Neka istraživanja posljednjih godina pokazuju kako prosječni rezultati IQ testova postaju sve slabiji, uključujući i Hrvatsku. O tom problemu i općenito temi inteligencije razgovarali smo s prof. dr. Velimirom Srićom iz Zagreba.

Znači li to da nam razina inteligencije pada? Ako je tome tako, koji su uzroci, možda plaćamo danak digitalnom dobu, virtualnoj stvarnosti, društvenim mrežama?

- Postoji bezbroj definicija inteligencije. Neki razlikuju prirodnu i umjetnu, drugi naglašavaju važnost emotivne i socijalne inteligencije, treći se drže klasičnih IQ testova… Teoretičari tvrde da postoji sedam vrsta inteligencije od kojih je logičko-matematička ta koja se obično mjeri IQ testovima. Preostale su verbalna inteligencija (sposobnost govorne komunikacije), glazbena, duhovna (ili egzistencijalna), prostorna (snalaženje u prostoru), tjelesna, interpersonalna inteligencija (snalaženje u međuljudskim odnosima) te konačno prirodnjačka inteligencija (snalaženje u prirodnom okruženju). Ja bih danas toj listi dodao možda najvažniju, digitalnu inteligenciju (snalaženje u korištenju suvremenih tehnologija poput pametnih telefona, društvenih mreža i interneta). Iako osobno na njima ekstremno dobro prolazim, klasični IQ testovi samo su jedan i to dosta zastarjeli oblik mjerenja "opće" inteligencije. On mjeri sposobnost "mudrovanja", rješavanja zagonetki, snalaženja u logičkim problemima i grafičkim simbolima. Zbog ovog zadnjeg "istočnjaci" (Kinezi, Japanci) odlično prolaze na takvim testovima jer umjesto kroz samo 30-ak slova pismenost uče kroz tisuće ideograma pa time razvijaju sposobnost klasifikacije, analize i sinteze grafičkih simbol, a te vještine su osnova većine IQ testova. Ne vjerujem da opća inteligencija bitno opada, posebno ne kod mladih, no zbog manjka fizičke aktivnosti pada nam tjelesnu inteligenciju, zbog smanjene društvene komunikacije i "zaglupljenosti medijima" opada verbalna i interpersonalna inteligencija. Slično je s prirodnjačkom i glazbenom inteligencijom jer sve manje učimo svirati i družiti se s prirodom, a sve više gutamo "instant-informacije" preko YouTubea, Googlea i društvenih mreža. Istodobno, starije generacije bitno zaostaju u digitalnoj inteligenciji koja je temelj gospodarstva i društva budućnosti.

U intervjuu za Al-Jazeeru otprije godinu dana rekli ste kako danas čovjek stvara novog Boga po svojoj slici i prilici. Zvuči opako, no tu dolazimo da ljudske inteligencije koja i dalje stvara čuda... Nije li to u nekoj mjeri kontradiktorno?

- Nedavno je robotkinja po imenu Sophia dobila državljanstvo Saudijske Arabije. Moja je teza bila da, ako vjerujemo da je Bog stvorio čovjeka po svojoj slici i prilici, mi sada imamo priliku stvoriti novog Boga, humanoidnog robota, na našu sliku i priliku. Pred 22 godine Gary Kasparov, tada svjetski prvak u šahu, izgubio je partiju od umjetne inteligencije. Pretprošle godine to se dogodilo i u igri Go, čak 10 godina prije nego što se očekivalo. Umjetna inteligencija u svim igrama danas pobjeđuje najbolje primjerke ljudske inteligencije. Očekuje se da će se to do 2040. dogoditi u nogometu, a još prije u košarci, da će ekipe robota pobjeđivati svjetske prvake. Pred tri godine jedna od najvećih pravnih tvrtki u SAD-u Baker&Hostatler zaposlila je robota-advokata. Temeljen na računalu IBM Watson, ovaj oblik umjetne inteligencije daje na bilo koje pravno pitanje savjet koji je 90 % uspješan. Da ste angažirali najboljeg živog pravnika, ta brojka ne bi prelazila 70 %. Tko je onda tu Bog, a tko čovjek, odnosno robot? Predviđanja kažu da će kroz samo nekoliko godina trećinu rutinskih poslova obavljati umjetna inteligencija. Najbolji primjeri su samovozeći automobili, dućani bez blagajnika, robotski kuhari, chat botovi koji mijenjaju savjetnike i dronovi koji mijenjaju dostavljače. Danas možete naručiti tenisice, McDonald‘sov sendvič ili pizzu i dobiti ih dostavljene dronom u vlastito dvorište. Bliska budućnost uistinu postaje zanimljiva, a ja vjerujem da će se u njoj ljudska inteligencija nadopunjavati umjetnom.

Kad govorimo o vrstama inteligencije, spominje se recimo emotivna inteligencija, socijalna inteligencija, leadership inteligencija... Koja je najvažnija, ili je najvažnija kombinacija svih?

- Danas je najvažnija, ako ju možemo tako nazvati, "transformacijska inteligencija", ona koja proizvodi inovacije i ide ususret promjenama. Ne zanima ju održavanje postojećeg stanja i birokratska stabilnost nego izgradnja novog, boljeg poslovnog političkog i ljudskog svijeta, temeljenog na skladu. O tome sam upravo dovršio knjigu (koautor mi je Amerikanac Ira Kaufman) pod naslovom "Svijet je slomljen, treba ga popraviti: Put u stratešku harmoniju". Ta nova inteligencija sastoji se iz kombinacije emotivno-socijalno-liderskih te logičko-matematičko-digitalnih vještina koje menadžere i vođe pretvaraju u katalizatore promjena. Pojednostavljeno rečeno, najuspješniji ljudi su kombinacija štrebera i mangupa. Kao "štreberi" odlično su organizirani, pametni, logični, disciplinirani i efikasni, imaju radne navike i daju rezultate. Kao "mangupi" spremni su istraživati, zabavljati se novim idejama, rušiti pravila i stvarati šarmantna čuda. Tradicionalno su se inteligentnima smatrali ljudi koji imaju puno iskustva i ne prave pogreške. Danas su pogreške glavno sredstvo učenja i inteligentni su oni koji ih prave da bi na njima učili.

Nažalost, dojam je da inteligencija kod političara, uz časne izuzetke, sve više kopni, za što je Sabor pravi primjer. Vaš komentar?

- Tu je situacija tužna pa mi ne preostaje drugo nego se malo šaliti. Na jednoj od konferencija na kojoj sam bio uvodničar, iznio sam nedavno bogohulnu tezu da bi političari u budućnosti trebali biti roboti. Umjesto da ih biramo i postojećom negativnom selekcijom dobivamo predstavnike koji u glavama i srcima većine građana izazivaju osjećaj gađenja, možemo ih programirati da rade upravo onako kako građani od njih očekuju, da štite naše interese i vode brigu o općem dobru. Isto vrijedi, na primjer, i za svećenike. Kad iz takvih poslova maknemo ljude, dobit ćemo objektivnija rješenja kakva želimo, programirana da uvijek rade onako kako se od njih očekuje i da ne podliježu slabostima i napastima poput ljudskih bića. Ako softver može biti bolji pravnik od najboljeg advokata, onda isto vrijedi za najboljeg učitelja, najboljeg propovjednika ili ispovjednika, najboljeg profesora, najboljeg novinara… Znam da se mnogi čitatelji zgražaju nad ovakvim razmišljanjem, a istodobno se vesele dostignućima tehnologije kao što je pametni telefon, mikrovalna pećnica, elektroničko plaćanje i pokretna traka u tvornici automobila. Ne tako davno, ljudi su uništavali parne i električne strojeve u strahu od gubitka posla. Ne treba nam nova paranoja koja će nas tjerati da uništavamo računala jer "previše znaju". Ova budućnost se već djelomično događa jer su internet i društvene mreže preuzeli na sebe dio uloga koje su prije imale obitelji, vjerske institucije, škole, dobrovoljna društva, zajednice i klasični mediji.

Utješnim se pak čini, kad su mladi u pitanju, da ipak ima razloga za optimizam - imamo izvrsne poslovne ljude u IT industriji, inovacijama, puno je kvalitetnih mladih menadžera, neka područja doista su primjeri izvrsnosti, a time i razvijene inteligencije... Drugim riječima, vrijedi li ona poznata sintagma da na mladima svijet ostaje?

- Točno, na mladima svijet ostaje i oni su nada za bolju Hrvatsku sutra. Njihova i naša budućnost u velikoj će mjeri ovisiti o njihovoj digitalnoj i inovacijskoj inteligenciji, kao i o spremnosti da uvode promjene, puno brže od generacije koja je sada na vlasti, bilo u politici ili u gospodarstvu. Da se nastavimo šaliti, iako je tema odnosa prirodne i umjetne inteligencije vrlo ozbiljna, možda će parlamenti budućnosti biti farme robota ili društvene mreže, vladine agencije će djelovati kao blogovi, a državne službenike zamijeniti chat botovi (roboti "čavrljavci"). Možda će nove generacije obavljati ispovijed preko Skypea, a mise gledati u obliku webinara ili telekonferencija. Ono što je sigurno, vozit će se u samovozećim autima, gledati serije i filmove po narudžbi, a ne po programu, jesti hranu spremljenu od robota-kuhara, kupovati u dućanima bez blagajnika, a naručenu robu dostavljat će im dronovi.

Najbolja stvar kod umjetne inteligencije jest u činjenici da je ona ipak potpuno ljudski proizvod i da će se ponašati onako kako smo zamislili mi koji smo ju stvorili i programirali. Od te odgovornosti neće moći pobjeći ni generacije koje dolaze. (D.J.)