Objavljeno 15. svibnja, 2019.
“HOS-ova štafeta smrti” - bili su na čelu skupine, znali su za mine, no ne i gdje su
VUKOVAR - Nakon sloma obrane Vukovara 1991. godine brojni su hrvatski branitelji odlučili krenuti u proboj iz opkoljenoga grada i na taj način doći do slobodnog teritorija.Prema riječima preživjelih, točan broj onih koji su krenuli u proboj, kao i onih koji su tada poginuli i ranjeni, ni danas nije poznat. U spomen na one koji nisu preživjeli, ali i kako se ne bi zaboravilo kojim su trasama branitelji izlazili iz razorenoga grada na Dunavu, Udruga ratnih veterana 204. vukovarske brigade prošle je godine u svibnju počela organizaciju hodnje "Putovima proboja iz Vukovara", a naziv ovogodišnje je bio "HOS-ova štafeta smrti".
Drago Adžaga, predsjednik Udruge ratnih veterana 204. vukovarske brigade, rekao je kako službenog proboja službeno nije bilo na način da je zapovjedništvo obrane grada organiziralo proboj.
- Pred sam slom obrane grada raspao se sustav vođenja i zapovijedanja, više nije bilo moguće organizirati ni obranu ni tako rizičan pothvat kakav je izlazak kroz neprijateljske redove. Da je to netko i pokušao, ne bi uspio jer bi se lako otkrilo, a s druge strane nitko nije želio preuzeti odgovornost za ljude koje vodi - izjavio je Adžaga te dodao kako su mnogi krenuli, no kada su vidjeli raspored neprijateljskih snaga, odustali su jer nisu vjerovali da se može proći.
Damir Radnić, pukovnik Hrvatske vojske, u vrijeme obrane Vukovara bio je branitelj na Sajmištu, međutim kasnije je po zapovijedi Mile Dedakovića prebačen u Bogdanovce.
- Mi smo u proboje kretali isključivo 10. studenoga 1991. godine, kada je mjesto okupirano. Napad je toga dana bio toliko jak da se bilo nemoguće dalje braniti. Napali su nas s više od 50 tenkova i tko zna koliko pješadije. U proboje se kretalo po punktovima, odnosno kako je koji punkt ostajao bez protuoklopnog naoružanja, tako su odlazili u proboj. Posljednja je grupa krenula oko 19 sati od mjesta gdje je crkva - tamo je bio položaj mojih HOS-ovaca, dok je prekoputa crkve bio položaj vinkovačke garde - ispričao je Radnić, dodajući kako je s tom skupinom krenulo i 30-ak civila. Cilj je bio probiti se do Marinaca te potom Nuštra, a dogovorili su se da naprijed idu dragovoljci HOS-a, koji su znali da je put miniran, no ne i gdje su točno mine.
- Svih 11 branitelja stradalo je na minskom polju, od kojih je 7 izgubilo život. Preostali su teško ranjeni i bez hrane, liječničke pomoći, s puno krvarenja, ležali su na hladnoći 8 i 9 dana, a Ivica Jurčan, koji je ostao bez obje noge, ležao je u tom polju čak 12 dana - rekao je i naglasio kako hodnjom žele sačuvati uspomenu na te dane i svake godine obilježiti po jednu trasu proboja. Preživjeli branitelji već godinu dana prikazuju film "Štafeta smrti" i do sada ga je diljem Hrvatske vidjelo više od 25 tisuća ljudi.
Radnić ističe kako je osnovni cilj govoriti mladim generacijama o ljudima koji su stvarali Hrvatsku i ne dopustiti da nam netko drugi piše povijest.
Dragana Korpoš
Na monografiji još dvije godine
Subotnja je hodnja sudionicima dala priliku da, između ostalog, obiđu i podrum u kojem je bilo smješteno zapovjedništvo obrane Vukovara 1991., u dvorištu nekadašnje zgrade Sekretarijata narodne obrane. U koloni je bilo i mladih ljudi koji su prvi put od hrvatskih branitelja izravno čuli svjedočenja o obrani Vukovara. Najavljeno je i izdavanje monografije “Obrana Vukovara i 204. brigada”, koja bi trebala biti objavljena do tridesete obljetnice osnutka brigade, a sadržavat će niz podataka o samoj obrani grada, trasama proboja, mjestima stradanja te onima koji su dali život u obrani Vukovara i stvaranju Hrvatske. Adžaga je rekao i kako u dogledno vrijeme žele postaviti spomen-obilježja na mjestima gdje su branitelji stradali u proboju u studenome 1991. godine.