Stjepan Ribić jedan je od Slavonaca na listi kandidata HDZ-a na izborima za zastupnike Europskog parlamenta. Ribić je deveti na toj listi, koja će na biračkim listićima također biti ponuđena pod radnim brojem 9. Za sebe kaže da je Slavonac zagorskih i kupreških korijena te da mu je život bio sve, samo ne lak i jednostavan.

- Ali ponosan sam na svoj put jer su sve te poteškoće napravile od mene čovjeka kakav jesam. Naučio sam da bez upornosti, ustrajnosti nema napretka i nastavljam se boriti. Iz radničke sam obitelji, otac mi je bio električar koji je poginuo kada sam imao 12 godina, a mama mi je bila medicinska sestra, jako bolesna i u invalidskoj mirovini od moje četvrte godine. Nakon očeve smrti preko noći morao sam odrasti i preuzeti brigu o bolesnoj majci i cijelom imanju, pa sam odmalena čistio svinjce i kokošinjce te išao u nadnicu kako bih zaradio za život. Svašta sam radio kako bih nam uspio osigurati neku sigurnost jer smo živjeli od majčine invalidske mirovine. Odjednom je moje djetinjstvo praktički završilo, morao sam preko noći odrasti i preuzeti odgovornost za cijelo imanje. Nije bilo lako stajati u redu za crni kruh i ići po humanitarnu pomoć u Crveni križ kako bismo mogli preživjeti, ali preživjeli smo - ističe.


Kada je počeo rat, Stjepan Ribić imao je 14 godina, te se 20. kolovoza 1991. prijavljuje u naoružane odrede Narodne zaštite Valpovo, gdje ga primaju s obzirom na to da je tada već živio bez oca, postao samostalniji i družio se s malo starijima od sebe. "Dolaskom rata, svi ti moji stariji kolege su otišli u vojsku ili u Narodnu zaštitu, pa sam i ja išao zajedno s njima. Želio sam braniti svetinju, a u tom trenutku je svetinja za mene bila grob moga oca. I bilo mi je nezamislivo da bi tamo mogli doći četnici. Smatrao sam da svaka kuća treba pridonijeti obrani domovine, pa sam i ja postao pripadnik 3. voda naoružanih odreda Narodne zaštite Valpovo. Ne smatram se ni herojem, ni junakom, niti tražim bilo kakve povlastice. Smatram da svi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu imaju određene poteškoće, netko ih nosi lako, netko ih nosi teže, ja sam se sa svojima naučio nositi zahvaljujući vjeri u Boga i radnoj terapiji. Domovinski rat za mene je svetinja", ističe Ribić.


Kada je trebao upisati srednju školu, majka mu je bila u bolnici, na zagrebačkom Rebru. Kako je odmalena naučio raditi, zamolila ga je, s obzirom na to da ga nema tko školovati, a vrijedan je, da upiše zanat kako bi što prije mogao imati "svoj kruh u rukama". I upisao je zanat za stolara u Valpovu, gdje su živjeli.


- Jako dobro znam što znači raditi u proizvodnji i sa svojih deset prstiju zarađivati za život. Imam mnoge prijatelje radnike, zanatlije, to su divni i vrijedni ljudi. Uz to sam uspio napraviti iskorak i prekvalificirao se te završio četverogodišnju tehničku školu za drvodjelskog tehničara u Virovitici. Pohađao sam godinu dana i Nadbiskupijsku klasičnu gimnazijiu na Šalati u Zagrebu. Hvala Bogu, teta iz Švicarske nam je pomogla, pa smo platili maminu operaciju i ona je tu treću preživjela, ali nažalost ne i četvrtu. Ja nakon srednje škole odlazim u Rim, ali ne kako bih studirao, nego kako bih radio i zaradio. Radio sam u Domu za hrvatske hodočasnike. U Rimu sam već ranije upoznao patera Božidara Nagya, isusovca, koji mi je rekao da bi, s obzirom na talente koje imam, bila šteta da ih ne iskoristim i ne upišem studij. Savjetovao mi je da ostanem u Domu jer ću svojim radom moći otplaćivati stan i hranu. A ako budem radio koji sat više, moći ću si zaraditi za džeparac i školarinu. I uistinu, tako sam se upisao na Filozofski fakultet Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu, i to filozofiju, koja me zanimala. Možemo reći da mi se tada u Rimu život stabilizirao - kaže Ribić.


Uspješno je i diplomirao, nakon čega upisuje magisterij iz filozofije, magistrira i specijalizira sistematsku filozofiju. Potom upisuje doktorat na Papinskom sveučilištu Urbanijana u Vatikanu, a jedan od razloga bio je što je tamo školarina za doktorat bila najjeftinija. I sve je to napravio u roku jer si nije mogao priuštiti luksuz vječnog studiranja, sve je to sam financirao, kaže, zahvaljujući radu u Domu, vodeći turističke grupe te radeći kao prevoditelj.


- Radio sam i po petnaest sati dnevno, a kada sam učio, također sam to znao činiti isto toliko. To je bio dobar trening jer i danas kada radim, znam raditi do kasno u noć. Bez upornog i mukotrpnog rada nema napretka. Uostalom, doktorirao sam s magna cum laude, što najbolje govori o tome. Tijekom pripremanja doktorata sam se i oženio za Talijanku i dobili smo sina Luku, ali mi je oduvijek želja bila vratiti se u domovinu. Bio sam gotovo deset godina vani i dobio i talijansko državljanstvo, radio i dobro zarađivao, ali sam se vratio i danas supruga, naše troje djece i ja živimo u Osijeku. Dakle, to je moguće i želim vjerovati da će se vratiti i mnogi koji danas odlaze. Moja obitelj i ja živi smo primjer svima njima kako je moguće uspjeti vani, ali se i vratiti, kako bi nam djeca upijala hrvatske korijene - zaključuje.

Koji vam je glavni motiv za ulazak u ovu izbornu utrku, čime se najviše želite baviti u Europskom parlamentu, ako postanete njegov član?


- Slažem se s papom Franjom kada kaže da se katolici moraju uključiti u politiku i da ne smiju biti kao Poncije Pilat i prati ruke od nje, kao da se to njih ne tiče. Politika je jedan od najviših oblika iskazivanja ljubavi prema bližnjemu. Hoću li postati član Europskog parlamenta ili ne, o tome će odlučiti hrvatski narod na izborima. Ono u čemu smatram da sam dobar i u čemu sam se dokazao je povlačenje sredstava iz fondova EU-a, za konkretne projekte na području Osječko-baranjske županije i šire.

Koliko bi vam dugogodišnje djelovanje na čelu Regionalne razvojne agencije Slavonije i Baranje u Osijeku i ureda u Bruxellesu moglo pomoći u tome radu?


- To je jedno dugogodišnje bogato iskustvo kroz koje sam stekao mnoge prijatelje u različitim europskim institucijama. A i moje poznavanje više stranih jezika mi je puno pomoglo. To znači da se neću morati upoznavati s radom europskih institucija, niti s ljudima, nego da ću moći biti operativan od prvog dana, za dobrobit Hrvatske, u Europskom parlamentu. Osječko-baranjska županija jedna je od najuspješnijih u povlačenju sredstava iz EU fondova, do danas smo povukli 885 milijuna eura, za više od 14.000 EU projekata. Počeo sam raditi na tim projektima još dok mnogi nisu ni znali što su fondovi EU-a. Mukotrpnim radom i odricanjem uspio sam složiti tim ljudi koji je danas i bolji od mene i koji marljivo rade na pisanju projekata. Kao znanstvenik volio bih kada bi ljudi malo bolje sagledali situaciju i vidjeli da se 80 posto svih javnih investicija u Hrvatskoj financira zahvaljujući sredstvima EU-a. Isto tako, od 10,7 milijardi koje imamo na raspolaganju 66 posto je već ugovoreno prema krajnjim korisnicima. To je posao napravljen pod vodstvom Plenkovićeve vlade, i to je jedan divovski posao. Siguran sam da ćemo uz tu dinamiku uspješno iskoristiti sva sredstva koja su nam bila dostupna u financijskom razdoblju 2014. - 2020. godine.

Koji će, prema vašem mišljenju, biti glavni izazovi Europskog parlamenta u predstojećem sazivu, kada je riječ o vjerodostojnosti i sigurnosti europske ideje?


- U svakom slučaju, tu je pitanje Schengena. Znamo da hrvatsku granicu koja je 1300 kilometara duga danonoćno čuva 6500 policajaca. Isto tako, treba reći građanima da je više od 200 milijuna eura uloženo u nabavu različite opreme, radi postizanja kriterija koji Schengen propisuje, od terenskih vozila i helikoptera, kamera i svega onoga što naša policija svakodnevno koristi na terenu. Ono za što će se EU trebati zauzimati svakako je smirivanje žarišta u Africi i drugim područjima, kako ljudi ne bi bili prisiljeni napuštati svoje kuće. Trebat će ići na žarište problema i stvari smiriti tamo, kako se velike migracije više ne bi događale.

Brexit i nesuglasice s američkim predsjednikom Trumpom dio su onoga što se poput upitnika nadvilo nad budućnost Unije, ionako uzdrmane prijeporima između "stare" i "nove" Europe. Mogu li europski čelnici pronaći zajednički izlaz iz tog kolopleta interesa i bočnih udara?


- Mogu i moraju. U svijetu globalizacije i velikih igrača, Kine, Indije i SAD-a, i Europska unija mora biti snažna, moramo ju jačati. Postoje interesi i različiti bočni udari koji žele oslabiti Europu, ali smatram da smo dovoljno iskusni i pametni da se odupremo tome, pa i populizmu, koji se dijelom nametnuo. U svakom slučaju, pronaći ćemo najbolje rješenje kako bi EU i dalje ostao jedna od vodećih globalnih snaga.

Kako vidite pozicioniranje Hrvatske u novoj Europi, koja kreće u nove izazove nakon uspjeha populista u dijelu zemalja?


- Pogledajte što je populizam napravio u Velikoj Britaniji – Brexit. Vjerujem da i taj slučaj dovoljno slikovito pokazuje što populizam može napraviti. I sada, tri godine nakon toga, još se nije raspetljala situacija u kojoj su se oni našli. Ono što moramo jačati je solidarnost i međusobnu povezanost, gospodarstvo, mir i stabilnost Europske unije. EU nisu samo fondovi, previše je usko to gledati samo kroz tu prizmu. Unija je puno više i šire od toga. Smatram da je Europska pučka stranka od samih početaka pokazala da zna kako voditi EU, jer to nije završen projekt, Unija je poput živog organizma koji se vječno nadograđuje. I zato smatram kako je bitno da mi u Europskom parlamentu imamo dokazane ljude, znalce koji poznaju rad i europskih institucija i europske politike, ali isto tako i jako dobro poznaju svoju domovinu, nacionalne i državne interese. I znaju da se s jakom Hrvatskom osnažuje i EU u cjelini.



Kada je riječ o Hrvatskoj, jedno od pitanja koje se svima nameće je kada očekujete da ćemo ući u šengenski sustav, ubrzo, ili bi nas problemi s migrantima mogli nešto usporiti?


- Moramo ispuniti jasne kriterije koje propisuje Europska komisija za ulazak u Schengen i mislim da smo na dobrom putu. U svakom će slučaju to biti jedan od prioriteta zastupnika koji budu izabrani u Europski parlament. Znači, da se izbore da Hrvatska što prije uđe u Schengen, što je izuzetno važno za našu zemlju. I radi sigurnosti, kao i radi lakšeg protoka ljudi prema Sloveniji i Mađarskoj, iz razloga što smo mi turistička zemlja. Gubiti četiri, pet ili šest sati na granicama unutar EU-a mislim da je nedopustivo. Kada je riječ o migrantima, to treba biti izazov koji će još pojačati granice EU-a, između Hrvatske i susjednih nam zemalja, sve dok te zemlje ne postanu članice Unije. A isto će tako jedno od važnijih pitanja u ovom sazivu Europskog parlamenta biti i pitanje širenja EU-a na nove zemlje članice, kao što su BiH i Srbija. Kada je riječ o Srbiji, ima ona narodna poslovica - čist račun duga ljubav, i smatram da mi imamo puno računa koje trebamo riješiti prije nego što Republika Srbija postane punopravna članica EU-a kao što su pitanje nestalih, granica, sve pokradene i uništene imovine, a ujedno i pitanje situacije kako je biti Hrvat u Srbiji. Naša manjina u Srbiji mora imati jednaka prava kao što ih imaju Srbi u Hrvatskoj. Dakle, naš interes jest da susjedne zemlje uđu u EU, ali kada ispune sve kriterije koje je i Hrvatska morala ispuniti, s tim što im mi u tome želimo pomoći.

Uvođenje eura i ulazak u eurozonu do 2024. godine također je naznačen kao jedan od prioriteta hrvatske politike. Vidite li tu potencijalne zapreke i ima li razloga za strah kreditno zaduženih u toj valuti od eventualnih posljedica?



- Nema. Ne vidim tu apsolutno razloga za strah. Onoga dana kada smo se na referendumu odlučili za ulazak Hrvatske u punopravno članstvo u EU-a, tim smo činom prihvatili i samo pitanje eura. Dakle, to će se dogoditi kada RH bude spremna ispuniti sve kriterije.