ĐAKOVO

Autobusni kolodvor u Đakovu, smješten u širem središtu grada, već godinama, izuzev sitnijih zahvata, ne mijenja izgled pa se Đakovčani znaju često pitati kada će taj nemali objekt biti obnovljen i tako u prošlost poslati poslovično sivilo ovakvih i sličnih prostora. Građen je 1974./75. pa ove godine navršava punih 45 godina. Objekt je to s nizom perona i poslovnih prostora na sve četiri strane, te čekaonicom i uredskim sadržajem za potrebe Arrive Hrvatska. Toj smo tvrtki uputili upit hoće li i kada kolodvor biti obnovljen. Jer, svima koji u Đakovo stižu autobusom on je prva slika, prva impresija o gradu.

U Arrivi Hrvatska odgovaraju kako intenzivno rade na unaprjeđenju svih segmenata poslovanja radi pružanja što kvalitetnije usluge putnicima, kao i na jačanju Arriva brenda koji vizualno žele predočiti i kroz izgled svojih objekata. Stoga, ističu, sva svoja sjedišta, prodajna mjesta i kolodvore uređuju u bojama Arrive. Dodaju da su brojne aktivnosti poduzete na području Osječko-baranjske županije. "Konkretno, autobusni kolodvor Osijek i turistička agencija Arriva travel dobili su novi vizualni identitet, ulažu se znatna sredstva u obnovu i održavanje voznog parka koji raspolaže sa 600 autobusa, a ovih dana krenula je i izgradnja automatske ekološke autopraonice u sklopu kolodvora Osijek", ističe voditeljica korporativnih poslova Arriva Hrvatska Marina Pandurević, koja najavljuje da slične aktivnosti uskoro mogu očekivati i Đakovčani na svom kolodvoru. "Ove godine namjeravamo mu osvježiti vizual, a u planu je i sastanak s gradskim vlastima o toj temi", najavljuje Pandurević.

Stariji Đakovčani sjećaju se da je, prije nego što je izgrađen autobusni kolodvor na sadašnjoj lokaciji, autobusno stajalište bilo ispred bivše samoposluge ĐA-MA, u strogom centru grada, danas na vrlo prometnom Trgu dr. Franje Tuđmana. Bilo je to stajalište za sve autobuse koji su prometovali iz pravca Osijeka i lokalnim pravcima tadašnje đakovačke općine. "Stajalište je imalo funkciju autobusnog kolodvora, ali je bilo bez ikakve infrastrukture. Nije bilo blagajne, čekaonice, WC-a, niti bilo kakve nadstrešnice koja bi putnike štitila od vremenskih nepogoda. Promet autobusa i putnika bio je vrlo intenzivan. Gotovo svakih 15 minuta dolazili su i odlazili autobusi u raznim pravcima bivše države - Zagreb, Sarajevo, Banja Luka, Beograd... Bilo je raznih prijevozničkih poduzeća koja su se bavila autobusnim prijevozom putnika pa su i cijene karata bile različite i moglo se birati najpovoljnijeg prijevoznika. Karte su se kupovale u autobusu kod konduktera", piše autor teksta o nekadašnjem "kolodovoru" u gradu na Facebook profilu "Iz Đakova si ako".

Suzana Župan