S krivotvorenim diplomama radili su godinama, pa i desetljećima. Ispratili su generacije u srednju školu, na fakultete. Riječ je dakako o razotkrivenim lažnim učiteljima i nastavnicima o kojima se ne prestaje pričati posljednja četiri mjeseca, otkako je pokrenuta akcija provjere diploma svih zaposlenika u sustavu obrazovanja.
Do sada je pronađeno 14 lažiranih fakultetskih diploma i pet svjedodžbi. Slučaj lažne učiteljice razredne nastave u OŠ Lužani razotkrivene prošloga tjedna šokirao je Slavoniju - bar 12 godina zapošljavala se i radila u više škola s lošom krivotvorinom diplome nekadašnjeg osječkog Učiteljskog fakulteta. Ona, i drugi prevaranti dobili su izvanredne otkaze, a slučajeve su preuzeli Državno odvjetništvo i policija. A što je s djecom kojoj su predavali?
Nemaju kompetencije
Što mogu učiniti i kome se obratiti bivši učenici tih "učitelja" i njihovi roditelji ako smatraju da je dijete na bilo koji način zakinuto u kvaliteti obrazovanja? Je li to utjecalo na njihovo znanje iz određenog predmeta, uspjeh, u krajnjoj liniji, i na nastavak obrazovanja - upis u srednju školu te fakultet? Ima li to dijete ili njegov roditelji pravo na bilo kakav vid odštete? Sva smo ova pitanja adresirali Ministarstvu znanosti i obrazovanja, pravobraniteljici za djecu te stručnjacima za obiteljsko i kazneno pravo. Voditeljica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Osijek izv. prof. dr. sc. Branka Rešetar sigurna je da djeca od takvih "učitelja" nisu dobila obrazovanje kakvo im je u Republici Hrvatskoj zajamčeno nizom međunarodnih dokumenata na čije su se poštovanje obvezali - poput Opće deklaracije o ljudskim pravima i Konvencije o pravima djeteta.
Prema tim dokumentima, objašnjava profesorica Rešetar, Hrvatska je obrazovanjem dužna pripremiti dijete za odgovoran život u slobodnoj zajednici u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, ravnopravnosti spolova i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama te poticati na zaštitu okoliša u kojemu živimo. Kada je riječ o djeci s poteškoćama u razvoju, država je dužna svakom djetetu osigurati redovno školovanje. A sve to i druga znanja, zaključuje Rešetar, djeci nisu mogli primjereno prenijeti i osigurati učitelji s krivotvorenim diplomama, osobe koje nikada nisu niti studirale, niti završile odgovarajući fakultet.
- Opravdano je sumnjati da su djeca kojoj su predavali nastavnici s lažnim diplomama dobila obrazovanje koje im je zajamčeno međunarodnim dokumentima. Osobe koje su bez odgovarajućeg obrazovanja poučavala djecu nisu imale kompetencije na temelju kojih bi bile u stanju prenijeti djeci potrebna znanja, pa tako i osigurati im temeljno pravo na obrazovanje. Dakle, upitno je u konačnici kakvo su obrazovanje djeca dobila i je li osoba bez kompetencija mogla osigurati djetetu ostvarivanje njegova temeljnog prava na obrazovanje - smatra profesorica Rešetar.
Što u pravnom pogledu mogu poduzeti djeca, bivši učenici lažnih učitelja ako smatraju da su na bilo koji način zakinuti?
- Djeca, odnosno roditelji djece kojima su predavali lažni učitelji mogli bi zatražiti pravnu zaštitu jer njihovo dijete nije dobilo odgovarajuću edukaciju koja im je u našem pravnom sustavu zajamčena. Kad bi se radilo o izoliranom slučaju, tada bi se možda moglo govoriti samo o individualnoj odgovornosti pojedinca za počinjeno kazneno djelo, međutim kako je riječ o većem broju lažnih učitelja postavlja se pitanje sistemskog ugrožavanja prava djece na obrazovanje sukladno nacionalnim i međunarodnim standardima - objašnjava profesorica Rešetar ozbiljnost čitave situacije.
- U tom smislu može se postavljati pitanje odgovornosti pojedinaca, ali možda i drugih koji su sudjelovali u izdavanju ili krivotvorenju diploma. S obzirom na to da je takve slučajeve preuzelo Državno odvjetništvo, oni bi možda mogli biti oštećenici u postupku, no to pripada u kazneno pravo. U odnosu prema bivšim učenicima koji nisu dobili odgovarajuće obrazovanje, nadležno Ministarstvo bi trebalo pronaći odgovarajuće rješenje - smatra profesorica Rešetar.
Oštećenici u postupku?
Stručnjak za kazneno pravo, doc. dr. sc. Igor Vuletić, s Katedre kazneno-pravnih znanosti pri osječkom Pravnom fakultetu, objašnjava ima li sve ovo kaznenopravnu dimenziju te mogu li se i na koji način bivši učenici, odnosno njihovi roditelji, u postupku voditi kao oštećenici. Ističe, sve bi to bilo jako navučeno jer oštećenik je onaj koji je oštećen kaznenim djelom. Šteta se u pravnom smislu riječi mora konkretno izraziti, što je u ovom slučaju teško.
- Ako se vodi postupak, moramo prvo vidjeti za koje se djelo postupak vodi. Ako se djelo vodi za postupak krivotvorenja isprave, po meni je tu oštećena škola. Da bi se djeca i roditelji vodili kao nekakvi oštećenici prvenstveno moraju biti oštećeni materijalno, a toga u ovom slučaju nema. A kakva je i nematerijalna šteta zapravo je teško ili nemoguće dokazati. Isto tako, ne postoji garancija da bi nastava bila kvalitetnija da je djetetu predavao netko s diplomom. No djeca i roditelji na sudu mogu izjaviti da se osjećaju oštećenima, ali je pitanje bi li time išta postigli - objašnjava profesor Vuletić napominjući kako bi sigurno bili oštećeni da je u pitanju nekakvo kazneno djelo protiv obitelji, djece, mladeži poput, primjerice, neke vrste zlostavljanja.
Premda smo i Ministarstvu znanosti i obrazovanja uputili ista pitanja kao i svim drugim sugovornicima, od njih smo u odgovoru dobili samo informaciju da "prema propisima koji uređuju obrazovanje ne postoje razlozi za poništavanje ocjene/ svjedodžbe, odnosno, nisu predviđene posljedice za učenike koji se trenutačno školuju, kao ni za učenike koji su već završili obrazovanje".
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević ističe da se do sada nisu susretali s ovakvim prijavama, no, u slučaju da prime upit djeteta ili njegova roditelja o povredi prava na obrazovanje zbog nezakonitog rada učitelja i ocjenjivanja jednog od predmeta, koji je bitno utjecao na daljnji nastavak djetetova školovanja, svakako bi ih, napominje, uputili da se obrate upravo Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Konkretno, prosvjetnoj inspekciji te Samostalnom sektoru za pravne poslove.
- Kad se razmatra pitanje o mogućoj povredi prava djeteta u situaciji koju navodite, važna je procjena u kolikoj je mjeri nezakoniti rad učitelja ili profesora, koji nisu imali odgovarajuće kvalifikacije za rad, utjecao na daljnji nastavak školovanja djeteta. Pritom svaki konkretni pojedinačni slučaj treba razmatrati zasebno - ističe pravobraniteljica Pirnat Dragičević. Zaključuje kako nastala situacija u vezi s otkrivanjem lažnih učitelja ne smije dovesti učenike u nepovoljni položaj te da bi se pri njezinu rješavanju općenito trebalo dati prednost zaštiti najboljih interesa djece.
Jasenka Pejaković
Branka Rešetar
voditeljica Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Osijek
Kako je riječ o većem broju lažnih učitelja, postavlja se pitanje sistemskog ugrožavanja prava djece na obrazovanje sukladno nacionalnim i međunarodnim standardima.
ŠKOLE DUŽNE PRUŽITI KVALITETNO OBRAZOVANJE
“Škole su dužne brinuti se o tome da djeci pruže kvalitetni odgoj i obrazovanje, zato ističem da se cijeli sustav, ali i cijelo društvo, trebaju dodatno angažirati kako bi se ovakvi slučajevi spriječili. Podsjećam da institucija pravobranitelja za djecu redovito svojim preporukama na početku školske godine poziva na dosljednu primjenu mehanizama provjere osoba koje rade s djecom”, kaže pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević. Provjeravaju se stručni i psihofizički uvjeti za rad u školi, no više je u fokusu obvezna provjera je li bilo kaznenih djela na štetu djece. “Podsjećam da se već godinama zauzimamo i za uvođenje licenci za sve odgojno-obrazovne radnike, kojima bi se u određenim vremenskim intervalima utvrđivalo ne samo formalne nego i pedagoške i druge kompetencije za rad s djecom”, kaže pravobraniteljica za djecu Pirnat Dragičević.