Producenti su me sj***li ne jednom u karijeri - više puta ponovio je slavni John Carpenter tijekom masterclassa koji je održao u Cannesu u sklopu programa Quinzaine (Dva tjedna autora) za koji se tražila karta više.

- Ja nisam tip koji se uklapa u srednjostrujaška pravila velikih holivudskih studija, a u filmskoj školi naučio sam da se moram boriti za svoju autorsku viziju: to je moj film, dalje ruke od njega! - dodao je Carpenter.

Legendarni američki žanrovski filmaš i glazbenik kojeg je publika dočekala na nogama i ovacijama ovogodišnji je dobitnik nagrade Carrosse d‘Or koja se dodjeljuje filmašima koji su svojim hrabrim, originalnim i odvažnim autorskim rukopisima označili svjetsku kinematografiju. Prije Carpentera istu čast imali su Martin Scorsese, Werner Herzog, Aki Kaurismaki, Agnes Varda, David Cronenberg, Naomi Kawase, Clint Eastwood i drugi. John Carpenter proslavio se nizom filmova koji se danas smatraju žanrovskim kultnim klasicima među kojima se ističu Napad na policijsku stanicu (Assualt on Precinct 13), Noć vještica (Halloween), New York 1999 (Escape From New York), Oni žive (They Live) i Stvor (The Thing), a dubok trag ostavio je i prepoznatljivim elektroničkim soundtrackovima koje je za svoje filmove (većinom) sam komponirao.

- Sintesajzere sam koristio jer su stvarali moćan zvuk za razliku od klasičnog klavira, a i bio je to i najjeftiniji način kako dobiti moćan veliki zvuk. Nije mi trebao orkestar, sam bih komponirao i odsvirao - otkriva nam Carpenter koji i danas održava rasprodane koncerte na kojima izvodi kultne teme iz svojih najpopularnijih filmova.

O Johnu Carpenteru danas se govori kao jednom od najvećih američkih filmskih autora i inovatora žanrovskog filma, ponajprije filma strave i znanstvene fantastike, a on skromno izjavljuje da se ne slaže s tim.

- Lijepo je to čuti, ali ne smatram se pionirom horor-žanra. George A. Romero prvak je horora jer je stvorio lik zombija i izmislio novi podžanr, Tobe Hooper je horor-velikan jer je potpisao Teksaški masakr motornom pilom, jedan od najsmješnijih i najstrašnijih horor-filmova ikada, a pravi pionir horor-žanra je Dario Argento. I on je trenutno u Cannesu, vidio sam sinoć. On bi sad trebao biti na ovoj pozornici i razgovarati s vama! - rekao je i, ne slučajno, izabrao Stvora kao film koji je prethodio svečanoj dodjeli nagrade za karijeru.

- To mi je jedan od mojih najdražih filmova, moj osobni favorit, a mislim i moj najbolji film. Bio je totalni neuspjeh, podbacio je na kinoblagajnama, a kritika ga je uništila dok je u nebo uzdizala Spielbergov E.T. Vanzemaljac koji se u kinima pojavio dva tjedna ranije. Nakon dobroćudnog izvanzemaljca i feelgood priče iz američke provincije publika i kritika bile su šokirane i zbunjene Stvorom. Za razliku od većine horor-filmova čija čudovišta izviruju iz mraka, ja sam čudovište izvukao na svjetlo i to je bilo previše za publiku u to vrijeme, svi su bili šokirani. Prijam filma bio je katastrofalan, svi su ga mrzili. Čak su ga fanovi mojih prethodnih filmova mrzili. Eto, film je sad u Cannesu, mislim da je to najbolja osveta (smijeh) - otkriva nam slavni 71-godišnji američki filmaš prisjećajući se kako je taj danas SF horor-klasik i remek-djelo dočekan na nož kada se 1982. godine pojavio u kinima.

Stvor je jedan od rijetkih filmova koje je Carpenter snimio za veliki holivudski studio, u ovom slučaju bio je to Universal, čiji su šefovi htjeli preuzeti stvar u svoje ruke i oduzeti Carpenteru pravo na finalnu verziju filma.

- Universal je pročitao scenarij, svidio im se i dali su mi novac da napravim film, ali iz teksta uopće nisu shvatili o kakvom je mračnom i šokantnom filmu riječ... i onda su ga pogledali. Bilo je to previše za njih, posebno ih je brinuo apokaliptični kraj, htjeli su da film završi u herojskoj maniri, no kad su testirali alternativne završetke, publika nije bila zadovoljna. Pa kako da bude kad je čitav film mračan i govori o kraju svijeta!? Inače često me pitaju o toj posljednjoj sceni s Kurtom Russelom i Keithom Davidom Childsom. Ja znam tko je od njih dvojice Stvor ali vam neću reći (smijeh) - otkriva nam Carpenter koji je nakon više pokušaja izmjene scenarija i izbacivanja "šokantnih" prizora ipak dobio svoj final cut.

Carpenter je već dulje vrijeme u mirovini, svoj posljednji film režirao je 2001. godine (Duhovi Marsa/Ghosts of Mars) i nema planove za povratak iza kamere.

- Rad na filmu doživljava se jako romantično, kao nešto zabavno i ludo jer svi vide samo konačni rezultat. Stvarnost je da je rad na filmu jako težak posao. Najuzbudljiviji dio je kad se film počne prikazivati u kinima, ali mislim da je to za mene prošlost. Danas se bavim svojom glazbom, igram videoigre i gledam NBA košarku. Ne treba mi ništa više u životu. Čak i filmove gledam kod kuće jer današnja publika nema poštovanja prema nikome, klinci nonstop pričaju na mobitele i šalju poruke tijekom projekcije i to me neizmjerno živcira. Bolje mi je da ostanem kod kuće jer se bojim da bih u kinu nekoga mogao ozlijediti (smijeh) - kaže nam legendarni filmaš kojemu režiranje čini se uopće ne nedostaje.