Magazin
NOVI HLADNI RAT ILI NUKLEARNO SLJEPILO

Kockanje s mirom, blefiranje s atomima
Objavljeno 1. lipnja, 2019.
RAVNOTEŽA STRAHA: AMERIKA NA CILJNIKU DRŽI RUSIJU, CENTRIRA SLABU KINU I KAŽNJAVA NEPOSLUŠNU NJEMAČKU

Bio je to zadnji dan listopada šezdeset i prve. Polarna noć umrtvila je ionako već pothlađene i uplašene vojnike iz vojne baze Olenya na poluotoku Kola, dok su s piste otpremali strateški bombarder Tupoljev-95 V. Njime je, uz pomoć nagluhe posade, upravljao kapetan Andrej Yegorovich Durnovtsev.

Svi skupa su uspjeli, unatoč nepodnošljivoj buci motora, relativno lako uzdići bombarder zajedno s 27-tonskom termonuklearnom bombom "Car". Nju će ubrzo izbaciti na 1100 kilometara udaljen zaljev Mityushikha, u Novoj zemlji. Prema zadanom cilju bomba, od milja zvana Ivan, padala je usporena padobranom kako bi pilot imao dovoljno vremena odmaknuti se iz područja smrtonosne eksplozije. A eksplozija ovog propagandnog nuklearnog pakla od 55 megatona snage, oslobodila je oganj koji je spalio sve što mu se našlo na putu u promjeru većem od 800 kilometara. Atomska "gljiva" koja se uskovitlala bila je visoka 64 kilometra, a široka osam kilometara. Svojom snagom 4000 puta jačom od nuklearne glave spuštene na Hirošimu napravila je skandaloznu štetu na Arktiku i na Zemlji ukupno! Toplinsko isijavanje bilo je toliko opako da je vrućina iz eksplozije mogla izazvati opekline trećeg stupnja u krugu od 200 kilometara. Bomba je prouzročila potres 5.5º prema Richterovoj ljestvici, a slijedni udarni valovi obišli su zemlju tri puta. Govorilo se da je došlo i do pomaka inklinacije prema orbitalnoj ravnini Zemlje.

Kada su informacije o pokusu i posljedicama došle u medije, nezadovoljstvo su izrazile mnoge države. Bijela kuća ubrzo je izdala priopćenje u kojem je predsjednik Kennedy rekao: "Sadašnji američki nuklearni arsenal superioran je u količini i kvaliteti od bilo kojeg drugog naroda. Sjedinjene Države imaju dovoljnu vojnu moć da unište svaku naciju koja želi potaknuti termonuklearni rat". SAD nisu ostale samo na riječima i nastavile su sa sve jačim nuklearnim pokusima određenim prema programu "Dvorac". Njima su uništili Marshallove otoke zajedno sa atolima (Bikini) u Tihom oceanu, a Tellerovom bombom su gradu i svijetu pokazali da sila koju oni krote Boga ne moli!

HVATANJE PREDNOSTI
Ograničene nuklearne potencijale još su iskušale Francuska i Engleska, a kasnije Kina, Indija i Pakistan. Sva ta sirova i sudbonosna poigravanja s nuklearnim demonima natjerala su neposredne izvršitelje da se zamisle nad beznađem ioniziranoga svijeta. Počeli su tražiti mekša i primjerenija rješenja, a snaga kao mjerilo vrijednosti uskoro je obuzdana detantom, daklem popuštanjem u napetim odnosima hladoga rata, napose između SAD-a i SSSR-a. Postignuto je više međudržavnih sporazuma koji su se odnosili na različite aspekte razoružanja i zabrane nuklearnih pokusa pod vodom, u atmosferi i svemiru (1963.), o neširenju nuklearnog oružja (1968.), o zabrani postavljanja oružja za masovno uništavanje na morsko dno (1971.), itd.

Novi kurs u ratovanju postaje osim sposobnosti stvaranja, upotrebe i održavanja tehnologija i preciznost, paritet pogreške, brzina i blizina prilaza neprijatelju. Amerikanci su odmah nametnuli tempo superraketom Pershing, zamišljenoj za obranu i zaštitu SR Njemačke kao središnje točke ratnih igara u Europi. Rusi su na to odgovorili prvom raketom sposobnom za transport napunjenom tekućim gorivom. Skeleboard (SS-12) imala je domet do 900 km i nosila je nuklearnu glavu od 500 kilotona. Preuzevši nakratko inicijativu, Crvena armija je bila sretna. Ubrzo su Skeleboarda unaprijedili u SS-20 Saber sa čvrstim gorivom koje im je omogućilo brzi transport i munjevito približavanje neprijatelju. Uslijedile su rakete Scud i Oka, a zatim strah i trepet kratkog dometa - Iskander.

STRAH OD IRANA
Tako brzi razvoj svemirskog, raketnog i nuklearnog programa, vječno gladna vojska, plansko gospodarstvo, predimenzioniran panteon komunističkih polubogova, pauperizirani stanovnici i satelitski totalitarizmi srušili su SSSR poput kule od obilježenih karata. Amerikanci ostaju jedina sila koja uspijeva stalno unaprjeđivati i održavati vojnu tehnologiju te usmjeravati energiju kako bi porazila protivnike uz minimalne žrtve prema OODA-u (eng. Observe-Orient-Decide-Act). Takav ratni stroj koji je usavršen do najsitnijih detalja već je sedamdesetih godina omogućio Amerikancima da Pershingom dođu u poziciju razbijanja svih isturenih sovjetskih mjesta za osam minuta, a za deset minuta i pozadinskih oko Moskve. Osim toga činjenica je koja zastrašuje instaliranje četiristo američkih vojnih baza po svijetu, od čega su čak 64 baze za iskrcaj pomorskih i zračnih snaga tzv. SPOD (eng. Selecting a sea port of debarkation), i APOD (eng. Aerial port of debarkation). One raspolažu s lanserima i raketama različitih dometa i namjena. Najbliže Rusiji približili su se preko Rumunjske i Poljske američki univerzalni lanseri MK-41 u sklopu Europskog faznog adaptivnog pristupa (EPAA). On se deklarativno vodi kao sustav raketne obrane osmišljen za zaštitu Europe od balističkih raketa kratkog i srednjeg dometa iz Irana. Čini se da je to propagandna podvala, jer Islamska Republika Iran nema ofenzivnu sposobnost. Zadatak vlasti u Teheranu je neprestano držati napetost i time Amerikancima davati povod i opravdavanje za dodatno utvrđivanje na geostrateškim položajima s kojih kontroliraju, kao jamci sigurnosti, Europsku ravnicu, odnosno onemogućuju povezivanje Njemačke i Rusije.

ŠTO JE INF SPORAZUM?
S druge strane, Ruska Federacija je potpuno zatvorena u svojim prevelikim granicama i također nema napadački potencijal. Cjelokupnu nacionalnu energiju i skromnu organizacijsku sposobnost ulažu u obranu granica i energetskih pravaca.

No, vratimo se još malo u prošlost, u doba hladnog rata, kako bi razumjeli sadašnje geostrateške odnose koji uključuju i nezaobilazne nuklearne kapacitete, ponajprije SAD-a i Rusije. Daklem, podsjetimo kako je politički i ekonomski sustav bivšeg SSSR-a propao osamdesetih godina prošlog stoljeća. Bankrot države, gospodarska devastacija i društveni kaos natjerali su komuniste na mnoge ustupke, a jedan od njih je i Sporazum o eliminaciji nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa (INF). Ovaj su simbol okončanja hladnog rata krajem 1987. godine potpisali tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan i sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov. Sporazum INF obvezao je SAD i SSSR da rastave sve svoje projektile kratkog i srednjeg dometa (od 500 do 5500 km). Osim toga, Moskva je morala uništiti projektile u Europi i u Aziji. Obje su strane ispunile uvjete sporazuma. SSSR je uništio 1846 raketnih sustava, a SAD njih 846. Međutim, rakete malog dometa ostale su kao obrana vojsci, a interkontinentalne (domet veći od 5500 km) nisu se razmatrale po ovom ugovoru, kao i mornaričke i rakete zračnih snaga. Još i danas po kuloarima kruži legenda da je bio dogovoren i tajni članak INF-a. Prema njemu su Amerikanci obećali Gorbačovu da NATO neće postavljati antibalistički štit u Europi. Taj članak nikada nije ugledao svjetlo dana, ali je mit o njemu poslužio Rusima kao izvrstan propagandni alat za blaćenje SAD-a. Zaboravljaju kako su najveću štetu svijetu napravili upravo oni prodajom i dijeljenjem raketa Scud i Oka u više od trideset država svijeta. Većina tih država imala je/ima problema s gospodarsko-ekonomskim sustavom te nacionalnim, vjerskim i kulturnim identitetom, što ih čini (činilo) sklonim nesuglasicama, svađama i ratovima.

Slično je i sa sadašnjim raketnim sustavima, zbog čega Donald Trump postupa prema odredbama INF-a te šest mjeseci prije najavljuje istupanje iz njega. Na taj način Washington jednim udarcem ubija tri muhe! Na ciljniku drži Rusiju, centrira slabu Kinu i kažnjava neposlušnu Europu (Njemačku). Rusi su, kao sila, pri ovakvoj konstelaciji ravnodušni, Europa ostaje nezaštićena na brisanom prostoru, dok se Kinezi prave kao de se to njih ne tiče, a zapravo ih nitko ništa ne pita. Izgledno je čak da su nuklearni titani Amerika i Rusija izmislili svaki po tri primjedbe na sporazum kako bi u danima koji slijede mogli iz njega potpuno legalno istupiti. Prvo što se zamjera Rusima to su rakete Iskander postavljene na lansere u Kalinjingradu. Ovaj grad enklava, koji nosi ime po prvom predsjedniku SSSR-a, prepun je ruskih vojnika raspoređenih u raznim jedinicama. Najveću opasnost i otvorenu prijetnju za Europu predstavlja divizija sa 240 lansera i sporne balističke rakete Iskander-M.

Drugo zbog čega SAD izlazi iz sporazuma je hipersonična krstareća raketa s ramjet motorom Zirkon, dometa 950 km, brzine 3.5 km/s, odnosno optimalnih 9.5 mahova. Ovim performansama ona ima potencijal razbiti američki obrambeni štit A2/AD (eng. anti-access/area denial). Naime, napad nuklearnim strategijskim raketama Zirkon na SAD ne bi više kao do sada trajao 23 minute nego samo 14.7 minuta. Inače, Sjedinjene Američke Države imaju troslojnu zračnu obranu kojom je postignuta 87 postotna zaštita neba i zemlje u navedenom vremenu. Prvi sloj obrane je antibalistički sustav GMD (eng. Ground-Based Midcourse Defense) s pouzdanošću 60 posto, zatim slijedi THAAD (eng. Terminal High Altitude Area Defense), koji ruši sve što je prethodnica propustila, a na kraju svega sustav Patriot radi završnu zaštitu. Nasuprot njima Ruska Federacija nema cjelovitu zaštitu, nego se djelomično štiti samo Moskva i još dvije lokacije.

Treća zamjerka Rusima je interkontinentalna krstareća raketa s nuklearnim glavama RS-26 Rubezh. To je border raketa čiji domet prelazi 300 km od maksimalno dopuštenih 5500 km za srednji domet. Rubezh je zapravo raketa srednjeg dometa, ali se zbog pravnog tumačenja ne ubraja u taj razred. Zbog toga nije obuhvaćena INF sporazumom koji svakoj strani dopušta 400 raketa i 1550 nuklearnih glava. Americi se kao prvo zamjera postavljanje, odnosno traži se micanje lansera i raketa iz Rumunjske (Deviselo) i Poljske (Redžikovo) u sklopu EPAA balističkog štita faze dva i tri, čije rakete imaju brzinu 3.5 km/s do 4.5 km/s. Stvarni zadatak im je presretati i rušiti ruske interkontinentalne rakete koje bi krstarile preko Europe. Sve one su smještene u Dombarovsky zrakoplovnoj bazi u Orenburškoj oblasti u Kazaškoj stepi. Prema drugom zahtjevu trebaju odustati od super dronova s integriranim DEW-om (eng. Directed-energy weapon), oružjem za gađanje ciljeva na zemlji i na velikim udaljenostima. Zahtijeva se i odustajanje od Boeingove rakete srednjeg dometa Minuteman. Amerikancima se zamjera upotreba mornaričkih lansera MK-41 Toolbox koji ne ulaze u sporazum, a koriste se u kopnene svrhe.

NA REDU JE START
Nakon što se okonča INF sporazum, doći će i do preispitivanja ugovora o strategijskom naoružanju START (eng. Strategic Arms Reduction Talks), pa će iz današnje perspektive balističko, krstareća preslagivanja za novu budućnost biti još uzbudljivija! Napokon se kraju privodi razdoblje dosadnih i predvidljivih sukoba s razjedinjenim panarapima. Nakon prašinarskih ratova sadašnjice, ponovno ćemo imati privilegij uživati u suvremenim blokovskim nadmudrivanjima gdje je važan geografski položaj u cjelini, ali i u odnosu na njega razmještaj nuklearnih glava, supersoničnih, hipersoničnih raketa, lansera, satelitskih tehnologija i novih oružja koja će pametnijim nacijama donijeti stratešku prevagu i taktičku dominaciju.

Neka od tih oružja su DEW (eng. Directed-energy weapon) i elektromagnetski impulsni udar - CHAMP (eng. Counter-electronics High-powered Advanced Missile Project) od kojih se očekuje slamanje svakog A2/AD-a. Kada se potpuno integriraju u oružane snage stare dobre rakete kratkog i srednjeg dometa postat će artefaktna romantika u službi ublažavanja teških poniženja malih koji se prave velikima.

Piše: Dario MAJETIĆ
Amerikancima se zamjera upotreba mornaričkih lansera MK-41 Toolbox koji ne ulaze u sporazum, a koriste se u kopnene svrhe...
Najveću opasnost i otvorenu prijetnju za Europu predstavlja divizija s 240 lansera i sporne balističke rakete Iskander-M, sve to smješteno u Kalinjingradu...
Rubezh je zapravo raketa srednjeg dometa, ali se zbog pravnog tumačenja ne ubraja u taj razred. Zbog toga nije obuhvaćena INF sporazumom...
Sjećanje na Černobil
Nakon što je Donald Trump najavio povlačenje SAD-a iz Sporazuma o eliminaciji nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa (INF) sklopljenog 1987., žestoko je reagirao ruski predsjednik Putin: “Rusija će biti primorana razmjestiti oružje koje će moći biti korišteno ne samo protiv teritorija s kojih može dolaziti izravna prijetnja, nego i protiv teritorija na kojima se nalaze centri za odlučivanje”, kazao je Putin u godišnjem govoru pred parlamentom o stanju nacije. Putin je također istaknuo da je odluka Washingtona o povlačenju iz INF sporazuma donesena na neutemeljenim optužbama da Moskva krši taj sporazum, dodajući da ga zapravo krše Sjedinjene Države. “Ta je američka odluka navela i Rusiju da suspendira svoje sudjelovanje u Sporazumu o eliminaciji nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa (INF) koji datira iz Hladnog rata i da počne razvijati nova oružja”, rekao je Putin te dodao: “Naši američki partneri mogli su biti pošteni umjesto da koriste imaginarne optužbe na račun Rusije kako bi opravdali svoj jednostrani izlazak iz sporazuma”. Eto, hladnoratovskih prepucavanja ne manjka ni danas. A kako bi sve bilo u duhu katastrofičnih nuklearnih prijetnji, svoj je doprinos dao je i HBO emitiranjem tv-serijala Chernobyl (Černobil) od šest epizoda. Ta nevjerojatno sugestivna drama, premda iz mirnodopskog razdoblja, upozorenje je za cijeli svijet što nas čeka u slučaju kad atomi izmaknu kontroli. A kad bi se to dogodilo u izravnom sukobu velesila, preživjeli (ako ih uopće bude!) Černobila bi se sjećali tek kao minornog igrokaza u globalno jezovitoj budućnosti koju bi izazvao atomski rat.(H/D.J.)
Razoružanje je iluzija
Opasnost od korištenja nuklearnog oružja danas je najviša od Drugog svjetskog rata i tom “hitnom” pitanju svijet mora ozbiljnije pristupiti, ocijenila je UN-ova stručnjakinja za sigurnost Renata Dwan, direktorica UN-ova instituta za istraživanje razoružanja (UNIDIR). Još je dodala kako sve države s nuklearnim oružjem imaju programe nuklearne modernizacije. “Situacija s kontrolom oružja mijenja se, djelomice i zbog strateškog natjecanja između Kine i Sjedinjenih Država. Tradicionalni dogovori o kontroli naoružanja urušavaju se, jer se javljaju novi tipovi ratova, raste broj oružanih skupina i privatnih snaga te zbog novih tehnologija koje brišu granicu između napada i obrane. Kako su razgovori o razoružanju u zastoju već dva desetljeća, 122 države potpisale su sporazum o zabrani nuklearnog oružja, djelomice iz frustracije, a djelomice zbog prepoznavanja opasnosti. Svijet ne bi smio zanemariti opasnost od nuklearnog oružja”, smatra Dwan, i ocjenjuje da je to hitno pitanje kojim se Vijeće sigurnosti UN-a ne bavi dovoljno. Inače, Sporazum o zabrani nuklearnog oružja (Treaty for the Prohibition of Nuclear Weapons) podržala je Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja (ICAN), dobitnica Nobelove nagrade za mir 2017. Sporazum je do sada ratificiralo 23, od ukupno 50 država potrebnih da bi stupio na snagu. No sporazumu se oštro protive SAD, Rusija i druge koje posjeduju nuklearno oružje. Kuba je također ratificirala sporazum 2018., 56 godina od raketne krize u kojoj je svijet bio najbliže nuklearnom ratu.(H/D.J.)
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

REPORTAŽA: PELJEŠAC - SVE ZA MOST, MOST NIZAŠTO

Kineski div u hrvatskom moru

2

TEMA TJEDNA: INVESTIRANJE U KAPITALNE PROJEKTE (I.)

Hrvatska postaje veliko gradilište

3

HRVATSKA U SCHENGENU I EUROZONI (I.)

Dva koraka do punog članstva