Zakonske izmjene koje su trenutačno u saborskoj proceduri policiji bi mogle donijeti neke nove ovlasti, poput dopuštanja pucanja u dronove te korištenje službenih vozila kao sredstava prisile, odnosno mogućnost da i automobilima fizički zaustave kriminalce.

Prijedlog Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, kod uporabe sredstava prisile, predviđa novinu u postupanju policije prema pokretnim uređajima na daljinsko upravljanje. Naime, u važećem zakonu nije predviđeno nikakvo postupanje policije prema takvim uređajima, jer oni u vrijeme izrade i stupanja na snagu tog zakona nisu bili u masovnijoj uporabi i nisu se pojavljivali u svakodnevnom životu. Kako su ovakvi uređaji danas česti i mogu se pojaviti kao sredstvo ugrožavanja sigurnosti, počinjenja kaznenih djela ili prekršaja, predložena je dopuna zakona novim člankom kojim se omogućuje uporaba sredstava prisile ili drugih sredstava za ometanje prema pokretnom uređaju koji je daljinski upravljan ili programiran, ako na drugi način nije moguće spriječiti kazneno djelo, prekršaj, ili otkloniti opasnost.

Sindikat policije Hrvatske složio se s ovakvim prijedlogom, no postavlja se pitanje: "Koje se sredstvo prisile može koristiti?".

- Jasan nam je cilj ove odredbe, ali smatramo da je nejasno napisano. Naime, iz navedene odredbe može se zaključiti da se može uporabiti bilo koje sredstvo prisile ili drugo sredstvo prema dronu, što bi uvjetno značilo i uporabu vatrenog oružja. U slučaju uporabe drona u nekom izazivanju opasnosti mogli bi pitati policajce na osiguranju zašto nisu uporabili ta nedefinirana sredstva, primjerice vatreno oružje koje imaju na zaduženju te bi se na taj način tražila njihova odgovornost - kaže Edin Sarajlić, tajnik Sindikata policije Hrvatske.

Do sada je u Zakonu o policijskim ovlastima bilo propisano kada uporaba vatrenog oružja nije dopuštena te što se ne smatra uporabom vatrenog oružja kao sredstva prisile. S obzirom na to da je u praksi bilo dvojbeno tumačenje što se ne smatra uporabom vatrenog oružja kao sredstva prisile izmjenom članka 93. stavka 3. se to precizno određuje, odnosno predlaže se jasnije normiranje prema kojem se ispaljivanje hitca radi upozorenja i traženja pomoći ne smatraju uporabom vatrenog oružja, neovisno o ispunjenju drugih uvjeta. Potreba za uvođenjem novog oblika primjene sredstava prisile ogleda se u činjenici da se ovakvim djelovanjem utječe na tuđu imovinu te je potrebno regulirati pravni temelj za postupanje policije. Policijska praksa stranih zemalja je zabilježila brojne primjere počinitelja koji koriste dronove za primjerice izviđanje objekata provale, prenošenja droge u zatvore, snimanje od strane pedofila, ometanje sigurnosti prometa, narušavanje reda i mira, nadzora ulaska u štićene ustanove. U slučaju uništenja takvih uređaja su u stranim sustavima, u nedostatku zakonskog ovlaštenja, pokretani postupci protiv službenika te se ovakvom odredbom pojačava pravna sigurnost i prilagođava suvremenim tehnikama.

U važećem zakonu propisana je uporaba uređaja za prisilno zaustavljanje vozila. U prijedlogu novog zakona navodi se da u praktičnom policijskom postupanju i iz dosadašnjeg iskustva gdje uporaba uređaja za prisilno zaustavljanje vozila nije bila moguća, ili nije jamčila uspjeh, proizlazi prijedlog da se kao sredstvo prisile za zaustavljanje vozila u točno propisanim slučajevima mogu koristiti i službena i druga vozila. Usvajanjem ovakve odredbe policija dobiva mogućnost korištenja i ovog načina zaustavljanja vozila, a što se pokazalo kao učinkovito u dosadašnjem radu i praksi policija drugih članica Europske unije.

Sindikat policije Hrvatske, putem e-savjetovanja pozdravio je izmjenu ovog zakona, no i predložio definiranje službenog vozila kao zasebnog sredstva prisile koje bi se upotrebljavalo radi zaprječavanja prolaska vozila, kao u ovom članku, ali i radi zaustavljanja vozila u pokretu, odnosno udaranjem službenog vozila u drugo vozilo radi sprječavanja bijega počinitelja, sprječavanja ugrožavanja života ljudi i slično, odnosno prema svim osnovama kod kojih je dopuštena uporaba uređaja za prisilno zaustavljanje vozila.

Nadalje, ovim zakonom predlaže se određivanje roka čuvanja osobnih podataka osoba za koje postoji sumnja da su počinile prekršaj. Predlaže se da se takvi podaci u slučaju kada prekršajni postupak nije pokrenut čuvaju četiri godine od dana počinjenja prekršaja, a u slučaju kada je prekršajni postupak pokrenut podaci bi se čuvali deset godina od dana počinjenja prekršaja. Prekršitelji će tako teže računati na rokove zastare, a time se ove odredbe usklađuju s Prekršajnim zakonom i Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Zbog velikog broja prekršaja koje policija zahvati godišnje, a riječ je o njih do milijun, stvorili bi se uvjeti da se u informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova protekom određeno roka podaci osumnjičenih za počinjenje prekršaja automatski brišu.