Vezani članci
INTERVJU: TRPIMIR VEDRIŠ
INTERVJU: JADRANKA POLOVIĆ
Koliko god slušamo mantru o važnosti predstojećih izbora za Europski parlament, teško se oteti dojmu da kampanja uglavnom prolazi odveć mirno i nekako komunikacijski slabašno, uz tek tu i tamo ponešto više žara, ambicija i atraktivnijih medijskih istupa.
Izbori za Europski parlament nisu baš magnet za mase, piše Bernd Riegert za njemački Deutche Welle (DW), te podsjeća da je od 445 milijuna građana s pravom glasa 2014. glasovalo samo 43 posto njih. Posve je drukčije bilo prije skoro 50 godina - na prvim izborima koji su održani 1972. glasalo je čak 62 posto građana! Od tada izlaznost na izbore opada. Očigledno je teško mobilizirati ljude u predizbornoj kampanji. Na razini Europske unije ne postoje ni jedinstvene stranke ni zajednička kampanja. Svatko se u svojoj zemlji bori za sebe i bira se isključivo po nacionalnim pravilima. Kandidata demokršćana za dužnost predsjednika Europske komisije Manfreda Webera građani kao zastupnika mogu birati samo u Njemačkoj jer on ima njemačko državljanstvo. A i u Njemačkoj je prema anketama tek svaki četvrti Nijemac čuo za tog kandidata - zaključuje u svome osvrtu Bernd Riegert.
Kako god bilo, sad je to posve jasno - jedni na izbore za Europski parlament izlaze iz poštenih namjera uvjereni da nema budućnosti bez Europske unije, dok drugi na te iste izbore izlaze s figom u džepu vođeni isključivo vlastitim partikularnim interesima ne mareći pritom puno za EU ni za njezine institucije, pa ni za vlastitu državu.
To vrijedi za niz europskih stranaka ekstremnog desnog i lijevog predznaka, uključujući i one klasične euroskeptične, kao i za niz stranaka i strančica s hrvatske političke scene. Takvima su šanse negdje veće, negdje manje, da uđu u novi saziv Europskog parlamenta, a toga su mnoge stranke vjerojatno i same svjesne, no magičnoj privlačnosti EU fotelja ne odolijeva se tako lako, pa makar bili i najokorjeliji euroskeptik.
Uglavnom, još je manje od tjedan dana do europskih izbora koji se održavaju od 23. do 26. svibnja u svim članicama Europske unije uključujući i Veliku Britaniju, koja je sama sebi kriva što nije znala, mogla i uspjela dovesti Brexit do kraja i mirno se razdružiti od EU-a, pa je sad zbog formativnih razloga (još uvijek je u EU-u!) prisiljena svojim građanima omogućiti da još jednom iziđu na izbore za Europski parlament.
POBJEDNICI I GUBITNICI
Što se Republike Hrvatske tiče, podsjetimo da se za novi saziv Europskog parlamenta natječu kandidati s 33 kandidacijske liste, dvije neovisne i 31 stranačka, odnosno koalicijska. Sudi li se samo po broju tih lista, zanimanje za izbore veće je nego prije pet godina, kada se za mjesto u Europskom parlamentu natjecalo 25 lista, osam manje nego ove godine. Uglavnom, svojih 12 zastupnika (jedan će biti u rezervi, zbog Britanije koja je još u EU-u!) za Europski parlament hrvatski će birači moći izabrati među 396 kandidata, što je stotinjak više nego prije pet godina.
Ako, pak, pogledamo i poslušamo kampanju koja doseže svoj vrhunac, upadljivom se čini i aktivnost same Europske unije, odnosno njezinih ureda u svakoj pojedinoj članici. Tako u konkretnom hrvatskom slučaju imamo niz propagandnih aktivnosti Ureda za vezu Europske unije u Republici Hrvatskoj pod geslom "#ovajputglasam", koje su podržali predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kao i Vlada RH. Koliko će to pomoći većoj izlaznosti, vidjet će se za nekoliko dana.
S druge strane i stranke su sve aktivnije u kampanji. Osim apsurdne situacije koju smo spomenuli u uvodu teksta, a odnosi se na euroskeptike, od stranaka za koje EU nije upitan, prednjači zauzimanjem za europske vrijednosti HDZ, tu je negdje i SDP, dakle iskusne stranke europske provenijencije, dok ostali, poglavito Most, Živi zid, Neovisni za Hrvatsku i drugi uključeni u izbornu utrku za briselske i strasburške fotelje u izbornoj kampanji govore sve i svašta. Bude tu i komičnih obrazloženja zašto su se uopće, sa svojim neeuropskim stavovima, neki protagonista upustili u skupljane glasova kad je jasno da će na kraju izbornog dana ostati tamo gdje su i počeli, u svojoj maloj oazi istomišljenika, ekstremno desnih i lijevih, suverenista čak, kojima je izborna utrka bila samo malo javno upadljiviji igrokaz koji s realnosti i političkom pragmatikom velikih i ozbiljnih mainstream stranaka, pa i same Europske unije, nema baš nikakve veze. Drugim riječima, autsajderi će i nakon ovih izbora ostati autsajderi, gubitnici ostaju gubitnici, što pak znači da i dalje iz svoje sigurne domaće (hrvatske) hladovine mogu bez veće štete rovariti protiv Europske unije i novog saziva Europskog parlamenta, makakav on bio, bez njih, koji ionako nisu imali ni mrvicu šanse probiti se do Bruxellesa i Strasburga u sjeni dominantnog HDZ-a i manje dominantnog SDP-a, uz nekoliko ravnomjerno raspoređenih glasova koje će osvojiti i s njima ući u Europski parlament neke od manjih stranaka i koalicija.
DEKLARACIJA IZ SIBIUA
Kako god bilo, na kraju će ipak odlučuti glasači, pa da naša tema ne ispadne propagadni pamflet za Europsku uniju i njezin novi saziv Parlamenta, valja još naglasiti nekoliko bitnih stvari kad se radi o EU-u danas i sutra. Zapravo se sve može svesti na ono što smo čuli na nedavnom summitu u rumunjskom Sibiuu. U tom je gradu naime pao čvrst i pomalo patetičan dogovor, čak svojevrsni zavjet za Europu, iza kojeg su jednoglasno stali svi nazočni čelnici iz 27 zemalja članica Europske unije, uključujući i premijera RH Andreja Plenkovića. Dakle, "Deklaracija iz Sibiua" navodi sljedeće: "Potvrđujemo naše uvjerenje da smo, kada smo ujedinjeni, snažniji u sve nestabilnijem i izazovnijem svijetu. Preuzimamo odgovornost da kao lideri učinimo našu Uniju snažnijom i našu budućnost svjetlijom i istodobno potvrđujemo europsku perspektivu ostalih europskih država. Stoga danas jednoglasno prihvaćamo deset zavjeta koji će nam pomoći da preuzmemo tu odgovornost", stoji u nacrtu deklaracije.
Čelnici EU-a također su usuglasiti obrise Strateške agende za razdoblje 2019. - 2024., na temelju čega će se početi raditi na njezinu nacrtu i koji bi trebao biti prihvaćen na summitu u lipnju. Za Hrvatsku je bitno da Europska unija u sljedećih pet godina osigura bržu konvergenciju radi dostizanja standarda razvijenih zemalja, a u pregovorima o višegodišnjem proračunu upozoravat će na potrebu da se osigura potpora za demografsku revitalizaciju, izjavio je u Sibiuu hrvatski premijer Andrej Plenković, te dodao: "Za nas je posebno važno da se u idućih pet odnosno sedam godina, u idućem proračunskom okviru pokuša, u okviru onih politika koje se odnose na ravnomjerniji razvoj svih članica, signalizirati da u nekim zemljama postoji nužna potreba za demografskom revitalizacijom. To je ideja koju sam ja još lani rekao povjereniku za proračun Guentheru Oetingeru kada je posjetio Zagreb, tako da ćemo u procesu koji je pred nama na tome inzistirati", istaknuo je Plenković.
Kao jedan od prioriteta EU-a Plenković je naveo i pitanje zajedničke sigurnosti te ulaganje u znanost, istraživanje i razvoj. Što se proširenja Europske unije tiče, Plenković je kratko rekao: "Proširenje ćemo detaljno raspraviti na summitu u Zagrebu za godinu dana. Sada smo svi fokusirani na svoje birače. Komisija će svoj paket o proširenju objaviti nekoliko dana nakon izbora, pa će se tek nakon toga o tome raspravljati", zaključio je Plenković.
Kao zaključak, možda je cijelu tu priču o Europskoj uniji i izborima koji slijede najbolje zaključiti s još malo patetike, parafrazirajući prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana: Sve za europsku Hrvatsku, Hrvatsku ni za što! Potvrda toga bit će i hrvatsko predsjedanje Unijom od siječnja 2020.
Piše: Darko JERKOVIĆ
PETAR KUREČIĆ
ZAUSTAVITI RASTUĆE SOCIJALNE RAZLIKE
Svakako da ima razloga za upozorenja kako su predstojeći izbori za Europski parlament najvažniji dosad, ali dijelom se na njima inzistira i zbog vlastitog političkog preživljavanja, jer ako europski projekt dođe u pitanje, ugroženi su deseci tisuća europskih birokrata i političara i raznih konzultanata, lobista i tvrtki koje žive od EU-a - kaže prof. dr. sc. Petar Kurečić, te dodaje:
- Siguran sam ipak da će građani EU-a izabrati put koji neće uključivati tektonske promjene. Međutim, EU mora postati bliži građanima i pokazati da radi za njih, jer je percepcija, bila stvarna ili iskrivljena, ključna. Također, mora postati funkcionalniji. Masovna ilegalna migracija u EU mora biti pretvorena u imigraciju zasnovanu na vještinama i potrebama tržišta rada, osiguravajući zaštitu realnih nadnica da one ne bi dalje opadale, jer onda populizam nailazi na plodno tlo i cilja migrante. Upravljanjem migracijama i pokazivanjem socijalne osjetljivosti političke elite EU-a izbit će nacionalpopulistima najveći dio njihova programa iz ruku. U tom smislu ovi izbori doista mogu biti ključni jer se na njima ipak prelama budućnost europskog projekta.
ULAGATI U OBRAZOVANJE
Obrazovanje je i te kako važan faktor za Europsku uniju. Što nam o tome možete reći?
- Budući da radim u visokom obrazovanju, ne mogu ne spomenuti pozitivnu ulogu EU-a u promicanju i financiranju istog, kroz međunarodnu suradnju, ERASMUS+ program mobilnosti i ostale europske projekte (Monnet program, Obzor 2020, itd.), osiguravajući tako bolje obrazovanje i znanost kao zalog za budućnost. Sredstva iz programa i projekata mogu se koristiti i za politološko i političko-ekonomsko obrazovanje o EU-u i njegovim vrijednostima. Konkretno, vodim Monnet modul, tj. integrirani kolegij za studente, o važnosti integracije zapadnog Balkana u EU i ulozi Hrvatske, a čije je izvođenje financirano europskim novcem. Ovo je samo jedan od projekata koji pomažu budućim generacijama stručnjaka koje obrazujemo (novinare, ekonomiste, stručnjake za odnose s javnošću, politologe), od kojih bi velik dio trebao oblikovati vrijednosti i stavove svakog društva, pa i hrvatskog. Upravo kroz ulaganje u obrazovanje i akademsku razmjenu može se zaustaviti val populizma i u nekim slučajevima i fašizma i povijesnog revizionizma među mlađim generacijama. Ne smijemo zaboraviti da je glavni razlog nastanka Europske unije bio taj da se više ne ponove svjetski ratovi, nastali i primarno vođeni u Europi. EU ne smije štedjeti novac kad je u pitanju obrazovanje, kao i otvaranje radnih mjesta za mlade i za programe socijalne kohezije - to je ključno ako želi opstati i razvijati se. Koliko je to izvedivo, vidjet ćemo u idućih 3 - 5 godina.
Što s Brexitom, hoće li UK uopće moći opstati bez EU-a?
- Brexit je primjer kako jedna stranka i njezin lider (D. Cameron) zbog svojih partikularnih interesa mogu na put upropaštavanja sebe samih dovesti čak i jednu tako razvijenu i staru demokraciju i političku zajednicu kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo. Posljednje dvije i pol godine su razdoblje kaosa za ovu državu i primjer za politološke anale kako referendumi, iako predstavljaju „svetu volju naroda“, ako se raspisuju o ključnim pitanjima, a kampanja na njima se vodi kroz gomile laži, mogu dovesti do katastrofalnih rezultata za ekonomiju i društvo u cjelini. U pitanju nije samo budućnost ekonomije Ujedinjenog Kraljevstva, nego i sam njegov opstanak, jer postoji realna mogućnost da će Škotska u jednom trenutku ipak odlučiti napustiti zajedničku državu. Evidentno je da se premijerka May ne snalazi i da više nema političkog autoriteta (izgubila ga je još nakon prijevremenih izbora 2017. g., koje je raspisala i izgubila mjesta u Parlamentu te jedva sačuvala vlast). Pritom Laburistička stranka nije zasad dovoljno jaka i sposobna napraviti pritisak i preuzeti vlast te možda i raspisati drugi referendum. EU se ovdje, za razliku od nekih drugih pitanja, ponaša vrlo mudro i kombinacijom pritiska i popuštanja pokazuje koliko je superioran drugoj strani u pregovorima. Brexit, kako god da završi, ako do njega dođe, posebice u tzv. hard obliku, bit će loš za EU (koji se s njim već ipak praktički pomirio), ali će istodobno biti katastrofalan za Ujedinjeno Kraljevstvo.
PROBLEM MIGRACIJA
Kakvu trebamo Europsku uniju u idućem petogodišnjem razdoblju?
- Trebamo Uniju koja će postati bliža građanima i pokušati zaustaviti rastuće socijalne razlike, tj. društvenu nejednakost. Uniju koja će zaustaviti daljnje raslojavanje svojih de facto Jezgre (najrazvijenijih članica zapadne i sjeverne Europe), Poluperiferije (južnih članica) i Periferije, koja se sastoji od postsocijalističkih članica, pri čemu države poput Slovenije i Estonije ipak ne možemo smatrati Periferijom, upravo jer i među bivšim socijalističkim državama članicama EU-a i danas postoje goleme razlike. Primjerice, minimalna plaća u Sloveniji je oko 800, a u Bugarskoj samo oko 200 eura, dok je stopa rizika od siromaštva u Češkoj Republici oko 15 %, u Hrvatskoj oko 30 %, a u Bugarskoj i Rumunjskoj čak oko 40 %! Funkcioniranje zajedničkog tržišta u kojem će Periferija "opskrbljivati" Jezgru dobro obučenom i jeftinijom radnom snagom, a pritom postati demografski ispražnjena i ekonomski stagnirati, idealno je za transnacionalni kapitalizam, ali kod velikog dijela stanovništva stvara zabrinutost i otpor, navodeći ih da glasaju za populističke opcije. Kad su u pitanju migracije, deportacije imigranata s kriminalnom prošlošću i onih koji se bave kriminalom u EU-u trebaju biti brze i brojne, a ne spore i sporadične. EU je evidentno pokazao da nije dovoljno sposoban upravljati migracijama, ali one opet ne mogu biti posve ostavljene nacionalnim vladama, tj., da parafraziram, rješenje nije ni Merkel-Macron stav o migracijama, ali ni Višegradska skupina-Salvini stav, nego negdje u sredini.
Hrvatska će u šest mjeseci predsjedanja imati šansu pokazati sposobnosti i liderske inicijative prema regiji zapadnog Balkana i prema EU-u kao cjelini te prekinuti dosadašnju praksu pasivnosti i/ili neuspjelih inicijativa. Kao mala, slabije razvijena članica ne može napraviti čuda, ali može neke stvari poput otvorenih pitanja u svom susjedstvu i u regiji zapadnog Balkana te borbu protiv ilegalnih migracija staviti visoko na listu prioriteta.
(D.J.)JOSIP GLAURDIĆ
OSIGURATI BUDUĆNOST NOVIM NARAŠTAJIMA EUROPLJANJA
O predstojećim izborima za novi saziv Europskog parlamenta i svemu što oni donose, gledano posebno iz europske perspektive, razgovarali smo s dr. sc. Josipom Glaurdićem, sa Sveučilišta u Luksemburgu.
Luksemburg, gdje živite i radite, jedna je od šest država osnivača Europske unije - kakva je atmosfera uoči izbora?
- Pa i hrvatska perspektiva je europska perspektiva. Moramo se navikavati na to da smo i mi jednakopravni članovi Europske unije i da je i naša perspektiva jednako vrijedna onoj iz bilo koje druge članice EU-a. Na predstojeće izbore za Europski parlament gledam kao na jedno veliko anketno istraživanje o stajalištima europskih građana o smjeru u kojem Europska unija ide. Bez obzira na rezultate, malo je vjerojatno da nas i nakon izbora ne čeka formiranje nekakve velike proeuropske koalicije pri izboru predsjednika i članova Europske komisije. No, bez obzira na to i bez obzira na činjenicu da je Europski parlament predstavničko tijelo koje ima iznimno ograničen djelokrug aktivnosti, izbori će biti jako korisni jer će nam pokazati što Europljani zapravo misle o ljudima i idejama koji im se nude na političkom tržištu. Kad je Luksemburg u pitanju, izbori se jedva i primjećuju, velikim dijelom i stoga što u Luksemburgu ne postoji euroskeptična politička opcija. Zašto bi i postojala? Luksemburg je država koja je daleko najviše profitirala procesom europskih integracija.
NACIONALPOPULIZAM
Mnogi naglašavaju kako su ovo najvažniji izbori dosad, prozivajući desni nacionalni populizam kao najveću opasnost. Ima li razloga za takvu dramatiku?
- Dramatika je tu primarno kako bi se glasače motiviralo za izlazak na izbore. Prije pet godina izlaznost na razini čitave Unije pala je na najnižu razinu dosad i spustila se ispod 43 %. Upravo to bio je razlog jako dobrih rezultata čitavog niza političkih opcija koje su dovodile u pitanje opstojnost i budućnost europskog projekta poput UKIP-a u Britaniji ili Nacionalne fronte u Francuskoj. Na ovim izborima takvih je političkih opcija još i više i lako je moguće da će znatno povećati svoj udio u Europskom parlamentu. Baš kao što će i cijeli niz stranaka koje su nominalno članice velikih političkih grupacija - prije svega Pučana - pod pritiskom tih nacionalpopulista toliko skrenuti udesno da je zapravo upitno u kojoj mjeri ih se uopće može još uvijek smatrati dijelom iste političke obitelji. Budite sigurni da velik broj takvih igrača samo čeka rezultate izbora da bi se odlučili za moguće postizborno napuštanje broda. Europska unija, naravno, može preživjeti nacionalpopulizam, ali jedino uz drastičnu i proaktivnu promjenu svoje političko ekonomske paradigme. Ona mora postati sposobna odgovoriti prije svega na izazove čitavog niza nejednakosti koje ju čine iznimno ranjivom pri svakoj novoj ekonomskoj krizi.
Poruke sa summita u Sibiuu zvuče vrlo optimistično, posebno kad se radi o osiguravanju budućnosti idućim naraštajima Europljana?
- Kako je ovih dana rekla naša predsjednica, težimo Mjesecu jer, i ako ga promašimo, sletjet ćemo među zvijezde. Svi ciljevi koje su čelnici zemalja članica naveli su pozitivni i treba im težiti. Europska unija nalazi se na prekretnici. Ako želimo da taj projekt mira i prosperiteta nastavi ispunjavati svoju svrhu, moramo mu udahnuti novi elan. Pred kontinentom je čitav niz jako velikih izazova na koje se može dati odgovor samo zajedničkim radom. Od klimatskih promjena preko migracija pa sve do generacijskih i međunarodnih nejednakosti. Iz osobne perspektive profesora na jednom europskom sveučilištu mogu reći da naši obrazovni sustavi poprilično učinkovito proizvode sve sposobnije naraštaje mladih ljudi. Ali dominantni gospodarski model ostavlja im u nasljeđe uništen planet i sve manje mogućnosti za produktivan život uključenosti u tržište rada i ideja uz normalan obiteljski život i napredak. Dobro je da su se europski lideri sjetili baš tih novih naraštaja Europljana.
POVIJESNI TRENUTAK
S obzirom na traljavu provedbu Brexita, Britanija je prisiljena izići na ove EU izbore. Može li to išta promijeniti na unutrašnjem planu, kako će to sve završiti i kada?
- Iskreno, ni sam ne znam kako će sve i kada završiti, a ne znam i hoće li Ujedinjeno Kraljevstvo u nekom srednjem roku opstati. Baš i zato će ovi izbori za Europski parlament biti korisni - jer će biti jedan oblik novog referenduma u Britaniji. Sudeći prema anketama koje su trenutno aktualne, sprema se katastrofa vladajućih konzervativaca, ali i potpuno ravnomjerna podjela između stranaka koje zagovaraju Brexit i stranaka koje se Brexitu protive. Dakle, britansko je društvo i dalje potpuno ravnomjerno podijeljeno. Tako će vjerojatno i ostati godinama nakon što Brexit bude gotov. Bude li utjecaj Brexita na britansko gospodarstvo jasno negativan, a Europska unija se istovremeno pokaže otpornom na vlastite dezintegracijske procese, šanse za nezavisnost Škotske i ujedinjenje Irske će rasti.
Kakvu trebamo Europsku uniju u idućem petogodišnjem razdoblju, uzimajući u obzir da od siječnja 2020. Unijom predsjeda RH?
- Trebamo baš onakvu Europsku uniju kako su je lideri zemalja članica definirali u Sibiuu. Njihovu opisu Unije koja traži zajednička rješenja, koja ima sredstva da postigne rezultate i koja osigurava budućnost novim naraštajima Europljana dodao bih još nekoliko stvari. Europska unija prije svega mora biti sposobna omogućiti ravnomjeran razvoj svih svojih zemalja članica i jednak pristup šansama svim svojim građanima. To mora biti sposobna postići uz što brže osiguravanje prirodne održivosti kako bi se kolosalan problem klimatskih promjena što prije počeo i rješavati. Originalnoj platformi Europske unije prosperiteta i mira - koja će uvijek biti aktualna - treba update prikladan ovom povijesnom trenutku u kojem živimo.
(D.J.)Cirkus se nastavlja...
Nakon što su sindikati u trijumfalističkom zanosu obznanili da su prikupili više od 600 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma o mirovinskoj reformi, i to baš u vremenu izborne kampanje za Europski parlament, oglasio se i Živi zid dajući potporu inicijativi “Uzmite novac strankama”. Dakle, sad kreće novi cirkus - skupljanje potpisa za referendum o ukidanju financiranja stranaka iz državnog proračuna. Do kraja godine tko zna što će još nekome pasti na pamet kad se radi o referendumima. Uglavnom, sve luđe od luđeg, s puno galame, a malo ili nimalo odgovornosti spram vlastitih političkih poteza. Drugim riječima, jesmo u EU-u, i tu ćemo ostati, no također smo sve više izloženi kojekakvim inicijativama za referendume, što je naravno posve lagalno i legitimno, no način na koji se to pokreće i provodi, gotovo po nekom “anarhističkom modelu”, odnosno sistemu “lako ćemo”, ostavlja loš dojam, jer se kroz neodgovornost dovodi u pitanje budućnost.
Mladi su neinformirani
Unatoč sve izraženijoj propagandnoj aktivnosti institucija EU-a u svim zemljama članicama, zanimanje za izbore i informiranost o temama o kojima EU parlament odlučuje i čemu zapravo EU služi i dalje je među mladima vrlo nisko. U razgovoru s nekima od njih jasno je da izlaznost ni na ovim izborima neće biti puno veća. Lucija, 20-godišnja Osječanka koja studira u Zagrebu, za Deutsche Welle kaže: “Ne znam tko su kandidati za EU parlament niti za kakve se programe oni zauzimaju, i stoga neću glasati na ovim izborima. Nisam informirana o radu EU parlamenta, kakav on utjecaj ima na funkcioniranje naše države ni koja je zapravo uloga naših predstavnika u Europskom parlamentu. Mislim da znatan dio moje generacije nije dovoljno informiran o radu EU parlamenta te da će to stvoriti nezainteresiranost za izlazak na izbore. Rekla bih da je (ne)informiranost mladih o ovim izborima odraz činjenice da mladi, a i veliki dio ostatka stanovništva, ne shvaćaju našu ulogu u EU-u dovoljno ozbiljno, čemu je dokaz i neiskorištenost resursa i beneficija koji nam se nude ovim članstvom”, kazala je Lucija početkom svibnja Daliboru Dobriću, novinaru DW-a.