VENECIJA - Otvorenjem izložbe multimedijalnog umjetnika Igora Grubića Tragovi nestajanja (u tri čina) inauguriran je Hrvatski paviljon na Venecijanskom bijenalu 2019., 58. međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti, najvažnijoj reviji suvremene umjetnosti u svijetu, koja ove godine uključuje 90 nacionalnih paviljona, a održava se od 11. svibnja do 24. studenog.
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek istaknula je kako joj je drago što se ove godine Hrvatska na Bijenalu predstavlja u novom izložbenom prostoru, s projektom međunarodno priznatog umjetnika koji u svom radu posebnu pozornost pridaje društvenoj ulozi umjetnosti:


- Mislim da je Igor Grubić bio izvrstan odabir i odlično je da je odabran i otkriven baš ovaj prostor. Izložba ne samo da je izvrstan odgovor na temu ovogodišnjeg Bijenala, a to je May You Live in Interesting Times, već je ona i pravodobna i relevantna poruka u ovim turbulentnim vremenima kada Europa živi u tranziciji i ne zna se kamo će nas ta tranzicija odvesti.


U tom smislu, prinos je umjetnika je ključan - dodala je.


Hrvatski paviljon proteže se na 300 četvornih metara nekadašnje stolarske radionice u prostoru palače iz 16. st. u Calle della Regina, u neposrednoj blizini Fondazione Prada.


Rad Igora Grubića kruna je projekta započetog 2006., kada je počeo fotografski i filmski dokumentirati poslijeratnu tranzicijsku hrvatsku realnost, s naglaskom na posljedice prijelaza sa socijalizma na kapitalizam, s centralizirane na slobodnu tržišnu ekonomiju. Čine ga tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljeni u posebno osmišljenoj mizansceni koju potpisuje latvijski dizajner Rihards Fuchs.


Kustosica izložbe, povjesničarka umjetnosti Katerina Gregos kaže kako je riječ o složenom dugogodišnjem projektu koji je stoga "istinski rad ljubavi":


- Radila sam s mnogim umjetnicima koji su poput mene bili zainteresirani za društvene i političke teme, a Igor Grubić jedan je od onih umjetnika koji svojim životom i djelom pokazuju što umjetnik koji se bavi političkom umjetnošću jest i što je to što on radi.


U prvom poglavlju, odnosno ‘činu‘ pod nazivom Divlja kuća, u 13 poglavlja, u kojima kombinira tekst i fotografiju, umjetnik prati malu komunu beskućnika na zagrebačkom rotoru sagrađenu početkom 90-ih dokumentirajući transformaciju prostora postupnom devastacijom "zone slobode obitavanja tih ljudi" pod pritiskom prodiranja urbanog landscapea koji je posljedica pojačane urbanizacije i gentrifikacije.

U drugom činu Filigranski pločnik, uobličenom u doku-fiction esej, u fokusu je transformacija urbanog pejzaža središta grada – nestajanja malih kreativnih zanatskih radnji koje postaju prostori za užitak, zabavu i konzumaciju. Posljednji esej Dekonstrukcija tvornice proizišao je iz umjetnikova rada na naručenom projektu za beogradski Muzej suvremene umjetnosti, a tematizira industrijsku baštinu. Hina