Objavljeno 24. svibnja, 2019.
Hrvatsku u svijetu poznaju po nogometu, tenisačima, rukometašima, vaterpolistima... Naša zemlja dala je olimpijske prvake u atletici, veslanju, dizanju utega, jedrenju, dakako i u skijanju, zahvaljujući nezaboravnoj obitelji Kostelić, a još je niz sportaša koji su u Hrvatsku donijeli olimpijske medalje ili je zahvaljujući njima svirana Lijepa naša u čast svjetskih prvaka.
U toj perjanici je i gimnastika, koja je posljednjih desetak godina postala definitivno jedan od trofejnijih hrvatskih sportova. Možemo reći kako je hrvatska gimnastika rasla i s osječkim Svjetskim kupom, koji se prvi put u dvorani Gradski vrt održao 2009., a, sigurni smo, bez već tada sjajnih rezultata naših gimnastičara ne bi nas ni prepoznali u Svjetskoj gimnastičkoj federaciji niti bi se gimnastički entuzijasti u Osijeku i Hrvatskoj općenito uhvatili u koštac s organizacijom takve priredbe u vlastitoj zemlji. Prve velike gimnastičke medalje za samostalnu Hrvatsku stigle su u olimpijskoj 2008. godini. Prije toga pod hrvatskom zastavom osvajane su medalje na Univerzijadama i Mediteranskim igrama, a hrvatski su gimnastičari činili i okosnicu reprezentacije bivše Jugoslavije. Spomenut ćemo samo Varaždinca Ivana Čakleca, osvajača brončanog odličja na Europskom prvenstvu 1957. u Parizu u disciplini konj s hvataljkama. I ti sjajni nastupi prije više od šest desetljeća pokazuju kako je u Hrvatskoj tradicija vježbanja na konju s hvataljkama dugačka. Pola stoljeća poslije, točnije, 2008. godine, Filip Ude osvojio je srebro, a Robert Seligman broncu na Europskom prvenstvu u Lausannei. Iste je godine Čakovčanin ostvario i do danas najveći rezultat u svojoj karijeri. Na Olimpijskim igrama u Pekingu Ude se popeo na pobjedničko postolje osvojivši srebrnu medalju. Kako mu, očito, odgovara azijska klima, zbog čega se veseli što će se sljedeće Olimpijske igre održati u Tokiju, Filip je pokazao 2014. u kineskom Nanningu, gdje je na Svjetskom prvenstvu ponovo osvojio srebrnu medalju. Na istom je SP-u Marijo Možnik bio brončani na preči, a tri godine prije u Montpellieru je osvojio srebrnu medalju na spravi gdje jedan element nosi naziv po njegovu prezimenu. Upravo je Zagrepčanin, odnedavno promovirani doktor kineziologije, omogućio da se na jednom velikom gimnastičkom natjecanju prvi put izvede hrvatska himna. Bilo je to ponovno u Montpellieru, 2015. godine, kada je postao europski prvak na preči. U to vrijeme u njegovu Zagrebačkom tjelovježbenom društvu Hrvatski sokol na preči je već vježbao dečko koji će vrlo brzo pokoriti svijet, čak i prestići svoj veliki uzor, čiji element i danas rado izvodi. Tin Srbić u kanadskom Montrealu 2017. postao je prvi Hrvat s naslovom svjetskog prvaka u gimnastici, a da se radi o izvanserijskom gimnastičaru, potvrdio je i ove godine na Europskom prvenstvu u poljskom Szczecinu osvojivši srebrnu medalju. Bilo je to drugo uzastopno srebro koje hrvatski gimnastičari donose s europskih prvenstava. Godinu dana prije na EP-u u Glasgowu Robert Seligman bio je drugi na konju s hvataljkama, što mu je tada, u 32. godini, bio najbolji rezultat karijere, koja još uvijek traje, a tijekom koje je čak osam puta bio finalist europskih, a pet puta svjetskih prvenstava.
K.Lacković