ORAHOVICA - Kada se netko svom poslu posveti i više nego što bi prema opisu radnog mjesta trebao, shvati to kao životnu svakodnevicu i u poslu daje sve što ima, onda taj rad mora biti zamijećen i vrijedan svake pohvale.
K tomu, kada je riječ o humanitarnoj organizaciji kao što je Crvenio križ, sve dobiva nemjerivu dimenziju, zapravo, zaslužuje divljenje i, što se ono kaže, skidanje kape do poda. Upravo to je priča Željka Kiša (65), dugogodišnjeg ravnatelja Gradskog društva Crvenog križa, koji nakon punih 18 godina više nego marljivog i predanog rada odlazi u mirovinu.


- Crveni križ već je odavno moj život. Iako sam svoj radni vijek počeo u lokalnoj samoupravi i državnim službama, sebe sam doista pronašao u Crvenom križu. Uvijek sam davao koliko sam mogao, pokušavao privući mlade toj plemenitoj i humanoj organizaciji, činiti sve kako bih drugima pomogao – kaže Željko Kiš, koji je privukao i odgojio niz generacija mladih ljudi i stvorio Mladež Crvenog križa u Orahovici, i oduvijek ih učio pomagati drugima, raditi za društvenu zajednicu i biti dio svih gradskih manifestacija, a to su najčešće i bili kao najbrojnija grupa. Zahvaljujući njemu je i nakon Domovinskog rata Ivan Perković nastavio dovoziti donacije iz francuske humanitarne organizacije Fraternite Catalogne Croatie, privukao je velik broj darovatelja krvi, pokrenuo niz humanitarnih akcija, među kojima i one za kupnju nužne opreme za GDCK Orahovica, a ostala mu je samo jedna velika neostvarena želja.


- Žao mi je kada vidim naše skladište gdje držimo potrepštine iz donacija. Riječ je, kako ga Orahovčani zovu, bivšem Savezu, koji prokišnjava i sve nam je vlažno, zidovi su ruševni. Želja mi je da se to obnovi, makar krovište, da više ne pada unutra. Dobili smo obećanje od gradske vlasti da će pomoći i toplo se nadam da će to biti i ostvareno. Moram svakako istaknuti velikog humanitarca Ivana Perkovića i njegovu udrugu, bez kojih ovo društvo zasigurno ne bi moglo raditi. Hvala mu od srca, jer zahvaljujući njemu po broju smo stanovnika među prvima u Hrvatskoj po količini medicinskih i ortopedskih pomagala za potrebe naših građana. I baš zato molim Boga neka se skladište riješi, jer grijeh je sve to što dobijemo iz Francuske i od drugih donatora držati na tako derutnom mjestu – nastavlja Kiš, koji je 8. svibnja proslavio 65. rođendan, a, zanimljivo, istoga dana rođendan ima i osnivač pokreta Crvenog križa Henry Dunant. Kiš neće odmah u potpunu mirovinu, nego će raditi na četiri sata kako bi pomogao i uveo u posao mladog kolegu koji će ga naslijediti.


- Naravno da ću mladima koji dođu nakon mene pokušati prenijeti sve što sam naučio kroz godine i pomoći da lakše uđu u posao. Da, zanimljivo je da velikan Henry Dunant i ja imamo istog dana rođendan, zapravo sam ponosan na to i to mi je na neki način dalo još veći motiv u ovom poslu - kaže Kiš. Kako god bilo, i kada Željko jednog dana definitivno napusti ured GDCK-a Orahovica, njegovo ime ostat će simbol društva, a on primjer svima koji nakon njega budu radili u toj humanoj organizaciji.
- Koristim priliku da zahvalim svim darovateljima krvi i našoj županiji te Gradu Orahovici i općinama Čačinci, Zdenci i Crnac, bez čije bismo pomoći teško opstali. Nije Željko Kiš Crveni križ, to su svi volonteri, i stari i mladi, koji su tu uz mene sve ove godine i bez njih zasigurno ne bih mogao ništa napraviti i hvala im od srca – zaključio je Kiš.