Bila je to definitivno godina kukuruza, tvrde za prošlu, 2018. godinu, i "teren" i statističari. Jer, kukuruz za zrno prošle je godine ostvario najveći porast priroda – čak 9,1 tonu po hektaru, a što je u usporedbi s 2017. rast za 2,8 t/ha te je to ujedno najveći prirod po hektaru još od 1961. godine.Osim za ovu žitaricu, 2018. bila je rekordna i za uljanu repicu koja je lani rodila najviše od 1990. godine. Jer, ovaj zadnjih godina hit na slavonskim poljima, repica, lani je imala povećanu proizvodnju od 14,8 % u usporedbi s 2017., dok je kukuruz ostvario povećanu proizvodnju od čak 37,7 % u odnosu na preklani, pšenica 8,2, raž za čak 60 %, soja za 18, a grah za suho za 30 posto. Podaci su to Državnog zavoda za statistiku (DZS) o biljnoj proizvodnji za 2018.; zašto je ona za dio kultura bila rekordna, istražili smo u razgovoru s našim sugovornicima.
Bolji sortiment

Lanjska godina potvrđuje da je, uz pšenicu, kukuruz naša stalna, tradicionalna kultura, žitarica, a koje smo lani ukupno proizveli 2,147.000 tona, prema čemu 2018., ističu u Žitozajednici, udruženju mlinsko-pekarske industrije, za razliku od prinosa, ipak nije bila rekordna.
– Jer, 2008. godine proizveli smo 2,504.000 tona kukuruza, no prinos je tada bio 7,9 t/ha. Ciklusi su to koji cirkuliraju - kaže direktorica Žitozajednice Nada Barišić.
Opća je ocjena i za kukuruz i ostale žitarice – poradili smo na klasifikaciji, sortimentu, a time i na kvaliteti i količinama.
Barišić također dodaje: "Jesenas smo zasijali 274.000 hektara od čega žitarica na 230.000 ha, a od toga pšenice na 142.000 ha. Lani smo je dobro požnjeli - 738.000 tona, uz prinos od 5,4 t/ha, izvezli smo približno 500.000 tona, a dobra žetva očekuje se i ovoga ljeta".
– Ječam smo zasijali na 54.000 hektara, uljane repice na 44.000, a rane procjene kažu da smo zasijali gotovo identične količine kukuruza kao 2017. godine – oko 247.000 ha.
Zaključno, poljoprivredna proizvodnja bilježi nam pomake u prirodi, kvaliteti…, sve više sijemo visokoprinosne sorte - kaže Nada Barišić.
U samo 18 godina, ističu u Žitozajednici, utrostručili smo proizvodnju kukuruza po hektaru – 2000. godine prinos mu je bio svega 3,9 t/ha, a prošle godine bilo je 9,1 t/ha.
– Za mene je kukuruz kultura broj jedan. Da, lanjska godina bila je dobra, odlična, no statistika je djelomice točna, ona je skup brojeva, a teren je teren. A, kada sve podbaci – onda svi šute... Pšenice sijem toliko da je imam, jer ona je naš kruh, a kukuruz sam posijao na 240 ha. Za mene je on "gospodin kukuruz", kaže Antun Vrakić iz Sića, pokraj Nove Gradiške.Kukuruz mu diktiraju i tamošnja teška tla gdje pšenica ne može parirati. I Vrakić pazi na sortiment, ulaže u nova, visokoprinosna i skuplja sjemena, pa je u ovoj sjetvi zasijao novo sjeme kukuruza i jako je zadovoljan.– Jer treba živjeti od proizvodnje, zarade, a ne od poticaja - kaže Vrakić.
Lanjski kukuruz još drži uskladišten u vlastitim skladišnim kapacitetima.
– Tri mjeseca pomalo ga prodajem, no samo tko uplati. Cijena mu je 1,03 kn/kg plus PDV, za stočnu hranu. Cijena onom za ljudsku ishranu nešto je ipak veća, jer mu je i prinos za oko 40 % manji - kaže Vrakić.

Voditelj Odjela za poljoprivredu pri HGK-ovoj Županijskoj komori Osijek Ernest Nad kaže kako su 2018. kao godini kukuruza prije svega pridonijeli povoljni klimatski uvjeti, oborine u pravo vrijeme i u pravim količinama te ostalo.
– Kukuruz je dao izvanredne rezultate, veliku proizvodnju kakvu nismo imali gotovo 15 godina. Ohrabrilo je to i naše sjemenare te rezultiralo velikim interesom za sjetvu kukuruza. I mi smo nerijetko isticali da je on naša najtržnija ratarska kultura koja se može prodati u svako vrijeme, a cijena je već u startu bila nešto veća nego ranijih godina – 0,75 kn/kg za vrijeme berbe, potom je skočila na 0,90-0,95 kn/kg, a sada je oko kune, ili nešto više od kune. Bitno je da ste imali mnogo kilograma, a da je cijena zadovoljavajuća i, gledajući tu kalkulaciju, bila je to jedna od najpropulzivnijih, najakumulativnijih kultura - kaže Nad.
Kukuruz je interesantan i izvoznom lobiju; izvozimo ga, ocjenjuje Nad, između 470 do 500 tisuća tona. I Nad se slaže da su ratari mijenjali sortiment nabolje i kod pšenice, i kod kukuruza, pa i kod drugih kultura što potvrđuju i kontrolne kuće.
- Taj je veliki iskorak vidljiv i kod pšenice čime ima dodatnu vrijednost, ne samo na našem tržištu nego i vani. Podigli smo joj konkurentnost - dodaje Barišić. I za repicu rekordnoj 2018. te uljarice proizveli smo 155.842 tone na 55.032 ha, 13 % više, a urod je iznosio 2,8 t/ha, kao i 2017. Sada je ova kultura u blagom padu.
- Uljana repica imala je jednu ekspanziju, kao i sve uljarice, jer također služe i za alternativne izvore energije. Dugo smo morali čekati da repica dođe do jedne razine proizvodnje od oko 150.000 tona, a potom je došlo do jednoga, ne bih rekao zasićenja, nego veće ponude – repice iz Ukrajine, istočnih zemalja, gdje joj odgovara klimatsko podneblje. Došlo se i do vrlo jeftinog palminog ulja, pa repica ima blagi pad u odnosu na ranije - kaže Nad.
Lani je, prema DZS-u, povećana proizvodnja i soje, i to za 18 %. Nad izražava nadu da će rekordne brojke za kukuruz biti i vjetar u leđa za tvornice stočne hrane koje su na neki način zamrle, ili su se ugasile. Suzana Župan