Nije uvijek lako s tzv. altrenativcima u medicini, razvikanim i onim samozatajnim, profesionalnim i amaterskim, svjetski slavnim i onima pribijenima na stup srama, iscjeliteljima koji ljudima doista pomažu i onima koji im odmažu, guruima humanistima s bioenergijom u prstima i opsjenarima koji "pecaju" naivne i uzimaju im novac.

Tako je bilo u prošlosti, tako je u sadašnjosti, a valjda će tako biti i u budućnosti. Drugim riječima, od opće priznatih vrsta alterantivne medicine (homeopatija, kiropraktika, osteopatija...) preko još nepriznatih tehnika i umijeća do narodne medicine i fanomena izlječivosti i najopakijih boleština koje znanost teško ili nikako objašnjava, svijet druge i drukčije medicine u odnosu prema onoj službeno prihvaćenoj, "kanonski" istraženoj, razvijanoj i normiranoj, raznolik je u tolikoj mjeri da se običnom čovjeku u tom moru kojekavih uglednih ili manje uglednih, napose kontroverznih alternativaca, iscjelitelja opće ili specijalističke prakse doista teško snaći. No kad ih nevolja snađe, bolje reći kad nas nevolje snađu, bolest kojoj nema lijeka, a liječnici s visokim zvanjima i znanjima i bolnice od ugleda više ne mogu ili ne znaju pomoći, tada su dvije opcije - ili se moliti Svevišnjem za ozdravljenje ili pohoditi neku od seansi iz domene alternativne medicine i svoju sudbinu, napose život, prepustiti u ruke duhovnih i fizičkih iscjelitelja poput vlč. Zlatka Sudca, Zdenka Domančića ili Zorana Bračike te dr. Ratimira Šimetina, jednog od sljedbenika Brune Gröninga, da spomenemo tek njih.

Razlog zbog kojeg se u ovom broju Magazina bavimo alternativnom medicinom, bolje reći temom iscjeljivanja, jedan je posve konkretan događaj u našem gradu, u Osijeku, blizu centru, u društvenim prostorijama na Trgu Lava Mirskoga, ove subote, 4. svibnja, u 17 sati. U tom će se naime terminu održati jedno u nizu predavanja HUPED-a (Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, iz Zagreba) o najslavnijem i najpopularnijem (mnogi će reći i najkontroverznijem) europskom iscjelitelju "s ruba znanosti" koji je hodao planetom Zemlja (da malo egzaltiramo!). Znalci znaju o kome se radi (Krešimir Mišak svakako - Bruno Gröning je bio tema HTV-ove emisije "Na rubu znanosti" tri puta!), a za one koji do sada to nisu znali, evo njegova imena i prezimena - Bruno Gröning (1906.-1959.).

U Njemačkoj, koja se oporavljala i obnavljala teškom mukom nakog tragedije Drugog svjetskog rata, Bruno Gröning, rođen 1906. u Gdanjsku, postao je poznat u javnosti 1950-ih godina, kad su njegova iscjeljenja od pojedinačnih slučajeva postala masovna pojava diljem Njemačke. Već tada su naočitog Gröninga, sada nastanjenog u Njemačkoj, u medijima nazivali "čudotvorni doktor", pa se do svoje smrti 1959. prometnuo u najkarizmatičniju zvijezdu iscjeliteljstva toga vremena, kojeg mnogi i danas drže nedostignutim uzorom za sve iduće europske i svjetske duhovne i fizičke iscjelitelje. Kad je osobno doživio prosvjetljenje, odnosno shvatio da ljudima može pomoći i oko najvećih fizičkih i psihičkih problema, Gröning je krenuo liječiti, ne tražeći novac ni bilo kakve druge formalnosti, prvo stotine, zatim tisuće, a onda i desetke tisuća tražitelja pomoći koji su hrlili k njemu. Uvijek rječit, kad je imao što kazati, Gröninga su proslavili i njegovi lucidni komentari, mudre izreke, od kojih izdvajamo tri: "Nijedan čovjek ne može iscjeljivati. To može samo Jedan, a to je Bog", "Ne postoji neizlječivo - Bog je najveći liječnik" i "Ima mnogo toga što se ne može objasniti, ali ništa što se ne može dogoditi". Dakle, za Gröninga nije bilo upitno odakle mu moć iscjeljenja - izravno od Boga, što nije nikakvo unikatno poimanje već prije religiozno pribježište dogmatske naravi, koje je Gröningu omogućavalo "zonu komfora", odnosno dopuštalo mu da svaki pa i najsenzacionalniji svoj uspjeh svede na jednostavno i neupitno, na "Božju istinu", "božansku providnost" ili "božansku intervenciju" kroz njegovu duh.

Kako nitko nije prorok u svome selu, tako je i Bruno Gröning u vremenu kad se posvetio iscjeljivanju bio nerijetko prozivan za opsjenarstvo i manipulacije.

Utjecajni liječnici, pravnici i bivši suradnici svrstavani su u službu onih koji su htjeli prekinuti djelovanje Brune Gröninga. Slijedile su zabrane djelovanja, a započeli su i sudski procesi. No, sva nastojanja da se njegovo djelovanje skrene u uredan tok nisu uspijevala. Jedni su pružali otpor koristeći mjerodavne društvene snage, a drugi su koristili slabost ili pohlepu za novcem njegovih suradnika. Kada je Bruno Gröning umro u siječnju 1959. u Parizu, posljednji sudski proces protiv njega bio je u punom zamahu. Proces je obustavljen, a konačna presuda nije izrečena. Mnogo pitanja je još ostalo otvoreno.

Bruno Gröning objašnjavao je kako pojedinac može ponovo obnoviti svoje zalihe snage, odnosno energije. Važna pretpostavka je da čovjek mora uvijek misliti na dobro, a također i to da mora postojati volja za zdravljem. Čovjek je sa svih strana okružen valovima zdravlja i on ih samo treba primiti u sebe, naglašavao je Gröning. Prema njemu ne postoji neiscjeljiva bolest, a što potvrđuju i liječnički provjerena uspješna izvješća. Iscjeljenja se ovdje događaju duhovnim putem i nisu povezana s fizičkim tijelom Gröninga, naglašavaju vrsni poznavatelji lika i djela Brune Gröninga.

Gröning je sebe opisivao kao prijenosnika duhovne snage koja dolazi izravno od Boga i dovodi do iscjeljenja. Tu je božansku snagu nazvao Heilstrom. Kako bi se primilo Heilstrom, potrebno je da tražitelj pomoći sjedi dlanova otvorenih prema gore. Ruke i noge ne smiju se križati kako se tok Heilstroma ne bi prekidao. Razmišljanje o bolesti kao i brige treba najozbiljnije spriječiti, potrebno je misliti na nešto lijepo jer to uistinu pomaže, tvrdili su brojni kojima je Gröning na taj način pomogao.

Inače, kada Heilstrom teče kroz tijelo, on (sila) prolazi i kroz organe koji su opterećeni bolešću i tada dolazi do čišćenja i iscjeljujućeg djelovanja. Pri tome može doći do bolova koji upozoravaju na to da dolazi do čišćenja tijela. Budući da bolest nije ono što Bog želi vašem biću, postupno dolazi do njezina odstranjivanja iz tijela. U pojedinim slučajevima to se može i spontano događati. Potrebno je također da čovjek više nije u svojim mislima opsjednut bolešću, treba misliti na to da za Boga ne postoji "neiscjeljivo". Sve su to naravno dojmovi, iskustva onih koji su učenje Gröninga provjerili u praksi, uz dopuštenje da o Gröningu postoje i drukčija mišljenja, dakle ne samo pozitivnog nego i negativnog predznaka.

Kako god bilo, taj i takav Bruno Gröning, mistik, prorok, iscjelitelj ili neobjašnjivi fenomen, ostavio je iza sebe znanje o primanju duhovne snage koje se još i danas izučava i pokušava protumačiti. Za golem broj onih, pak, kojima je Gröning pomogao da ozdrave taj je Nijemac i danas neupitnog statusa čudotvorca, a za mnoge i utjelovljenje Isusa Krista, makoliko kršćanske crkve na njegovu pojavu, lik i djelo gledale sa sumnjom. O slučaju Brune Gröninga napisane su stotine studija i knjiga te je snimljen niz dokumentarnih filmova. Fenomen Brune Gröninga istraživala je i posebna njemačka komisija sastavljena od vrhunskih znanstvenika, a o njemu se raspravljalo i u najvišim organima i državne uprave.

Što se pak tiče osječkog ovosubotnjeg predavanja o učenju i iscjeljivanju Brune Gröninga, bez nakane da bilo što i bilo koga propagiramo, osim što podastiremo informaciju, najbolje je da sami dođete, vidite i čujete što će o Gröningu govoriti ugledni liječnici predavači na Trgu Lava Mirskoga.