Magazin
TEMA TJEDNA: HRVATSKA INTELIGENCIJA (II.)

Stjepan Kušar: Bez političke inteligencije budućnost je zastrta tmastim oblacima
Objavljeno 11. svibnja, 2019.

Politička inteligencija nisu ni političari ni političke elite; to je onaj tip inteligencije koja je u stanju sagledati i osvjetliti cjelinu života prema suvislim ciljevima koji određuju čovjekov život i djelovanje u društvu. Pod cjelinom života mislim na sve ono što tvori naš život te na nužnost imanja predodžbe te cjeline i znanje o tome za čim se u tom životu ide. U tom smislu je inteligentan onaj koji sve to umije uočiti i u praksi života razviti predodžbu tih ciljeva, utemeljiti ju i ocrtati ju tako da bude što jasnija - kaže dr. sc. Stjepan Kušar sa Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- Predodžbe tih normativnih ciljeva, pogotovo kad je riječ o zajednici odnosno društvu, daju se naznačiti pojmovima pravednosti, slobode i suodgovornosti. Te apstraktne naznake valja ispuniti konkretnim sadržajima koji će uvijek ovisiti i o konkretnom društvenom i povijesnom kontekstu u kojem pojedinac i zajednica žive. To je bitno za demokracije.

Kako vidite vezu političke inteligencije i demokracije?

- Bez političke inteligencije demokracija nije to što joj ime kaže: vlast naroda po narodu za narod. Suveren je narod, od njega potječe autoritet i vlast. On to delegira svojim izabranim predstavnicima koji u njegovo ime za njih vladaju, tj. skrbe se za zajedničko dobro cjeline. No otkako se sfera gospodarstva i financija odvojila od političke sfere i rodila globalizaciju, politika se svodi na to da hvata korak s kapitalom u svim njegovim formama - umjesto da mu određuje okvire i pravila unutar kojih i po kojima bi on trebao djelovati imajući u vidu ne samo svoj rast nego još više dobro cjeline, kolektiva. Poseban je pak problem odnos naroda i političkih elita koje se izmijenjuju na vlasti. Gdje god gledam, vidim katastrofalan pad povjerenja ljudi u one koji bi u njihovo ime za njih trebali vladati, tj. upravljati kolektivom. ‘Škare‘ između njihova zahtjeva da im se vjeruje, tj. ima povjerenja u njih, i faktički danog povjerenje od strane građana sve se više šire. To je veoma zabrinjavajuće.

Vrijede li teze iz teksta "O potrebi političke inteligencije", koji ste objavili u Vijencu 2015., i danas?

- Mislim da nisu ništa izgubile na aktualnosti; trebalo bi ih precizirati imajući u vidu sadašnju društvenu i političku situaciju u nas, u Europskoj uniji i u svijetu. Snažno inzistiranje na individualnim pravima te na identitetu manjinskih skupina u državi, bez odgovarajuće pozornosti spram pitanja kako osigurati zajednički okvir unutar kojeg je tek moguće sve to ostvariti i kako ga svaki i svi trebaju prihvatiti - što na žalost nije slučaj - pokazuje da je jedna danas posebno važna crta političke inteligencije upravo ova: naći puteve uravnoteživanja legitimnih individualnih i identitetskih zahtjeva sa zajednički priznatim i podržavanim okvirom unutar kojeg se to može ostvariti, pri čemu valja isto tako imati u vidu legitimne zahjeve većine. Što se više društvo osjeća u ‘plinovitom‘ stanju individua i identiteskih skupina, to će se teže ostvariti taj imperativ. Nije pitanje "Što mi kolektiv treba dati?", nego je pitanje "Što ja njemu trebam dati da bih u njemu mogao normalno živjeti?" I tako svaki član kolektiva i svaka skupina u njemu, a pogotovo političari na funkcijama i u strankama. Čini mi se da smo jako daleko od toga.

SPREMNI ZA BUDUĆNOST
Što znači Vaša tvrdnja da je društvo mnogostruki polidijaloški sustav koji građanin, a pogotovo političar, mora moći spoznati i vidjeti njegove izazove?

- Pojedinci i skupine u društvu i unutar države kao kolektiva u svojim su idejnim, svjetonazorskim i kulturnim orijentacijama veoma različiti; u igri su razne tendencije, nazori i predodžbe poželjnih ciljeva. Valja imati osigurane prostore razmjene mišljenja i stavova o tome i efektivno se njima služiti. Politička inteligencija, kao vrhunac inteligencije življenja, ima u vidu tu polidijalogičnost i sve komponente koje su tu u igri: znanost, tehnika, ekonomija, financije, umjetnost, kultura, religioznost i druga svjetonazorska opredjeljenja itd. U tome se krije bogat dinamički potencijal sadašnjih i budućih mogućnosti. Budućnost nije u njemu unaprijed zacrtana i ne da se anticipirati kao neka proračunljiva veličina; za nju se valja izboriti i valja ju odrediti u stvaralačkim i dijaloškim procesima i pothvatima koje potencijal te cjeline života izaziva. Pritom dijalog znači razgovor različitih o onom zajedničkom. Nemam dojam da se u nas baš razgovara, prije bi se reklo da je riječ o nametanju stavova i o etiketiranju i ušutkivanju onih koji drukčije misle. No to nije neka samo hrvatska specijalnost, i drugdje se primijećuje porast tih tendencija; to je zabrinjavajuće za demokraciju.

Što znači da su za Vas "izazov" i "odgovor" kratka formula povijesnog djelovanja političke inteligencije?

- Tom je formulom povjesničar A. Toynbee pokušao opisati unutarnji ‘motor‘ kulturnog i civilizacijskog napretka čovječnastva. Ona ne kaže sve, ali kaže dovoljno da se shvati smjer i narav djelovanja političke inteligencije, u prvom redu političke inteligencije političara, u strankama i u institucijama vlasti, ali i službenika u institucijama države i društva. Takvu političku inteligenciju ima onaj koji je u stanju razumjeti danu situaciju i njezine potencijale kao izazov za pojedinca, za skupine i za društvo u cjelini. Odgovor na izazov nov je nabačaj, nacrt novoga, u koji su uključene moguće posljedice složene u novu cjelinu. Stoga ruku pod ruku s tom spoznatom sveukupnošću situacijskih potencijala ide prosudbeni pregled cjelokupnog stanja tih potencijala te s time opet tijesno povezana kreativna imaginacija slobode koja gleda naprijed i pod vidikom normativnih predodžbi imaginira zajedničku budućnost i upušta se u djelovanje koje je s tim u skladu. Konkretno: Budući da je čovječanstvo propadljivo, valja tako djelovati da ono živi i da dobro živi na ovoj planeti koja je također propadljiva i za koju se valja skrbiti. U obliku imperativa: "Ne zaboravi da si na putu! Spomeni se budućnosti!"

INOVACIJA I NAPREDAK
Kako vidite budućnost političke inteligencije? Hoće li biti napredna ili nazadna?

- Nemam kristalnu kuglu u kojoj bih mogao vidjeti budućnost, ali mislim da bez političke inteligencije, dorasle suvremenim i novim izazovima, budućnost ostaje zastrta tmastim oblacima. Prošlo je već koje desetljeće otkako smo prestali govoriti o napretku i počeli govoriti o inovacijama. U tome se odražava naš odnos prema vremenu i naše iskustvo vremena. Napredak je značio predstavu poželjne i ostvarive budućnosti; koja dva stoljeća on je mobilizirao sile pojedinaca, skupina i društava pod vidikom zamišljanja i ostvarivanja onog potrebnog i poželjnog, sa svim poznatim postignućima i zastranjenjima. Za razliku od utopije, napredak pretpostavlja da je ono zamišljeno u vremenu ostvarivo jer inače neće mobilizirati ljude. Inovacija pak pretpostavlja da je vrijeme faktor kvarenja onog postignutog pa valja tomu staviti protutežu onim novim čega još nema. To onda ide tako daleko da se u inovacijama takoreći ugrađuje zastara postignutog kako bi se unaprijed osigurao prostor za novo - sjetite se uvijek novih generacija ‘pametnih telefona‘ i drugih sofisticiranih aparata o kojima što duže to više ovisimo. Htjeli bismo preteći vrijeme kao faktor kvarenja - sve zastarijeva i kvari se ‘u tijeku vremena‘ - a otkrivamo kako uvijek zaostajemo. Mislim da je za političku inteligenciju presudno da umije kombinirati ideju napretka s idejom inovacije i dati nabaćaj poželjne i u vremenu ostvarive budućnosti.

Za sada mi se čini da ton daje strah pred budućnošću (usp. eko-katastrofe, ratovi, glad, nove bolesti…) i razne reakcije na njega; u svakom slučaju pozitivni nabačaji ostvarivog i poželjnog pretpostavljaju da smo iskoraknuli iz reaktivnog držanja i ušli u tzv. proaktivno držanje i postupanje. Tu smo - kao čovječanstvo - tek na početku. Prečesto se pokazuje kako je čovjek u presudnim trenutcima velika šeprtlja i egoist. Nasljeđe paleolitika nas nemilosrdno prati: tada je čovjek bio lovac, sakupljač i pljačkaš. Jesmo li se puno promijenili ili smo pak tomu dali samo ‘kultiviranije‘ forme? (D.J.)

VIDA DEMARIN

LJUDI SE VIŠE I NE TRUDE DA NEŠTO ZAPAMTE

 

Inteligencija je definirana na različite načine, obično kao vještina rješavanja problema, mentalna sposobnost koja je uključena u razumijevanje i prepoznavanje odnosa među pojavama, kao sposobnost da se nauče i primijene nova znanja i vještine, uključujući logično zaključivanje, razumijevanje, spoznaju samog sebe, učenje, emocionalno znanje, planiranje, kreativnost, kritično razmišljanje i mogućnost rješavanja problema.

- Inteligencija nije rezervirana samo za ljude, istraživanja u okviru komparativne psihologije pokazuju da je inteligencija prisutna i kod životinja, a istražuje se također i kod biljaka, koje odgovaraju na podražaje iz okoline pomicanjem i mijenjanjem svoje morfologije. Istražujući ljudsku inteligenciju, Robert Sternberg, jedan od najpoznatijih kognitivnih psihologa današnjice, opisao je trirahijsku teoriju višestruke inteligencije o tri različita tipa inteligencije, a to su praktična inteligencija, kreativna inteligencija i analitička inteligencija.

- U psihologiji se razmatra fluidna i kristalizirana inteligencija kao faktori opće inteligencije koje je 1971. odredio Raymond Cattell. Fluidna inteligencija je biološki određena, s njom se rađamo i ona nam je potrebna za rješavanje novih problema, gdje znanje i iskustvo mnogo ne koristi. Ona na neki način teče kroz različite oblike inteligentnog ponašanja. To je neka vrsta prirodne inteligencije koja predstavlja potencijal za razvoj kristalizirane inteligencije koja se razvija tijekom života učenjem i širenjem znanja. Te vrste inteligencije jedna drugu dopunjuju i stoga je inteligencija tijekom života stabilna.

- Fluidna inteligencija se vrlo intenzivno razvija do adolescencije i doseže vrhunac do 16. ili 17.godine i direktno je povezana s kreativnošću i inovativnošću.

Kristalizirana inteligencija predstavlja ona znanja, vještine i sposobnosti koje neki pojedinac razvije tijekom života. Ona je zapravo ispunjenje nečijih mogućnosti. Ona je oblik realizirane inteligencije koja se očituje u znanjima i vještinama koje čovjek usvaja tijekom života, te stoga ne opada u starosti. Može se reći da je inteligencija ljudi tijekom života stabilna zato što rast kristalizirane na neki način nadoknađuje pad fluidne inteligencije.

- Na inteligenciju se očito može utjecati - učenjem novih znanja, rješavanjem novih zadataka, umjetničkom ekspresijom, a neka istraživanja pokazuju da prehrana također može utjecati na poboljšanje kognitivnih sposobnosti (mediteranska prehrana!), a i redovita tjelesna aktivnost također djeluje na poboljšanje kognitivnih funkcija, s obzirom na to da se luči više neurotrofina, BDNF-a (Brain Derived Neurotrophic Factor), koji je odgovoran za pamćenje i koncentraciju i raspoloženje. Rezultati istraživanja pomoću magnetske rezonance (metoda prikaza moždanih struktura) pokazuju promjene određenih dijelova mozga kod osoba koje vježbaju u odnosu prema onima koje ne vježbaju, a također i kod onih koji jedu mediteransku hranu u odnosu prema onima koji ne jedu! Riba je jedan od važnih sastojaka mediteranske prehrane, a također i nordijske dijete (sjevernomorske ribe, losos, haringa i sl.), s obzirom na to da se sastoje od nezasićenih masnih kiselina, korisnih za zdravlje. Ne smijemo zaboraviti ni voće i povrće puno antioksidansa, vitamina, minerala i vlakana, koji su nužni za održavanje zdravlja cijelog organizma.

- Istraživanja pokazuju da vrijednost IQ-a pada kao rezultat "manje upotrebe" mozga, jer se sustavno koriste tehnološke inovacije. Informacije su nadohvat ruke, odnosno "miša". Manje se uključuju vlastite moždane vijuge da se dođe do određenih podataka i znanja. Funkcija se održava funkcijom! Što manje upotrebe, to manje funkcije! U posljednje se vrijeme spominje i pojam digitalne amnezije (poremećaj pamćenja) do koje dolazi zbog pretjerane upotrebe digitalne tehnologije. Ljudi se više i ne trude da nešto zapamte, jer svaki podatak mogu vrlo jednostavno naći na internetu, pa tako postupno mozak dobiva sve manje poticaja, ne uči ništa novo, rutina dodatno slabi njegove funkcije i postupno dolazi do još dramatičnijeg poremećaja, do digitalne demencije. Poznati njemački neuroznanstvenik i psihijatar Manfred Spitzer objavio je 2016. knjigu pod tim naslovom, a prošle godine objavljen je i hrvatski prijevod. On posebno naglašava opasnost prevelike upotrebe digitalnih medija na mozak djeteta u razvoju. Knjiga je izazvala golemu polemiku, jer su znanstvenici suprotnih gledišta dokazivali suprotno.

- Inače ne vjerujem da će digitalno doba dovesti do propadanja inteligencije, ipak imamo razloga za optimizam - imamo izvrsne poslovne ljude u IT industriji, inovacijama, imamo kreativne mlade menadžere. Svijet se kreće u pozitivnom smjeru. No svakako je dobro ograničiti upotrebu digitalnih "pomagača", posebno kod djece. Razgovori, druženje, sportska aktivnosti, ples, sviranje klavira ili drugih instrumenata, slikanje, rad u vrtu, učenje jezika i drugih novih znanja, putovanja, rješavanje križaljki, rebusa, sudokua i sl., igranje bridgea, Rubikova kocka... Postoji cijeli niz klinika za tzv. brain-fitness s nizom aktivnosti koje potiču moždanu aktivnost, aktivirajući mehanizam neuroplastičnosti. Jer kao što je još davne 1904. napisao španjolski neuroznanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade, Santiago Ramon y Cajal: "Svaki čovjek može, ako on to želi, postati skulptor vlastitog mozga!"

Piše: Akademkinja Vida DEMARIN
VLADIMIR TAKŠIĆ

RAZVIJATI EMOCIONALNU INTELIGENCIJU

 

Emocionalna inteligencija (EI) je najvažnija za profesije koje rade u socijalnom okruženju, a sva istraživanja pokazuju da je povezana s empatijom i zadovoljstvom životom. Nerealno je i štetno govoriti da je EI važnija od klasične inteligencije, a pogotovo da prognozira sve ono što klasična inteligencija nije uspjela objasniti - kaže dr. sc. Vladimir Takšić, te dodaje:

- Prije dva mjeseca u Rijeci održana je rasprava na kojem se govorilo o potrebi povezivanja akademske zajednice i privrede, a svaki od pozvanih direktora velikih firmi su neprestano naglašavali da pri izboru djelatnika najviše pažnje posvećuju tzv. "soft skills", odnosno onim osobinama koje pokriva socijalna i emocionalna inteligencija. Najvažnije emocionalne i društvene sposobnosti su komunikacija sa suradnicima i kreiranje ugodne radne atmosfere. Osobama koje rade direktno s ljudima su takve kompetencije neophodne. Istraživanja su pokazala da, kad na pravi način koristimo svoju emocionalnu inteligenciju, onda na pravi način funkcioniramo i na radnom mjestu, u obitelji, u različitim interakcijama s drugim ljudima. Osobe visoke emocionalne inteligencije uvijek šire pozitivno ozračje i popularne su u društvu.

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci dugo se vremena bavite konstrukcijom instrumenata za mjerenje emocionalne inteligencije. Spomenuli ste upitnike i testove koji mjere EI, o čemu se radi?

- Emocionalna inteligencija se mjeri i procjenjuje na dva načina: upitnicima samoprocjena vlastitog ponašanja i testovima učinka. Naš Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45) smo izradili prije 20-ak godina i danas je preveden i adaptiran u 30-ak zemalja svijeta. On procjenjuje sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija, sposobnosti izražavanja i imenovanja emocija, kao i sposobnosti regulacije i upravljanja svojim i emocijama drugih ljudi. Daje zanimljive podatke o pojedincu, a kao najznačajniji bih izdvojio da može identificirati osobe koje su jako emocionalno osjetljive, a nemaju dovoljno razvijene sposobnosti regulacije i upravljanja svojim emocijama. U većem broju istraživanja kod nas i u inozemstvu pokazalo se na UEK-45 da takve osobne imaju različite probleme: depresivnost, anksioznost, rizična ponašanja i sklonije su sagorjevanju (tzv. burn-out) na poslu. Zato postoji Program emocionalnog opismenjavanja i takvim pojedincima bi on najviše mogao pomoći.

Koji su pozitivni efekti vašeg Programa, kojoj je populaciji je namijenjen?

- ​Naš program razvoja emocionalne kompetencije razvijen je na Yale sveučilištu, a mi smo dobili prava da ga adaptiramo i primjenjujemo u našoj sredini. Namijenjen je prvenstveno djeci 4., 5. i 6. razreda osnovne škole, zato što ulaze u turbulentno razdoblje puberteta s puno dilema i nedoumica, a dovoljno su zreli da razumiju i shvate puno stvari. Djeca vole taj program jer im daje upravo ono što u tom trenutku trebaju, oduševljena su, brzo ga prihvaćaju i aktivno sudjeluju u njemu. Želimo im pomoći time što ih na nizu konkretnih primjera učimo raspoznavati i imenovati različite emocije. Cilj je razviti otvorenost, da djeca slobodno izražavaju emocije, i onda s njom možete lakše komunicirati. Pokazalo se da djeca koja su prošla Program imaju veću empatiju, manje su agresivna, s više prosocijalnog ponašanja. Ono što je važno naglasiti je da su efekti Programa dugoročni. Kako su emocije svuda oko nas, preporuča se da se Program provodi najmanje jednu školsku godinu, a idealno bi bilo dvije godine. Najvažnije je dobro educirati i motivirati stručne osobe koje provode Program. Ako počnete s jednostavnijim emocijama, možete uključiti i mlađe uzraste djece, a za stariju populaciju uvode se složenije emocije.

Svladati tajne, da tako kažem, emocionalne inteligencije itekako je korisno i za direktore, poduzetnike, menadžere... Koliko poznavanje EI pomaže da se izbjegne tzv. burnout sindrom?

- Burnout sindromom pogođeni su oni najemotivniji, koji nemaju razvijene sposobnost regulacije i upravljanja svojim emocijama. Drugim riječima, emocionalno preosjetljive osobe na rukovodećim mjestima u tvrtkama podložnije su sindromu izgaranja. Problem je ako su previše popustljivi prema svojim radnicima, to im se osveti tako što pada produktivnost rada. Ljudi primjerice, izlaze s posla, prvo na pet minuta, pa na deset, pa sa svakim danom sve duže. Jer dobar voditelj nije onaj koji svima ugađa i dopušta svojim uposlenicima da rade što hoće. "Ne morate biti gad da biste bili nepopustljivi", rekao bi Daniel Goleman. I tako mi idemo po Hrvatskoj i educiramo stručnjake u vrtićima, školama, đačkim domovima, centrima za socijalni rad i ostalim ustanovama koje pokažu zanimanje za Program emocionalnog opismenjavanja i rezultati su mahom odlični.

Vi ste se prvi u Hrvatskoj počeli baviti emocionalnom inteligencijom i u tom području postigli svjetski uspjeh. Ukupno uzevši, jeste li zadovoljni postignutim? Koji su daljnji planovi?

- Imao sam tu sreću da sam se počeo baviti emocionalnom inteligencijom na samom početku njezine pojave. Tako sam se imao prilike upoznati s autorima konstrukta Jackom Mayerom i Peterom Saloveyom koji su mi pomogli svojim savjetima i literaturom. Jack Mayer je bio 2003. godine u Hrvatskoj na moj poziv i održao nekoliko predavanja u Rijeci, Zagrebi i Zadru. Vrlo brzo smo prepoznati u svijetu, stigla su i brojna priznanja iz svijeta, gdje je naš rad na emocionalnoj inteligenciji prepoznat i priznat. Malo-pomalo to se područje razvija i više nije moje ekskluzivno polje istraživanja, kao u vrijeme kada sam se počeo time baviti. EI mreža se širi. Mogu se pohvaliti da sam jedan od trojice osnivača međunarodnog udruženja za emocionalnu inteligenciju.

Prvi kongres EI bio je 2007. godine u Malagi, a mi smo dobili veliko priznanje jer je treći kongres održan 2011. godine u Opatiji. Sredinom srpnja ove godine putujem u Australiju, gdje se u Perthu održava već sedmi kongres, a sljedeći je za dvije godine, u Palermu, itd. (D.J.)

ROBERTO ERCEGOVAC

NOVI SUSTAVI POSLOVNE INTELIGENCIJE

 

Poslovna inteligencija obuhvaća metode, procese i tehnološka rješenja koja raspoložive i dostupne podatke transformira u korisne informacije upotrebljive za učinkovito taktičko, strateško i operativno odlučivanje.

- Ako poslovnu inteligenciju omeđimo samo na odlučivanje poslovnih subjekata, posljednje doba nosi revolucionarni razvoj prije više od stoljeća začetog sustava poslovnog odlučivanja utemeljenog na informacijama. Primitivne forme utemeljene na povijesnim izvještajima i prilagođenim analitičkim alatima danas se razvijaju prema složenim sustavima koji objašnjavaju i predviđaju poslovnu stvarnost analizirajući determinante događaja, ponašanja ili pojava. Troškovno prihvatljiv tehnološki napredak te dostupnost baza podataka i aplikacija za primjenu sustava poslovne inteligencije u poslovnoj praksi šire broj korisnika ponajviše u djelatnostima s velikim brojem klijenata, korisnika ili tržišta. Nažalost, iskustva vodećih savjetodavnih tvrtki pokazuju da je efikasna primjena sustava poslovne inteligencije najčešća u visoko profitabilnim djelatnostima koje imaju organizacijske i kadrovske pretpostavke implementacije, a najmanje u malim tvrtkama te javnom sektoru kojemu je upravo sustav poslovne inteligencije nužan u procesu efikasnog restrukturiranja. Najčešća upotrebna vrijednost sustava poslovne inteligencije jest u unaprjeđivanju trenutnog poslovanja u vidu optimizacije upravljanja troškovima i performansama poslovanja te unaprjeđivanju mogućnosti stvaranja dodatnih vrijednosti. Najvažnija uloga primijenjene poslovne inteligencije jest u utjecaju obrađenih podataka na promjenu poslovnog sustava, poslovnog ponašanja ili organizacije uvođenjem inovativnih sadržaja i kontinuiranog učenja na temelju prilagođenih informacijskih platformi. Danas u vrijeme mnoštva pružatelja profesionalnih aplikativnih rješenja sustava poslovne inteligencije (SAP BO, SAS BI, Oracle BI, SiSense …) naglasak je stavljen na smanjenja troškova poslovanja, efikasnom upravljanju klijentima i tržištima te optimizaciji utroška vremena u poslovnim procesima. Posebna prednost novih sustava poslovne inteligencije jest njihova dostupnost i prilagodba najširem krugu korisnika u vizualno dostupnim formama.

- U hrvatskoj poslovnoj praksi nažalost primjena poslovne inteligencije primijenjena je samo u velikim sustavima: u industriji nafte, telekomunikacijskoj industriji te bankarstvu i osiguranju. U hrvatskoj bankarskoj industriji sustav poslovne inteligencije intenzivno se počeo primjenjivati s početaka ovoga stoljeća u implementaciji skoring modela analize kreditnog rizika kod sektora stanovništva uz profesionalnu pomoć tvrtke Experian koja je bila tržišni predvodnik u području analize kreditne sposobnosti dužnika prilikom odobrenja kreditnih aplikacija. Nakon toga sustave poslovne inteligencije hrvatske banke šire i na područje upravljanja potrebama svojih klijenata u poslovanju elektroničkim novcem te uslugama prometa i plaćanja. Veći stupanj poslovne inteligencije banke su uvodile nakon implementacije interne ekonomije i evaluacije poslovanja po proizvodima, uslugama, zaposlenicima i segmentima. Dodatan poticaj razvoju sustava poslovne inteligencije dan je primjenom Baselskog standarda 2004. godine (Basel II) gdje su banke morale alocirati manje kapitalne zahtjeve na kreditni portfelj čija se rizičnost procjenjuje i nadzire interno razvijenim i validiranim modelima. Nažalost, marginalizacijom Hrvatske iz fokusa poslovnih interesa globalnih bankarskih grupacija i nestankom nekih predvodnika invencija u bankovnom poslovanju, praćeno trendom smanjenja lokalnih troškova, dojam je stagnacije ili čak nazadovanja u primjeni oblika poslovne inteligencije u upravljanju bankovnim tvrtkama. Dodatni poticaj razvoju izvještajnih i podatkovnih baza te primjena koncepata velikih podataka i novih tehnologija u bankovnoj industriji daju sve složeniji regulatorni zahtjevi koje banke moraju zadovoljavati da bi mogle biti prisutne na globalnom tržištu financijskih usluga.

- Ako i nismo zadovoljni širinom primjene sustava poslovne inteligencije kod poslovnih subjekata, naročito onim od javnog interesa, možemo biti zadovoljni razvojem edukacijskih programa iz segmenta poslovne inteligencije na institucijama visokog obrazovanja. Studenti koji pohađaju kolegije primijenjenih aplikativnih rješenja sustava poslovne inteligencije izlaze tehnički pismeni, usvajaju terminološke pojmove i osposobljeni su stečena znanja primijeniti u poslovnoj praksi ako im se prilika dodijeli.

Na sreću, strojevi ne mogu mijenjati ljude. S jedne strane napredujemo u tehničkim znanjima, ali s druge nazadujemo u teorijskim i praktičnim spoznajama poslovnog okružja koje se mijenja tolikom dinamikom da ga sveučilišta ne mogu pratiti, a alternativni izvori znanja su mladima teško dostupni. Europski mehanizmi evaluacije visokoškolskih institucija trebali bi dati pozitivan učinak u podizanju kvalitete obrazovanja i unaprjeđivanja odnosa obrazovnih institucija, stvarnih potreba i poslovnih subjekata.


Piše: DR. SC. ROBERTO ERCEGOVAC, izvanredni profesor na
Ekonomskom fakultetu u Splitu
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana