Prvi put moskovski košarkaški div prvak Starog Kontinenta bio je davne 1961. godine. CSKA je u 2019. stigao do svoje osme titule, koju je zaslužio u Vitoriji. Četvrti je to naslov europskog prvaka u ovom mileniju, prethodni je osvojen prije tri godine, a slavilo se još 2006. i 2008. Osim onog prvog naslova, ponos tadašnje sovjetske armije bio je najbolji 1963., 1969. i 1971. godine. Bilo je to vrijeme dominacije u 20. stoljeću, koja je u 21. još izraženija, jer CSKA konstatntno igra završne turnire, od posljednjih 17, propušten je samo jedan Final Four.

Na ovom u Španjolskoj CSKA možda nije važio za prvog favorita, ali rusku momčad, u kojoj je najmanje Rusa (u finalnom zapisniku bila su samo tri domicilna košarkaša), uvijek treba uzeti u obzir, posebno ako je s druge strane u finalu klub koji nikad nije igrao utakmicu za pobjednika Eurolige. Anadolu Efes odigrao je jako dobar turnir, u polufinalu je deklasirao Fenerbahče, ali u finalu CSKA je ipak sve držao pod kontrolom. Nju pak nije imao veći dijelom polufinalnog okršaja s madridskim Realom, koji je sve do posljednje četvrtine izgledao kao siguran putnik u finale. Ali igrači Dimitrisa Itoudisa pokazali su mentalnu čvrtoću, koja je uz kombinaciju s igračkom kvalitetom bila dovoljna da se na kraju trasira put k još jednoj eurotituli.

- Dobili smo dva teška protivnika i zasluženo uzeli titulu. U polufinalu smo vjerovali iako smo gubili veći dio utakmice. Protiv Efesa smo imali kontrolu, koju smo nakratko isupustili, ali smo u završnici ponovo bili čvrsti i iskazali naš pravi momčadski duh - rekao je MVP Will Clyburn, koji je naglasio i sjajnu šutersku večer svoje momčadi, koja je pogodila 14 trica iz 22 pokušaja, te je tako izjednačila finalni rekord koji je prije 15 godina postavio Maccabi, ali i postavila novi u postotku ubačaja koji je 63.6 posto.

Protiv tako raspoloženog protivnika nije lako pronaći put do pozitivnog rezultata. Turska je momčad pokušavala, borila se do kraja, ali je na kraju ipak morala čestitati boljem. A jedan od boljih aktera u poraženom finalistu bio je naš Krunoslav Simon, koji je bio i jedini hrvatski košarkaš u Vitoriji. Trener Ergin Ataman dao mu je 30 minuta na parketu, a "Đuro" je imao učinak od 15 poena, 10 skokova i dvije asistencije u svom prvom finalnom nastupu. Većina njegovih suigrača također dosada nije igrala ovako važnu utakmicu, stoga je jasno da je i iskustvo odigralo važnu rolu. Usporedbe radi, kod slavljenika je Kyle Hines osvojio već svoju četvrtu "kantu" (bio u sastavu koji je slavio prije tri godine, te sudionik dvostruke krune s Olympiacosom), tri imaju Andrey Vorontsevich i Nikita Kurbanov, po dvije Sergio Rodriguez i Corey Higgins...

Recimo i da Real nije uspio obraniti titulu, ali je slavio u borbi za treće mjesto protiv Fenerbahčea 94:75 (24:16, 14:24, 31:23, 25:12). N. Benčina