Neočekivanu buru podigla je završnica Kupa Hrvatske za mladež. Zapravo, samo jedan od tri susreta koja su odigrana na lijepom kompleksu "Stanko Vlainić - Dida" u Slavonskom Brodu koji je dom NK Željezničar.

Za početak ćemo se nakloniti nogometnim entuzijastima tog kluba koji su doista poduzeli baš sve kako bi sudionici i ostali uzvanici tog dana uživali u tri finalne utakmice. Međutim, finalni dan dobio je "repove" zbog samo jednog, vječno nezadovoljnog i oportunistički orijentiranog kluba - Hajduka. Uzrok za to je, ovaj put, finalni susret pionira između Hajduka i Osijeka, u kojem su isključena dva igrača splitskog kluba. Bio je to povod da s Poljuda krene otvorena hajka na suca utakmice, HNS i na sve "živo i neživo". Nije nam namjera polemizirati oko suđenja jer to jednostavno nema smisla u nenormalnim okolnostima koje su se raširile nakon završetka susreta. To je "ludilo" generirano davno prije događaja u Slavonskom Brodu. U službenom priopćenju koje je izdao Hajduk pitaju se "zar se odmalena njihovu djecu treba učiti na sudačke nepravde". Mi ćemo se, pak, zapitati, zbog svega što smo čuli i vidjeli od dijela igrača i struke koji nose Hajdukov grb, "čemu oni uče svoju djecu odmalena". Čini nam se - mržnji. Prvi čin koji nas tjera na taj radikalan zaključak dogodio se prije početka završnice. Jedan od igrača Hajduka prolazio je kraj mjesta gdje su bile postavljene službene zastave svih sudionika te završnice. I mrtvo-hladno pljunuo je na zastavu NK Osijek i za taj čin dobio podršku jednog od svojih trenera?! Pazite, prije početka turnira. Ostali smo zatečeni, ali, ne znajući što će se događati poslije, držali smo kako je to tek iznimka koja neće potvrditi pravilo. Nažalost, potvrdilo se baš suprotno. Drugi čin se dogodio kada je počela utakmica. Tada se puno toga razjasnilo. Od prve minute krenule su provokacije igrača Hajduka prema sucu i suparniku. Unošenja u lice, stalna naguravanja i provokacije u prekidima igre, a arsenal psovki koji su pri tome koristili mladi Splićani doista je bio zapanjujući. Pametnom dovoljno za zaključak na koji je način pripreman taj finalni susret u redovima Hajduka, a još kada su se u cijelu priču uključili i razjareni roditelji, onda se sve razjasnilo. Problem mladih Splićana nije u sucima, protivnicima ili nečem trećem, nego isključivo u njima samima i njihovu elementarnom odgoju koji valjda uključuje sustavnu izgradnju mržnje prema svemu što nije - splitsko. Običnom čovjeku život se samo može zgaditi kad sve to doživi. Zar doista nekakve sudačke odluke na utakmici tog uzrasta mogu osloboditi tolike izljeve mržnje? Ma, dajte, molim vas. Treći čin je uslijedio nakon susreta kada su Splićani štetu napravili na inventaru svlačionice i u čudu ostavili domaćine u Slavonskom Brodu. I nakon svega Hajduk je odlučio uzeti masku žrtve. To se zapravo više čini kao samo još jedan jadan pokušaj određenih krugova ljudi za otvaranje nove fronte prema vječnom neprijatelju HNS-u. I to u jeku pregovora oko povratka reprezentacije u Split. Taj milje više ne preže ni od čega, pa su i djecu počeli koristiti kao "živi štit" u tom ratu s patetičnim porukama tipa "ne možemo trpjeti plač naše djece". Tu su izjavu potpisali možda i oni koji su prije koju godinu napali mlade nogometaše Osijeka u istom tom Splitu jer su se "drznuli" hodati u klupskim trenirkama. Koliko samo licemjerja ima u svim tim priopćenjima i porukama koje ostatku Hrvatske šalju Hajduk i Torcida. I vrhunac svega u toj histeriji je Torcidina organizacija dočeka toj djeci. Treba im, valjda, usaditi još malo mržnje prema "prirodnim neprijateljima".

Na kraju, Hajduk je samo napravio ono što već dugo čini. Uzima radost pobjednicima zbog tobožnje borbe za pravdu. Ovaj su put pucali u krivu metu jer prvo treba pomesti u svom dvorištu, a onda krenuti u tuđa. Umjesto potenciranja novog rata s HNS-om, bolje bi im bilo preispitati metode koje se koriste u odgoju mladih igrača jer njihovo ponašanje prezentirano u Slavonskom Brodu je - tragično.