Približavanjem trećih izbora za zastupnike u Europskom parlamentu na kojima će svoje predstavnike birati i hrvatski građani, sve je više i poruka kojima nas u svojim istupima obasipaju kandidati stranaka različitih predznaka i ideoloških opredjeljenja.

No, ankete i ovaj put upućuju kako će odaziv na te izbore biti možda i slabiji od onoga na prošlim europskim izborima, kada se tek svaki četvrti hrvatskih birač odlučio nekome dati svoj glas. S tih 25,24 posto izlaznosti 2014. godine Hrvatska je bila među najslabijima (samo su četiri zemlje iz šireg okružja bile lošije - Slovačka, Češka, Poljska i Slovenija) u EU-u, daleko od prosječnih 42,61 posto izlaznosti na razini cijele Unije.


Dio razloga zasigurno leži u sadržaju predizbornih poruka koje nerijetko nisu usmjerene onome bitnom za Hrvatsku u Europskoj uniji, važnosti eurointegracija, zajedničkog tržišta i vrijednosti koje bi stanovnici europskog kontinenta trebali dijeliti, a maksimalni im je doseg spominjanje i nadglasavanje o (ne)uspješnosti Hrvatske u povlačenju novca iz europskih fondova. Ovi izbori, u vrijeme globalnog preslagivanja interesa svjetskih sila, posljedica događanja na Bliskom istoku i dugoročnog utjecaja svega toga na to kako će se Unija pozicionirati u cijelom tom okružju, a stanovnici EU-a, pa tako i Hrvatske, živjeti u budućnosti, nikako nam ne bi trebali biti nevažni.


Najvažniji cilj europskih izbora ponekad i nije lako približiti većini građana, pomoći im da bolje razumiju njihovu bit, pa bi se i upravo zato oko toga trebali dodatno potruditi svi koji u izborima sudjeluju.


Prema riječima politologa Tihomira Cipeka, činjenica je da većina građana ne percipira važnost zbivanja u Europskoj uniji te im globalni procesi i trendovi nisu do kraja razumljivi. Kaže kako to nije čudo, jer oni koji su im zaduženi to objasniti, a to su kandidati koji sudjeluju na tim izborima te stranke koje ih kandidiraju, uopće se ne trude to učiniti.


- Zapravo ni jedan globalni proces našim ljudi nije u cijelosti jasan, primjerice sukob između Trumpa, odnosno SAD-a, i Europske unije, i to na svim razinama, od zaštite klime, okoliša, nesporazuma oko slobodne trgovine, i kao najnovije oko nuklearnog sporazuma s Iranom. A drugo je onda razina odnosa unutar same Unije, primjerice sjevera i juga EU-a, ili pak država jezgre naspram država koje su joj kasnije pristupile, sredstava koje su tu dale, potreba da se jača solidarnost unutar EU-a, potom kako je EU zajednica mira i onda je jedini način da sve nacionalne države koje su tu sačuvaju svoju moć i ekonomski prosperiraju. A o tome gotovo nitko i ne govori. Nego je Unija u svijesti svedena na nekakav izvor sredstava koje ćemo preko fondova dobiti, dakle "koliko će nam dati novca", što je više nekakva politika "žicanja" - kaže Cipek.


U tom smislu on podsjeća kako Unija jest nastala kao Zajednica za ugljen i čelik, ali je ona isto tako nastala kao zajednica potpuno jasnih vrijednosti. A to je, kaže, vrijednost da se slobodno tržište može spojiti s liberalnom demokracijom. Podsjeća kako su većina zemalja osnivačica na neki način bile kolonijalne velesile i radilo se o tome da se, nakon što su silni ratovi i strašne stvari prošli, nekako ta moć Unije mora sačuvati.


- Sada se i ta ideja da Unija jamči ravnotežu između uspješne ekonomije i liberalne demokracije dovodi u pitanje. Je li to netko našim ljudima rekao? Ili pak o već spomenutoj napetosti između EU-a i SAD-a? To je savezništvo koje traje od 1945. godine, a sada se polako dovodi u pitanje zahvaljujući Trumpovoj politici. Imamo i sukobe unutar EU-a, o tome treba li nam Unija uopće te oko izbora "spitzenkandidata" za čelnika Europske komisije protiv čega su, primjerice, Francuzi. Tu je i suprotstavljeno stajalište u odnosu na Rusiju oko pitanja Krima ili Sjevernog toka. To su vrlo složeni procesi koji dovode u pitanje i globalni razvoj - ističe Cipek, dodajući kako većina političara gleda svoj uski interes, kako što bolje proći na izborima, a ove teme ipak su složenije i teže ih je posredovati i objasniti. "Zbog toga onda govore isključivo o temama na kojima se eventualno može dobiti koji glas više, što rezultira time da ljudi nemaju širu sliku i percepciju, kao i manjom izlaznosti na izbore, i ne vidim da će se tu nešto značajnije promijeniti", ističe.

Prema njegovim riječima, u globalnom smislu svatko mora biti s nekim, jer se sam ne može oduprijeti globalnim svjetskim silama - Rusiji, Kini ili SAD-u, koje isključivo gledaju vlastite interese. I koliko god EU ima niz svojih mana, još uvijek je, smatra, najbolji dio svijeta, u ekonomskom smislu, ali i u smislu demokracije, zaštite ljudskih prava i drugog. I tu mi, kao Europljani, ne trebamo biti lažno skromni, ističe.

- Meni se sviđa ona definicija da je Europska unija proces u kojemu se u neprekidnom pregovaranju čuva još onoliko suverenosti nacionalnih država koliko se može sačuvati. I zato mislim da su članice EU-a suverenije od nečlanica. Jer tu možete utjecati na vrlo važne odluke tako da uložite nekakav veto, tako da sudjelujete u raspravi, glasujete i lobirate u skladu sa svojim interesima. Nije slučajno da i druge zemlje jugoistoka Europe koje još nisu u Uniji, a zemljopisno joj pripadaju, žele ući u EU i to im je zapravo jedini projekt koji imaju. Jer vide da im je tu perspektiva - zaključuje Tihomir Cipek.