se radi o ključnim konstitutivnim pitanjima oko kojih postoji suglasje a minima, ona bi se u idućem razdoblju prva trebala pojaviti na dnevnom redu.


Model zaključenja procesa Brexita bit će prvi ispit za nove EU parlamentarce. S obzirom na komotnu pobjedu britanskih euroskeptika (Brexit Party Nigel Faragea bilježi 31,7%), može se očekivati da će se "brexiteri" truditi blokirati rad EU-a i tako utjecati na pregovore o Brexitu. Više nego ikad prije postizanje dogovora bit će izazov za europsku ravnotežu; ne samo zbog očuvanja veza s Ujedinjenim Kraljevstvom nego i zbog sprječavanja pogoršanja veza između preostalih država članica.
DVA TIPA SUŽIVOTA


Problem ostaju i migranti. Može li se taj problem konstruktivno riješiti unutar EU-a?


- Kontrola migracijskih tokova jedna je od središnjih preokupacija zapadnih, a poroznost EU granica istočnih Europljana. Stoga je zajednička EU imigracijska politika bila u središtu interesa pobjedničkih programa ovih izbora. A pobijedili su oni za koje je tehnika ovladavanja imigracijskom problematikom bila samo predtekst za otvaranje najdelikatnije centralne debate oko zajedničke europske vizije obitelji i društva. Dakle, ishod ovih EU parlamentarnih izbora otvorio je prostor za suprotstavljanje dva viđenja dva tipa suživota u europskom prostoru. Prvi tip odnosi se na suživot između europskih tradicija i kultura, a drugi na njihovu zajedničku miroljubivu kohabitaciju sa svjetskim tradicijama i kulturama, pristiglim s migracijskih ruta. Prvo viđenje - katolička i konzervativna vizija, čiji su nositelji "novi" Europljani, nije prihvatljiva "starim" Europejcima. Njoj bi se prvo mogla oduprijeti sveprisutna protestantska vizija obitelji i društva, pa pravoslavna i sve druge "uvezene" religijske tradicije, te dovesti do eksplozije komunalizma u zapadnim multikulturalnim zajednicama - do novodobne forme rata religija.

Izbornom pobjedom Marine Le Pen, koja je uvjerena republikanka i pobornica laicizma, konačno se afirmira i drugo viđenje suživota europskih s drugim tradicijama i kulturama. Radi se o univerzalnom konceptu, prihvatljivom za sve i stoga u stanju zaštititi sve europske kulture i tradicije, a obvezati one "uvezene" da prihvate i poštuju iste one principe laicizma kojima su se već prilagodile autohtone EU populacije. (D.J.)


Darko Jerković

NATAŠA BEŠIREVIĆ

DONOŠENJE ODLUKA MOGLO BI SE ZAKOMPLICIRATI

Najveće iznenađenje ovih europskih izbora je sam odaziv glasača. Naime, gotovo 51 % od 400 milijuna ljudi koji su u EU-u imali pravo glasa izašlo je na izbore, što se nije dogodilo od 1994. i svakako je velik uspjeh. Jer bez obzira na rezultate, oni odražavaju volju više od polovine Europljana s pravom glasa.

MONETARNA STABILNOST
- Smatra se da su glasače mobilizirale najave o masovnom izlasku euroskeptičnih, pretežno ultradesničarskih snaga na izbore, ali i sve veći pokreti i protesti mladih koji se bore za primjerice klimatske promjene i dosta im je rješenja koja nude stranke starog kova. Te okolnosti utjecale su i na sastav EU parlamenta u sljedećih pet godina. Najveći pobjednici su liberali, prvenstveno zahvaljujući pokretu En Marche predsjednika Macrona i blok Zelenih koji su izgurali velike stranke u zemljama poput Njemačke, Finske i Luxembourga. Oni ukupno imaju 60 mandata više nego u prošlom sazivu iz 2014. Dobro je prošla i krajnja desnica koja je osvojila gotovo dvostruko više glasova u odnosu prema prethodnim izborima, prvenstveno zahvaljujući dobrom rezultatu Alijanse talijanskog populista Mattea Salvinija. I euroskeptici su profitirali: vladajuća stranka Fidesz mađarskog premijera Orbana i poljska vladajuća Stranka prava i pravde osvojili su više od polovine glasova. Brexit stranka Nigela Faragea potukla je konzervativce i laburiste. Dvije najveće političke grupacije jesu zabilježile poraz u odnosu prema 2014. Europska pučka stranka desnog centra pala je ispod 25 posto glasova prvi put od 1989. godine, a socijalisti imaju oko 20 posto. To je njihov najgori rezultat od prvih izravnih izbora u Europskom parlamentu 1979. godine. Iako su obje grupacije ostale najjače u Parlamentu, ukupno su izgubile 79 mandata i prvi put moraju ući u koaliciju s trećim partnerom ne bi li imale većinu.

- Rezultati ovih izbora govore o vjerojatnom rastu polarizacije u Europskom parlamentu nakon izbora. Centrističke stranke, uključujući lijevi i desni centar te liberalnu stranku, bore se da zadrže većinu (376) od 751 zastupnika. Kad zbrojite sve izabrane zastupnike, trenutno u EU parlamentu imate 472 proeuropska i 251 euroskeptičnog zastupnika dok su ostali nedefinirani. To je situacija koja jasno odražava političke silnice danas u Europi. Dodatno pitanje je i kome će se prikloniti mađarski premijer Orban čija je stranka trenutno suspendirana unutar europske stranačke obitelji Europskih pučana. Ako se Fidesz pridružiti grupi euroskeptičnih stranaka, to može dodatno utjecati na pregovaračku moć EPP-a u predstojećoj borbi oko pozicije predsjednika Europske komisije. U konačnici bi posljedice ovogodišnjih izbora mogle biti te da se EU othrva najavljivanoj katastrofi populističkih i radikalnih stranaka, ali dobili ste Parlament solidne desnice, rastuće ljevice i velikih stranaka koje su u očitoj krizi, što dodatno utječe na sve veću fregmentaciju europske politike. Posljedično; nemate radikalizaciju, ali bi donošenje odluka moglo biti dodatno zakomplicirano. Politika bi se realno mogla svesti na "nultu igru" (zero sum game), u kojoj se dobitak ostvaruje na štetu drugog. Podsjećam, gotovo 80 % svih zakonskih akata koji se donesu na razini EU-a važeće je i za naše nacionalno zakonodavstvo, čime uviđate koliko je važno tko sjedi i u Parlamentu.

- Otkad je svijet pogodila globalna kriza 2007.-2008., stječe se dojam da je Europska unija stalno na kritičnom rubu pucanja i da se kontinuirano nalazi u egzistencijalnoj krizi. Sam Brexit dio je te priče o disfunkcionalnoj Europskoj uniji. Međutim, vidimo da dvije trećine birača ipak podupire proeuropske snage diljem Europe, a i populističke stranke ne pozivaju na ukidanje, nego na reformu Unije. Iako se EU više ne suočava s rizikom od kolapsa, i dalje će postojati opasnosti koje će se vrlo jasno iščitati u prioritetima nove Europske komisije koje će objaviti novi predsjednik Komisije. Budući da Parlament odobrava Komisiju kao svojevrsnu vladu EU, i u tome vidite njegovu važnost. Problemi, a time i prioriteti EU-a bit će: Brexit, pitanje migracija, klimatskih promjene i čitav dijapazon posljedica koje nose (uključivo i migracije). Tu su nadalje problemi ekonomske, inovativne i tehnološke konkurentnosti i snalaženja EU-a u globalizacijskim trendovima s čitavim nizom moćnih igrača, prvenstveno Kine, na geopolitičkom planu i Rusije, zajedničko digitalno tržište i pitanje energetske ovisnosti EU-a. Monetarna stabilnost je stalni prioritet kroz čitav niz politika. Europu muči i problem zapošljivosti (posebice mladih ljudi), prilagodba obrazovnih programa potrebama tržišta, starenje stanovništva, što otvara nove dimenzija problema.

- Sasvim je sigurno da ulazak preostalih država u fazi pregovora nastavlja biti prioritet EU-a i nakon ovih izbora - u tom se smislu ništa neće mijenjati. Istina je da je EU često bio prespor, inertan i da se nije snalazio u politici prema ovom dijelu Europe, ali ipak - a to su pokazala brojna istraživanja - najznačajnije reforme u društvu u postsocijalističkim državama događaju se upravo u razdoblju tijekom pregovora. Jedino tada EU ima načina da vas potakne da ubrzate ili započnete reforme. Poanta jest da dobijete što sređeniju zemlju, jer kome trebate ako vam tržište nije spremno na globalne izazove, s Unijom ili bez nje. No sam ulazak države u Europsku uniju ne znači automatski njezinu demokratizaciju, da će to riješiti ekonomske, socijalne i političke boljke tranzicije. Na primjeru bivših socijalističkih država koje su ušle pokazalo se da demokratizacija nije nikad završen proces i da u nekim zemljama može poći i unatrag. Impuls demokracije ne dolazi izvana, kako se dugo mislilo, nego se mora potaknuti iznutra.

UBRZATI REFORME
Među političarima treba postojati sveopći dogovor da je ulazak u EU jedinstven cilj države, bez obzira na to tko drži vlast, korisno je da nemate jaku antieuropsku oporbu, koristi ako imate snažne povijesne i ekonomske sprege s EU-om, a najvažnije je da vlast shvati da unatoč svim troškovima koje donosi ulazak u EU, to koristi primarno građanima njihove države uvođenjem standarda i uređenjem čitavog niza segmenata primarno ekonomskog života. Kada političari shvate da ono što koristi građanima, koristi i njima samima, dobit ćete realnu želju i poticaj da realizirate reforme. To se odnosi na sve države u fazi pristupanja Europskoj uniji.

Piše: Nataša BEŠIREVIĆ