Mladi nogometaši Osijeka postali su najveća sportska vijest. Naime, sve tri selekcije bijelo-plavih, pioniri, kadeti i junori, čija se natjecanja igraju na državnoj razini, u jednom danu na jednom mjestu, osvojile su pokale namijenjene pobjedniku hrvatskog Kupa.

Već sam plasman u tri finala tretiran je kao golem uspjeh, a s obzirom na to kako su se stvari razvijale tijekom sezone, ni najveći optimisti u Gradskom vrtu ne bi potpisali kako će iz Slavonskog Broda kući donijeti baš sva tri trofeja. Međutim, mladim nogometašima Osijeka i taj je pothvat pošao za nogom. Teška bi to misija bila čak i da su osječke momčadi imale status favorita u tim utakmicama, a nisu.


Čak se može reći kako su pioniri i kadeti bili lagani autsajderi u odnosu prema Hajduku i Lokomotivi. Međutim, Kup je specifično natjecanje, a njegova finala posebno. Jedna utakmica, trofej kao ulog, pa i povišene tenzije, na što većina tih mladih igrača nije naviknuta. U takvim situacija obično ne presudi kvaliteta, nego zrno sreće, poseban dan nekog pojedinca ili nešto treće. Tog dana svi ti faktori okrenuli su se na stranu Osijeka i zato su sva tri trofeja završila u Gradskom vrtu. Sve finalne utakmice bile su posebne na svoj način. Pionirsko finale obilježile su visoke tenzije na terenu koje je Hajduk platio s dva isključenja. Sudac Ante Čuljak pokušao ih je primiriti javnim opomenama kojih je podijelio čak devet, ali nije pomoglo. Splićani su bili bijesni, ali trebali bi si postaviti pitanje zbog čega im je momčad, koja je nedvojbeno kvalitetnija od Osijeka, naglasak stavila na oštru, pa nerijetko i preoštru igru umjesto na kombinatoriku i tehniku. Možda je sudac Čuljak bio strog, ali na kraju Splićani su si najviše sami krivi što su se doveli u tu poziciju jer je u njihovoj momčadi "nešto čudno" u zraku bilo od prve minute.


- Iskoristili smo neoprez i grubu igru Hajduka. Zbog načina na koji su igrali ne bi me iznenadilo da su dobili još poneko isključenje. Neki startovi zbog kojih su dobili žute kartone lako su mogli imati i crvenu boju. Na toj našoj pobjedi nema ni jedne mrlje, a da su se nama u finalu dogodila dva isključenja, ozbiljno bismo sjeli i analizirali zbog čega se to dogodilo, a da cijelu krivnju svalimo na suce - kaže Ivica Kulešević, voditelj Škole nogometa NK Osijek.


Nogometno, utakmica je bila vrlo uzbudljiva. Svega je tu bilo. Pogrešaka, autogolova, sjajnih poteza, odličnih obrana vratara, kartona i na kraju pet pogodaka. Taj uzrast još nije do kraja podložan čvrstim taktičkim okovima, pa se u igri može uživati u pravoj nogometnoj romantici. Posebno se svidjelo nekoliko pojedinaca. Mikolčić, Pajić, Sinković i Mažar kod Osijeka te Klarić-Kukuz, Nazor, Brkljača i Jerković u redovima Hajduka.


- Svojim dečkima skidam kapu na svemu. Već smo duže vrijeme zajedno i ovo je kruna našeg dosadašnjeg rada. Znali smo da igramo s vrlo dobrim protivnikom kojega dvaput u prvenstvenim utakmicama nismo uspjeli dobiti. Najavljivao sam da bismo treći put mogli biti uspješniji, i to se i dogodilo. Cijele sezone smo igrali za gol više od protivnika, tako je bilo i ovaj put. Meni kao rođenom Osječaninu i bivšem igraču kluba ovo je nešto najljepše - zaključio je Vedran Nikšić, trener pionirske momčadi Osijeka.

Bura nakon pionirskog finala stišala se u kadeteskoj bitci za pokal. Bila je to utakmica u kojoj je bilo više taktike nego ljepote. Lokomotiva je imala više od igre tijekom 80 minuta, a Osijek se vrlo organizirano i uspješno branio. Ono što bi prošlo posljednju liniju bijelo-plave obrane zaustavljao je raspoloženi vratar Osijeka Filip Kovačević. Ako već nije bila posebno lijepa, bila je dramatična jer je odluka pala nakon izvođenja jedanaesteraca. U raspucavanju će zapamćena ostati hladnokrvnost napadača Osijeka Luke Branštetera koji je ključni jedanaesterac realizirao "panenkom". To su detalji koji će puno reći o samom igraču. Ipak, kod Osječana su najbolje role u tom finalu pripale vrataru Kovačeviću i odličnom stoperu Luki Prnjaku, a Lokomotiva je djelovala kao jak kolektiv u kojem se nije nitko posebno iskazao.


- Pobijedili smo kompaktnu i organiziranu momčad Lokomotive, čestitam i njima na prikazanoj igri, a posebice našim igračima koji su dali sve od sebe za ovaj uspjeh. Imajući u vidu njihovo odricanje tijekom cijele sezone, zaista su ovo zaslužili - rekao je Tomislav Radotić, trener kadetske momčadi bijelo-plavih.


Šećer je ipak ostao za kraj. Juniorske momčadi Osijeka i Lokomotive išle su na seniorski pogon jer je u njima bilo igrača koji imaju dosta iskustva na prvoligaškoj i drugoligaškoj seniorskoj sceni. I zato nije ni čudo što je u tom finalu prštalo na sve strane. Ritam je bio visok, a Osijek je odigrao gotovo savršeno prvo poluvrijeme. Nedvojbeno je nadigrao "lokose", a što je još važnije znao je to i materijalizirati. Nije trošio prilike, već je od četiri, koliko ih je imao, tri pretvorio u pogotke. Prva dva bila su doista za užitak. Kod prvog sjajan ubačaj Todorovskog i "zakucavanje" Durdova glavom baš u stilu legendarnog centarfora bijelo-plavih Ivana Lukačevića, a drugi je čista majstorija Todoroskog kada je iz "slobodnjaka" sa 17 metara neobranjivo smjestio loptu pod gredu. S obzirom na vodstvo Osijeka od 3:0 na poluvremenu, mnogi su taj susret vidjeli riješenim. No, ne i Lokomotiva. U nastavku kao da je izišla druga momčad na teren i Osijek je bio suočen sa žestokim pritiskom. Izdržao ga je zahvaljujući kombinaciji čimbenika, sreći (tri pogođene vratnice "lokosa"), vrataru Dubroviću i promašajima suparnika.
- Bili smo izvanredni u prvom poluvremenu, a u nastavku smo popustili. Valjda zbog tako uvjerljivog vodstva. Protivnik je tada imao šanse, pogađao i vratnice, ali smo ipak zasluženo ponijeli pokal u Osijek - kaže Tomislav Steinbrückner, trener juniorske momčadi Osijeka.