Kultura
STANISLAV MARIJANOVIĆ, DOBITNIK NAGRADE “GRIGOR VITEZ”

Moje ilustracije služe za suočavanja s ne uvijek jednostavnom stvarnošću
Objavljeno 21. svibnja, 2019.
Pri pisanju pratio sam dob svojih kćeri te moje knjige sada pokrivaju raspon od predškolske dobi do punoljetnosti

Nagradu "Grigor Vitez", godišnju nagradu za dječju književnost i ilustraciju, prošlog je mjeseca na svečanosti u Zagrebu dobio Stanislav Marijanović, koji na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku predaje grafiku i ilustraciju. Nagradu je dobio za ilustraciju slikovnice "Ogrlica sva od naših lica" (Sipar, Zagreb, 2018.)

Stanislav Marijanović rođen je 1957. u Tomislavgradu, BiH. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Alberta Kinerta i na ENSBA u Parizu kao slobodni slušatelj u klasi profesora Vladimira Veličkovića. Profesionalno grafičarsko iskustvo stekao je u atelijerima u Francuskoj, Danskoj, Argentini, Njemačkoj i Belgiji. Autor je suhe akvatinte, inovativne metode umjetničkog dubokog tiska. Uz grafiku se bavi skulpturom, ilustracijom i književnošću za mlade. Gotovo 25 godina djelovao je kao slobodni umjetnik, pretežno u Grčkoj i Francuskoj, a danas djeluje na AUK-u Osijek. Autor je 13 knjiga (tekst, ilustracije i oprema), od kojih su neke prevedene na dvadesetak jezika, ukupno oko 80 izdanja u 23 zemlje. Do sada je realizirao više od 40 samostalnih i sudjelovao na više od 150 skupnih izložbi diljem svijeta. Za svoj umjetnički rad dobio je brojne nagrade te je odlikovan zlatnom medaljom "MériteetDévouementFrançais" za umjetnički rad i djelovanje u području grafike.

Iz vašeg bogatog životopisa vidljivo je da ste se ilustracijom i pisanjem za djecu počeli baviti tek u 40. godini, kao već međunarodno etabliran umjetnik, posebice u području grafike. Kako je do toga došlo?

U svijet ilustracije i književnosti za djecu uletio sam, moglo bi se reći, slučajno - na nagovor prijateljice, koja je pokretala nakladničku kuću specijaliziranu za slikovnice. Ponudila mi je tekstove za koje je tražila ilustracije. Kako me ti tekstovi nisu nimalo inspirirali, a i honorar ilustratora činio mi se preskroman, predložio sam da sam napišem tekst. Tako je nastala knjiga "Kućna čudovišta 1", danas prevedena na dvadesetak jezika. Bila je to uspješnica koja je tražila nastavak.

O značenju i kvaliteti vaših 13 knjiga govori zastupljenost u fundusima brojnih biblioteka diljem svijeta, prisutnost u odgojno-obrazovnim procesima nekoliko zemalja te niz nagrada koje su im dodijelili naši i strani stručni žiriji, podcrtavajući, uz umjetničku, i njihovu pedagošku vrijednost. U čemu je tajna takvog uspjeha?

Gotovo sve knjige pisao sam, prije svega, za svoje kćeri. Pri tome sam sustavno pratio njihovu dob, te moje knjige danas u slijedu pokrivaju raspon od predškolske dobi do punoljetnosti. Takva neposredna motivacija diktirala je visoku razinu kvalitete teksta i ilustracije, a i teme su se same nametale. Ono što sam želio prenijeti, objasniti i sugerirati svojoj djeci, preko knjiga pripada mnogim čitateljima. U likovnom smislu mogao sam primijeniti i adaptirati svoja prethodna umjetnička iskustva i vještine - nisam morao krenuti od početka. U mom načinu rada tekst i ilustracija su nerazdvojni i međusobno se nadograđuju. Još dok pišem, razmišljam o ilustraciji. Ponekad se događa da razvoj ilustracije ponudi ideje za preoblikovanje teksta, sve je u mojim rukama. Sve to zajedno čini dobar temelj za zahtjevan rad na dobroj ilustriranoj knjizi.

Deset vaših knjiga zapravo čini jednu cjelinu. U njihovim nazivima, u različitim oblicima, gotovo redovito susrećemo riječ čudovište. Tko su zapravo ta čudovišta, koja predstavljate suprotno njihovoj uobičajenoj percepciji, koja ih smatra nekim opasnim i nakaznim bićima?

Čudovišta, bića koja sama sebe ne smatraju nikakvim čudovištima, oblikovana su kao razumna, nama nepoznata stvorenja s kojima, željeli mi to ili ne, dijelimo naš planet. U ljudskim glavama gotovo da vlada konsenzus kako su sva od nas različita i nepoznata stvorenja zla, ružna i nakazna te, za razliku od baš nas, nepodobna, nećudoredna, pa i opasna. U mojim su knjigama ona pandan ljudskom biću, zrcalo koje više reflektira ljudske mane nego vrline. Uz razložan kritički stav prema nama ljudima, ona pokazuju i začudo veliku suosjećajnost i brižnost - onakvu kakva nama, svaki dan sve očitije, nedostaje. Ona su posjednici i čuvari pojedinih osobina, (ljudskih) vrlina, čija aktualna devalvacija dovodi u pitanje i opstanak ukupne ljudske civilizacije.

Sudeći po vašem odgovoru moglo bi se zaključiti da zapravo pripadate krugu "angažiranih" autora.

Od pomalo izlizane tvrdnje da u gotovo svakom odraslom čovjeku živi dijete više mi znači činjenica da u svakom djetetu živi budući odrastao čovjek. Upravo je ona jedna od temeljnih okosnica moga rada kao pisca za djecu i ilustratora.

Željeli mi ili ne, baš taj budući odrastao čovjek srest će se s novim iskušenjima kakva naš naraštaj ne poznaje - svijet mu ostavljamo u nepriličnom i zabrinjavajućem stanju. Sučelit će se s nepripitomljenim, prestrašenim, nasilnim i pohlepnim dijelom ljudske naravi - one kojoj nedostaje temeljnog osjećaja o zajedničkoj sudbini ljudskih (i svih drugih) bića na našem jedinom i zajedničkom planetu. Stoga moje ilustracije, čvrsto isprepletene s tekstovima, nisu nježna šaputanja koja služe samo za laka uspavljivanja. I kad su nježne, tople, duhovite i pune suosjećajnosti, one služe za buđenja, otrježnjenja i sučeljavanja s ne baš jednostavnom stvarnošću.

Vaše su knjige u Hrvatskoj i inozemstvu dobile ukupno osam vrijednih nagrada. Nedavno ste drugi put dobili Nagradu "Grigor Vitez". Recite nam nešto o toj nagradi.

Radi se o prestižnoj, najstarijoj hrvatskoj nagradi za dječju knjigu. Utemeljio ju je Savez društava "Naša djeca" još 1968. Dodjeljuje se svake godine za tekst i za ilustracije u knjigama iz jednogodišnje nakladničke produkcije. Prvi put sam tu nagradu dobio 2009., za tekst i ilustraciju knjige "Enciklopedija čudovišta".

Po čemu je vaša nagrađena knjiga posebna?

Evo za odgovor dijela obrazloženja Stručnog povjerenstva Nagrade "Grigor Vitez": " (…) Stanislav Marijanović ne samo da stvara iznimno zanimljivo oblikovane likove, koji svojom jasnoćom u detaljima i duhovitim transformacijama poznatih oblika zadržavaju pozornost promatrača, nego je podjednako vješt u stvaranju priče u stihovima koja je podloga za njegovu likovnu interpretaciju s prepoznatljivim rukopisom. Čitavu publikaciju odlikuje dobar osjećaj za format i uravnotežen odnos tekstualnog i likovnog dijela. Svaka stranica ima vlastiti karakter koji je odlično integriran u cjelinu priče, doista poput ogrlice iz naslova. Marijanović majstorski barata tehnikom akvareliranog crteža, iznimnom vještinom karakterizacije likova, maštovitim disproporcijama kao i profinjenim koloriranjem kojim dovršava stvaranje specifičnog ugođaja koji će mlada publika zasigurno pamtiti i dugo vremena nakon djetinjstva."

Dobro ste nam poznati kao jedan od osnivača i voditelj Međunarodne radionice umjetničke grafike u Osijeku, ali ste vi i jedan od osnivača diplomskog sveučilišnog studija Ilustracija na AUK-u. Radi se o jedinstvenom studiju u Hrvatskoj, recite nam nešto o njemu.

Diplomski sveučilišni studij Ilustracija pokrenut je prije nepune dvije godine na Akademiji za umjetnost i kulturu, sastavnici Sveučilišta J. J. Strossmayera. Prethodio mu je niz izbornih kolegija, akumulacija iskustava s nekoliko inozemnih akademija i puno entuzijazma, koji traje i sada. Studij danas nudi splet brojnih i raznolikih kolegija koji pokrivaju raspon od crteža do složene računalne i trodimenzionalne ilustracije, dizajn, animaciju, fotografiju i jaku sekciju stripa. Teorija medija te Povijest ilustracije i stripa osnova su teorijske podrške stručnim, praktičnim kolegijima. Kroz lepezu izbornih predmeta studenti imaju dodatnu mogućnost za oblikovanje svoje autorske, umjetničke osobnosti. Razložno je očekivati kako će budući magistri ilustracije, čiji su mentori redom afirmirani umjetnici, biti spremni odgovoriti na složene zadatke suvremenih medija i potreba sve zahtjevnijeg tržišta ilustracije u njezinim raznim oblicima i primjenama.
Darko Kovačević
Možda ste propustili...

ILIJANA LONČAR PLESAČICA, KOREOGRAF, PEDAGOGINJA

Ples oplemenjuje, zato bi trebao biti bar djelić života svakog pojedinca

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA OBJAVILO REZULTATE NATJEČAJA

Poznati finalisti za nagradu “Anto Gardaš”

Najčitanije iz rubrike