Objavljeno 17. svibnja, 2019.
Potrebno je, upozorava Davor, paziti na sve, jer zbog sitnice može propasti cijeli urod
GOLINCI - U Slavoniji i Baranji većina se poljoprivrednika odlučuje iskoristiti svoju zemlju, prostor i kapacitete za uzgoj već poznatih i isprobanih kultura koje uspijevaju u ovim krajevima.Tako se uz nebrojena polja pšenice, kukuruza, soje i suncokreta može naći raznih povrtnih kultura na otvorenom i u plastenicima, raznolikih voćnjaka i vinograda, ali malo ljudi uzgaja nešto što se i u ovim krajevima rado konzumira – gljive. Osim u šumama gdje prirodno rastu, gljive se također mogu kontrolirano uzgajati u potpuno drukčijem ambijentu, a tome smo svjedočili u posjetu Davoru Lovoševiću iz Donjeg Miholjca. On je jedini profesionalni komercijalni slavonsko-baranjski uzgajač bukovača, nakon šampinjona kod nas vjerojatno najpoznatije i najkorištenije gljive u kulinarstvu. Nedostatak posla nakon završene srednje škole i odrastanje uz oca koji se 2005. godine počeo baviti uzgojem šampinjona nagnali su ga je na uzgoj bukovača.
- Donio sam odluku da krenem u uzgajivačke vode zahvaljujući ocu koji ima puno znanja i iskustva. Otac me puno naučio i pomogao mi, a to radi još uvijek. Nisam dugo razmišljao da preuzem i razvijam obiteljski posao – priča 26-godišnji Davor dok obilazimo proizvodni prostor u Golincima nedaleko od Donjeg Miholjca, u kojemu su smještene vreće zasijanog supstrata, odnosno usitnjene i pasterizirane slame koja je pomiješana s micelijem bukovača.
Uzgoj je prilično jednostavan - potrebno je nabaviti gotov, necijepljeni supstrat te stvoriti odgovarajuće uvjete, svjetlost, toplinu,
vlagu. Ključan faktor je dovoljna količina vlage u supstratu, koji je, nažalost, uglavnom iz uvoza, iz Italije.
- Bukovače rode često i obilno, ali jedna mala sitnica dovoljna je da vam sve propadne. Treba kontrolirati klimatske uvjete u ciklusu proizvodnje. Glavna opasnost je mušica, pa se u ljetnom razdoblju mora dosta paziti da ne dođe do štete. Iako se može činiti kako da je riječ o prilično jednostavnom procesu, bukovače su prilično osjetljive na uvjete oko njih, tako da mnogo toga može poći po zlu. To objašnjava i zašto je uzgajivača bukovača tako malo. Potrebno je paziti na sve, zbog jedne sitnice može vam propasti cijeli urod - upozorava Davor Lovošević.
Godišnje proizvede desetak tona bukovača koje završavaju uglavnom na tržnicama, a surađuje i s jednom tvrtkom koja otkupljuje njegove gljive. No kaže da su bukovače na hrvatskim stolovima još uvijek nedovoljno zastupljene, usprkos brojnim blagodatima i bezbrojnim kulinarskim mogućnostima koje pružaju.
Snježana Fridl
Profitabilnije su od šampinjona
Iako bi Hrvatska zbog svog zemljopisnog položaja mogla proizvesti gljiva da se zadovolje potrebe domaćeg tržišta, pa i znatno više od toga, mi ih čak polovinu uvozimo iz Kine. Ta zemlja najveći je proizvođač gljiva i njezin udio u svjetskoj proizvodnji čak je 65 posto. U Europi po proizvodnji prednjači Nizozemska. U Hrvatskoj većinu komercijalnog gljivarstva čine šampinjoni i bukovače. Kada je riječ o zaradi, na šampinjonima možete zaraditi trećinu uloženih sredstava po samo jednoj berbi, dok za istu količinu bukovača možete zaraditi znatno više od uloženog – oko 60 posto. Usto, kaže Davor Lovošević, ovo je visoko produktivna kultura jer ne morate čekati dugo za novi ciklus berbe.