Kada je 2014. Čakovčanka Ivana Medić došla u HNK i postala članicom zbora, nije ni sanjala da će njezin uspon na pozornici osječkog teatra ići vrlo brzo i strelovito i da će za samo nekoliko godina pjevati brojne glavne uloge, posebice u mjuziklu i opereti. Tako je već nekoliko sezona. Ova joj je trebala biti ostvarenje sna: njezin matični teatar na repertoar je stavio Mary Poppins. Problem su postala autorska prava, pa su ovaj repertoarni hit zamijenili drugim, kojemu predviđaju jednako uspješnu budućnost i gledanost - Sugar - za koji je tekst napisao Peter Stone, glazbu Jule Styne, stihove songova Bob Merrill, a osječku će Medenu režirati Nina Kleflin. Premijera je 28. svibnja u 20 sati.

Prije nego što si doznala da ćeš biti Merlinka, trebala si biti osebujna dadilja Mary Poppins. Zanimljivo, nju je također igrala Julie Andrews. Kakva je bila tvoja reakcija na prvu vijest?


- Bila sam oduševljena. Silno sam se veselila jer je Mary Poppins karakterno jako slična Mariji iz mjuzikla Moje pjesme, moji snovi, predstave koju obožavam. Opet je to uloga dadilje, opet su uključena djeca, priča je topla obiteljska. Kada sam čula da su planirali spektakl i da ja trebam letjeti - a Mary Poppins ako ne leti, nije to što jest - obuzela me euforija.

Jesi li razmišljala o zamjeni, prije nego što si doznala što je?


- Motale su mi se po glavi razne ideje, među njima i jedna za koju se nadam da će ju HNK nekada u budućnosti staviti na repertoar, a to je My fair lady, koju je davne 1987. ovdje režirao pok. Vlado Štefančić. Jako mi je zanimljiva ta priča o neukoj, prljavoj cvjećarici Elizi od koje prof. Henry Higgins zbog oklade načini uglađenu damu. Nije to tek plitka, nego vrlo slojevita priča, zbog čega mi se posebno sviđa. Oduvijek su mi taj komad i ta uloga bili izazov.

A kada si doznala da ide Sugar?


- Kada sam od svoje uprave dobila obavijest da ćemo umjesto Mary Poppins raditi mjuzikl Sugar, nisam imala pojma da je temeljen na filmskoj komediji Some like it hot, koju sam gledala mjesec dana ranije i umirala od smijeha uz dogodovštine Sugar Kowalczyk, Joea i Jerryja. Oduševilo me kada sam shvatila o čemu je riječ i da ću biti Merlinka, kao što me prije tri godine oduševila uloga Marije Rainer. Songovi u mjuziklu drukčiji su nego u filmu, a meni je glazba čak i bolja. Što sam više u svemu tom, sve mi se više sviđa. Iako mi je žao što ne ide Mary Poppins, jer bi to također bio spektakl, ovo je predstava za mnogo širu publiku i sve generacije.

Mnogi znaju za Mary Poppins, ove smo godine uživali u Disneyjevu spektaklu Povratak Mary Poppins, no mislim da je Merlinka ipak popularnija. Dodaje li to svemu težinu?


- Mjuzikl Moje pjesme, moji snovi mnogima je zbog filma bio poznat pa su se prije dolaska u kazalište ‘brinuli‘ kako ćemo mi to prebaciti u kazalište i još na hrvatskom. Na koncu se mnogima svidjelo, neki su ju i po nekoliko puta gledali.

Da, čini se poput kletve. Ako je tako, sad te očekuje usporedba i s likom i djelom. Je li to prvi strah koji te obuzeo u svezi s tom predstavom?


- Ne bih rekla strah, već neki moj pozitivan crvić sumnje: kako ću to odraditi. U svakoj se predstavi trudim, dajem - ne 100 posto, već 1000 posto sebe da sve bude tip-top.

Ostaviš srce na terenu?


- Uvijek to radim, bez obzira na to je li premijera ili 50. izvedba, meni je uvijek kao prva, jer uvijek dolazi netko tko to još nije gledao. Ja predstavu živim, obožavam kazalište, volim svoje kolege s kojima radim i volim publiku. Volim osjećaj kada stanem na pozornicu i kada pred sobom vidim puno kazalište, volim tu napetost i neizvjesnost što će se dogoditi. Dakle, nije mene strah što će ljudi reći, kako će reagirati, iako u startu znam da će me uspoređivati s Marilyn. Nitko ne može zamijeniti ni biti Marilyn Monroe, no ono što možemo je kroz sebe pokušati što bolje i vjerodostojnije napraviti lik osobe koja u svrhu predstave trebamo biti.

Nema ni potrebe da bude tako.


- Da, ali mnogi su gledali film, znaju tko je Marilyn Monore i bit će sigurno onih koji će očekivati da na sceni doista bude ona. Uz šminku i kostim, ja ću se truditi, nastojala sam ‘skinuti‘ njezine gegove, prpošnost i tu sanjivost. Bila je izuzetno inteligentna, uvijek je znala kako dobiti ono što želi, nježnošću i prividnom ‘glupkavošću‘ motala je muškarce oko malog prsta. Trudim se i bit će tako dok predstava bude na repertoaru ubaciti svaki put nešto novo. Jako je bitno da "uhvatim" dobar start, onda dalje sve ide nekako lakše.

Je li uloga pjevački zahtjevna?


- Uloga pjevački nije pretjerano zahtjevna, no potrebno je znati kako operni glas prilagoditi mjuziklu. Osobno sam svoj glas potpuno prilagodila mjuziklu i ulozi Merlinke. Mogu reći da smo se svi zajedno kao ansambl prilagodili onomu što se od nas zahtijevalo.

Predstavu bazirate na filmu? Bili ste i u Beogradu pogledati kako to oni rade.


- Pogledali smo beogradsku i moram reći da će se naša dosta razlikovati od njihove. Zanimljivo je da je u Pozorištu na Terazijama Puslica izvedena 400-tinjak puta i od početka Joea (Josephine) i Jerryja (Daphne) igraju isti glumci od 1990. Rade Marjanović danas ima 68 godina, a Svetislav Goncić 59.

Predviđaš li takvu budućnost i Medenoj?


- Jako bih to voljela. Sa sigurnošću mogu reći da ćemo ju igrati ovu i sljedeću sezonu. Libreto mjuzikla vrlo je sličan filmu, čak su i neke fore identične. Naslovnu ulogu u našoj predstavi igram ja i kolegica Jana Pogrmilović, Joe su Duško Modrinić i Mario Petreković, a Jerry su Matija Kačan i Robert Adamček, Sir Osgood Fielding su Nenad Tudaković i Claudio Contini... Ni za koga od njih ne mogu reći da u bilo čemu ‘šteka‘. Svatko od nas radi na svoj način, ali dobro. Super smo ekipa, slažemo se, pomažemo si savjetima.

Ponovno ti je partner na sceni Robert Adamček.


- Da, on mi je od početka partner. Bili smo Papageno i Papagena, Masetto i Zerlina u Don Giovanniju, Napoleon i Marietta u Bajaderi, u Mojim pjesmama, mojim snovima, te Kod bijelog konja... Sretni smo što ga imamo u opernom ansamblu. On i Matija kao Jerry su sjajni. Moram reći da je Matija od uloge Rolfa i Sigismunda Sülzheimera pjevački jako narastao, ima poseban šarm u glasu. Moram također pohvaliti i Duška Modrinića kao našeg Joa jer je također napravio superulogu. Dečki plešu, pjevaju, hodaju na štiklama, odijevaju se kao žene... dobro smo se nasmijali s njima u ovih mjesec dana rada. Zapravo su naši dečki u ovoj predstavi naučili svašta o ženama, štiklama, haljinama i svemu što ide uz to.

Istaknula si da ovaj put ozbiljno misliš kad kažeš da ste svi istinski uživali. Inače nije tako, premda to uvijek kažete?



- Mi se u kazalištu svi znamo, s nekima smo više, s nekima manje surađivali. No kada nam predstave komad i ekipu s kojom radimo, dogodi se da su nam neki prvi put partneri i svaki se put moraš iznova navikavati na partnere. U početku svi razmišljamo kako ćemo funkcionirati. Ja se bojim kakva ću biti glumica, nemam iskustvo kao kolege iz Drame. Nama je u Operi situacija drukčija, obično imamo jednog ili dva partnera na sceni, za razliku od dramskog ansambla. Moram pohvaliti ljude koji su sa mnom radili na ovom projektu, napravili smo golemu stvar u kratkom roku. Vjerujem da će publika voljeti ovu predstavu, da će se s nama nasmijati i prepoznati sav uloženi trud.