Hrvatska od ukupno milijun hektara obradivih površina navodnjava samo 22.000 (2,2 % površina), iako smo po vodi među vodećima u Europi. Dok država pokreće i najavljuje nove projekte navodnjavanja, brojni poljoprivrednici rješavaju pitanje navodnjavanja polja kopanjem bunara na njivama.Kako bi snimile stanje, Hrvatske vode, Vodno-gospodarski odjel (VGO) za Dunav i donju Dravu, izišle su na teren, ne primarno zbog financijskih razloga, jer su prihodi na to ime maleni, nego da se vidi prostorni raspored korištenja tih zdenaca u odnosu prema vodocrpilištima, javnoj vodoopskrbi.
Jer na ime korištenja voda iz poljskih bunara prihodi su iz godine u godinu, bez oscilacija, ne baš veliki. Na području VGO Dunav i donja Drava, koje obuhvaća cijelu Virovitičko-podravsku županiju te dio Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske pod takvim je navodnjavanjem prijavljeno 3000 hektara, a obveznika je takve potrošnje 1100.
- Većina su mali obveznici, koji prosječno imaju po 1,5 ha, a jedan je veliki obveznik, Virovitičko-podravska županija, prijavio 1403 ha - kaže voditelj Službe korištenja voda VGO-a za Dunav i donju Dravu Davor Haničar te dodaje da je godišnji plan prihoda Hrvatskih voda na ime korištenja voda na svim osnovama (građani, industrija, poljoprivreda, proizvodnja u HE...) 800 milijuna kuna.
- Naš VGO na ime korištenja voda iz poljskih bunara od 1100 obveznika ima 1,5 milijuna kuna, što je do 1 % ukupnih prihoda na to ime za cijelu RH - kaže Haničar.

Jer dva su modela obačuna potrošnje iz takvih zdenaca, ovisno ima li on vodomjer ili nema.
– Zapravo ga na poljskim bunarima gotovo nitko nema, pa se prema našim pravilnicima i Uredbi o visini naknade za korištenje voda, potrošnja vode na takvom bunaru godišnje plaća 500 kn/ha navodnjavane površine. Ondje gdje postoji vodomjer, cijena je 8 lipa po kubičnom metru - kaže Haničar.
S obzirom na to da vodomjeri na takvim zdencima nisu praksa, 3000 iz bunara navodnjavanih hektara množi se sa 500 kuna, pa VGO Dunav i donja Drava na to ime uprihodi 1,5 milijuna kuna.
Na upit o boljci takvih bunara, tj. neprijavljivanju, Haničar kaže: "Što se zaduži, to se i naplati."
A taj je VGO do brojke od 1100 obveznika došao 2013. i 2014. godine, u jeku cunamija legalizacije.
– Išli smo tada u masovni postupak svojevrsne legalizacije tih zdenaca, ne legalizacije u klasičnom smislu, jer tome ne podliježu. Pozvali smo poljoprivrednike da ih prijave povoljno, praktički besplatno. Odaziv je bio masovan - oko 1000 poljoprivrednika, a poslije ih se javilo još stotinjak - kaže Haničar.

Dok je za nacijom veliki val legalizacije – dosad je, u dva vala, zaprimljeno 875.000 zahtjeva, a riješeno ih je 77 %, bunari kao infrastruktura ne podliježu Zakonu o legalizaciji jer nisu zgrada, nego građevina. Legalizacija se odnosi na zgrade i, eventualno, na građevine u funkciji zgrade, pa otuda nema ni neke sustavne evidencije o bunarima koje su kopali poljoprivrednici za svoje potrebe.
- Bio je najavljivan zakon za legalizaciju infrastrukture, no nije donesen - kaže pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Osječko-baranjske županije Ranko Radunović te, kada je riječ o bunarima, upućuje na Pravilnik o jednostavnim građevinama.
Definicija kaže da je jednostavna građevina "zacijeljeni bunar promjera manjeg ili jednakog 100 cm za potrebe prihvata vode za navodnjavanje i druge aktivnosti poljoprivredne proizvodnje" i takav je u skladu s glavnim projektom, ne iziskuje građevinsku dozvolu.
– Za veće bunare od toga mora se ići na građevinsku dozvolu - dodaje Radunović.
- Kada smo prije nekoliko godina pozvali na prijavu tih zdenaca, nije nam to toliko bilo financijski interesantno, nego da vidimo njihov prostorni raspored. Nama je interesantnije korištenje vode za javnu vodoopskrbu, da ju ne ugrožavaju, što i ne čine - kaže Haničar. Suzana Župan