DONJA MAHALA

"Do dva konja, a obadva vrana, eno stoje čvrsto zauzdana..." zasvirale su žice Tamburaškog sastava ‘‘Romantičari‘‘ na posljednjem počivalištu Ive Gregurevića, velikana hrvatskog glumišta u Donjoj Mahali. Tužan je to bio dan sjećanja na Ivu Gregurevića u sklopu 26. Festivala glumca.

Na početku su sudionici 26. Festivala glumca i Hrvatsko društvo dramskih umjetnika na čelu s predsjednicom Pericom Martinović odali počast na groblju. Kroz glavu mnogih prošle su slike Ive Gregurevića, koji je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom glumištu, bio je čovjek od kojeg su mnogi mladi glumci mogli puno toga naučiti. Suza u oku mnogih glumaca, svaka pomisao da ga više nema, samo su još više produbljivali osjećaje i pitanje kako to da Ivo nije više s nama, a mogao je još puno odigrati glumačkih rola.

Dolazak u kuću Ive Gregurevića bio je više nego tužan, proradile su emocije i teško je kome bilo do razgovora. Perica Martinović, predsjednica Hrvatskog društva dramskih umjetnika, kroz suze je između ostalog rekla: "Izuzetno mi je teško kročiti u ovo dvorište, u ovu kuću, koja je bila i moj dom. Od akademije, davne 1972./ 1973., njegova bi nas mama dočekala, mi bismo tu bili, ostali nekoliko dana, spavali te se vraćali u Zagreb vlakovima. I sad doći u ovo dvorište, ja nemam osjećaj da on nije tu, ja znam da je on tu i da je s nama. Naravno da su emocije jake. Najvažnije je sve ono što je on započeo, čime je zadužio hrvatsku kulturu, da mi dalje nastavljamo, a nastavit ćemo na sljedećim Danima Hrvatskog filma u Orašju. Osim toga, na ovom, 26. Festivalu glumca ustanovili smo nagradu koja nosi ime Ivo Gregurević, a to je nagrada za izuzetan glumački doprinos. Nagrada je hvalevrijedna i nosi njegovo veliko ime. Dragi Ivo, kao da si tu s nama i mi ćemo nastaviti sve ono što si započeo, kao da si tu, a znam da jesi - rekla je Perica Martinović.

Mnogi glumci prošli su kroz kuću Ive Gregurevića, no najemotivnije je zasigurno bilo u njegovoj sobi, gdje su sve one nagrade koje je Ivo Gregurević dobio, namještaj u šokačkom stilu, sve je tu, međutim Ivo nije tu, kako su svi rekli, Ivo je sad s nama i živjet će uspomena na sva njegova djela. Ivo je bio i ostao velikan hrvatskog glumišta i teško je bilo govoriti, suze su bile jače, kad znaš da su do jučer svi bili zajedno, a sad njega više nema. Odlazeći iz kuće uz zvuke tamburaša, svi su još jednom rekli: ‘‘Hvala ti, Ivo, za sve!" M. Kokaj