Novosti
POČELA ISPLATA ODŠTETA ZA ROBOVSKI RAD U RADNIM LOGORIMA

Potz: Gitara koju sam odštetom kupio podsjećat će me na oca
Objavljeno 20. svibnja, 2019.

Kada je 2015. Bundestag donio zakon prema kojem svi Nijemci koji su bili na prisilnom radu u radnim logorima mjesecima i godinama nakon svršetka Drugog svjetskog rata mogu očekivati odštetu, i 81-godišnji se Osječanin Leopold Potz ponadao da će je dočekati. Nažalost, preminuo je 2. veljače ove godine, a dva mjeseca poslije odštetu od 2500 eura dobio je njegov sin, 55-godišnji Zoran Konrad. Otac i sin među stotinama su onih koji su u Njemačkoj zajednici – Zemaljskoj udruzi Podunavskih Švaba u Hrvatskoj podnijeli zahtjev za odšetu, koju je Potz nedavno i dobio.

- Moj je otac bio u radnom logoru u Valpovu i u to vrijeme bio je jedanaestogodišnjak. Uz moga oca, cijela moja obitelj, počevši od bake i djeda te očevih dviju sestara, bila je u tom radnom logoru u Valpovu - priča Potz.

Njegova baka u logoru je preminula, a ostali članovi obitelji imali su sreće i uspjeli su izići. Štoviše, oca i tetu našeg sugovornika iz pakla logora spasio je susjed Milan Janić. Prilikom jednog posjeta logoru tamošnji čuvar rekao mu je neka dođe po djecu (Leopolda Potza i njegovu sestru, nap. a.), a on će mu pomoći da ih izvuče. I doista, u kolicima, prekrivene slamom, spasio ih je od sigurne smrti i sve dok cijela obitelj nije bila na okupu, Janić je odgajao tada 11-godišnjeg Leopolda i njegovu sestru. Iako je nakon saznanja o odšteti očekivao da će se svi zahtjevi uzeti u obzir, pa tako i onaj njegova oca, Potz kaže da je bio iznenađen nakon što je dobio odštetu od 2500 eura. Istovremeno tužan i sjetan zbog razdoblja u kojem je njegova cijela obitelj bila zatočena u logoru, Potz je iskoristio novac kupivši, kako kaže, čistu suprotnost besmislici logora.

- Kupio sam si gitaru Paul Red Smith, jer sam novac odlučio utrošiti na nešto kreativno, na nešto što volim, čime se bavim i što će me zauvijek podsjećati na moga oca. Nešto novca dao sam i članovima moje obitelji, a gitaru, koju sam dugo namjeravao kupiti, nikada neću prodati. Štoviše, ostat će mome sinu u nasljeđe i kao uspomena na djeda Leopolda - ispričao je Potz, inače dugogodišnji osječki glazbenik. Dodaje kako vjeruje da su i ostali nekadašnji zatočenici poslijeratnih komunističkih logora za pripadnike njemačke manjine, odnosno njihovi nasljednici, također dobili odštetu. Inače, do 31. prosinca 2017., do kada je bio krajnji rok za podnošenje, odštetne zahtjeve predalo je oko 130 osoba. Kroz radni logor u Valpovu u samo godinu dana prošlo je oko pet tisuća pripadnika njemačke nacionalne manjine. Službeno u evidenciji stoji kako je logor uzeo 1076 žrtava.

Osim u Valpovu radni logori za prisilni rad bili su otvoreni i u Knićaninu u Banatu, Gakovu i Bačkom Jarku te na Krndiji, u Velikoj Pisanici, Šipovcu, pustari Podunavlje u Baranji, kao i u Tenjskoj Mitnici. Mnogi logoraši stradali su zbog epidemija difterije, šarlaha ili tifusa.
M.Mihelić
Zoran Konrad Potz

logorašev sin

Moj je otac bio u radnom logoru u Valpovu i u to vrijeme bio je jedanaestogodišnjak. Partizani su smatrali da u toj dobi može čistiti i obavljati neke lakše poslove. Uz moga oca, cijela moja obitelj bila je u tom radnom logoru
Očekivali pet, dobili 46 tisuća zahtjeva
Za boravak u logorima ne samo kod nas nego i u Sovjetskom Savezu te u Rumunjskoj njemačkoj vladi podneseno je čak 46.000 zahtjeva. Iako su u Njemačkoj procijenili da će odštetu zatražiti samo nekoliko tisuća ljudi, tamošnji je državni ured za pitanje odštete primio i deseterostruko više zahtjeva.