Magazin
MORALNE LEKCIJE

Jezidi okrenuli leđa djeci nastaloj u silovanjima
Objavljeno 4. svibnja, 2019.

Kada je riječ o našoj indoeuropskoj rodbini izgubljenoj u gudurama Bliskoga istoka, nesretnom mikronarodu Jezida, koje smo ostavili na milost i nemilost jednom od najodvratnijih poredaka u suvremenoj povijesti, a to je onaj Islamske države, zapadni svijet itekako ima nečistu savjest. Dok je avangarda svjetskog islama koja je sebe usudila proglasiti kalifatom tu zajednicu sustavno uništavala, deklasirala i obeščašćivala mi smo šutjeli.
Nama su Jezidi i njihov krik za pravdom bili potpuno nebitni. Masovno ubijanje jezidskih muškaraca, danonoćno silovanje njihovih supruga i kćeri odvedenih u seksualno ropstvo te novačenje njihovih maloljetnih sinova kako bi sutra kao janjičari ubijali i silovali u ime islama naišlo je na našu ravnodušnost.

SEKULARNI HUMANIZAM

Brzo smo zaboravili strašna svjedočanstva preživjelih Jezida. Jednoj majci su oduzeli jednogodišnjeg sina i tri je dana izgladnjivali. Nakon što je konačno dobila obrok priopćili su joj da je upravo pojela meso svoga sina. Drugo svjedočanstvo govori kako su džihadlije silovali desetogodišnje djevojčice do smrti pred užasnutim članovima obitelji. Naime, muslimani sasvim pogrešno Jezide smatraju sljedbenicima šejtana (vraga).
Zapad ništa više zanimanja nije pokazao ni za progonjene bliskoistočne kršćane, koji s nama ionako nemaju ništa zajedničko jer smo mi za razliku od njih svoju religiju, taj opijum za narod, odavno nadišli. Sekularizam, naročito onaj francuski, odavno nema ništa s religijom osim što u vlasničkom smislu raspolaže s velikom crkvenom imovinom poput nagorjele katedrale Notre Dame u Parizu, godinama ubirući goleme prihode od turističkih razgleda tih praznih crkava te istodobno ulažući jako malo ili ništa u njihovu protupožarnu sigurnost i obnovu. Nama kao zapadnjačkoj civilizaciji ionako ne trebaju tolike silne katedrale i gotičke crkve, diljem Europe one se pretvaraju u hotele (najskuplje su one sobe koje se nalaze iznad nekadašnjih oltara!), knjižnice i pubove. Zapadu su trenutno potrebniji pseći parkovi, trgovački centri i punionice za električne automobile. Nažalost, na primjeru nesolidarnosti s progonjenim Jezidima i kršćanima Bliskoga istoka te obespravljenim i deklasiranim Palestincima, Kurdima (muslimanima) i Koptima (kršćanima), da se ovaj puta zadržimo u okvirima spomenute regije, zapadnjački sekularni humanizam koji je trebao nadomjestiti kršćansku etiku pao je na povijesnom ispitu. Za brigu o tim nesretnicima mi nismo jednostavno imali vremena, cinično ih prepuštajući Islamskoj državi, našem skrivenom savezniku u nemirnoj regiji Bliskog istoka koji je trebao smanjiti štetni utjecaj Irana.
Jezide smo već bili spremni posve zaboraviti, podmesti taj desetkovani mikronarod od milijuna pripadnika razasutih diljem svijeta pod tepih svoje nečiste savjesti, da nam ti egzotični i čudnovati istočnjaci svojim orijentalnim poimanjem svijeta nisu dignuli tlak! Oglasila se priopćenjem pravednička udruga Human Rights Watch (HRW) koja sebe smatra moralnom vertikalom zapadnjačke uljudbe prosvjedujući zbog odluke jezidskog Vrhovnog vijeća da primi natrag u okrilje svojeg naroda bivše seksualne robinje Islamske države, ali ne i njihovu djecu začetu silovanjem. Pogađate, riječ je o onim jadnim i izmučenim ženama koje su džihadisti Islamske države držali do zadnjega u osobnom vlasništvu sve dok taj zločinački poredak nije poražen u svom posljednjem važnijem uporištu. "Neka zajednicu bude sram zbog tvrdokorne bešćutnosti", poručio je zaostalim Jezidima uzvišeni Human Rights Watch. Naravno da je ova tema nezgodna i mučna. No, ni naša superiorna zapadnjačka civilizacija ne zna što bi s djecom začetom u silovanju. Sjetimo se samo da su razna psihološka savjetovališta tijekom Domovinskog rata trudnim ženama pristiglima s okupiranih područja redovito preporučivala odlazak na pobačaj. To su brojne majke i činile, naročito one iz Bosne i Hercegovine, a ako je trudnoća bila poodmakla takvo su dijete odmah nakon porođaja davale na usvajanje. U slučaju zarobljenih i silovanih jezidskih žena djeca su živa, ali ih njihova zajednica ne smatra pripadnicima svog naroda. Nisu to pravilo dokoni Jezidi jučer smislili, riječ je o jednoj o najdrevnijih etnoreligijskih zajednica na Bliskom istoku.
Možemo mi i na glavi dubiti, iščuđavati se i prenemagati, ali endogamija ili sklapanje brakova isključivo u okvirima unutar vlastite društvene skupine jedan je od stožera jezidskog identiteta. Ne žene se Jezidi samo unutar svoje etničke i vjerske zajednice nego unutar jedne od triju svojih kasti, murida, šejika i pira, odnosno brojnih podkasta. Oni koji prekrše to pravilo kažnjavaju se smrću. Jasno da je jezidsko Vrhovno tijelo pritisnuto golemom ljudskom tragedijom i demografskom katastrofom koja je snašla ovaj narod učinilo veliki ustupak prihvaćanjem povratka silovanih žena. Iako praktična zapadnjačka logika oslobođena svake predrasude i cijepljena od svake empatije sugerira da jezidskoj sreći ne bi bilo kraja kada bi im se još pridružila i djeca stečena silovanjem u džihadlijskom ropstvu, vijeće jezidskih mudraca tu je opciju otklonilo.
ŽENE DA, DJECA NE!

Zasigurno su neki jezidski muškarci preživjeli genocid koji su počinili podanici islamskog kalifata. Možemo li zamisliti kakav ih daljnji život očekuje bez vlastite biološke djece koju su možda izgubili u ratu, ali sa ženom koju nisu vidjeli godinama i njezinom djecom koja svojim izgledom vjerojatno podsjeća na silovatelje? Naravno da je okretanje leđa nesretnoj djeci rođenoj bez svoje krivnje kao posljedica silovanja nova tragedija, no i na nju valja racionalno odgovoriti uključujući i ponudu usvajanja takve djece, ako njihove majke na to pristanu. Jezidi nemaju izbora, oni kao zajednica moraju opstati.
Inače, slična pravila koja se tiču brakova sa strancima i njihovom "nezakonitom" djecom postoje i među drugim zajednicama s Bliskog istoka. Kada je svojedobno The New York Times obznanio sličnu bešćutnost kakvu prema djeci rođenoj u zabranjenim egzogamnim brakovima (čak kada i jedna od strana pripada ašekanškoj židovskoj tradiciji!) obdržavaju sefardski Židovi podrijetlom iz Sirije, a danas nastanjeni u Velikoj Jabuci, svjetski zaštitnici ljudskih prava itekako su zamuknuli plašeći se optužaba za antisemitizam. Nezaštićene Jezide nakon borbenog islama sada šamaraju sekularni humanisti iz HRW-a drsko im dijeleći lekcije.

Piše: Draško CELING