Premijerno prikazan na 12. Vukovar film festivalu, kratki film The Escape, u režiji Vladimira Tintora, inspiriran je životom velike glumice Romy Schneider. Autorski je to rad glumice Sandre Lončarić, a s njom na čelu i ispred kamere sve su odradili osječki kreativci. Svi koji film pogledaju, Sandru obasipaju pohvalama i vrlo emotivnim porukama. I na tom je, čini se, stalo. Vukovarska premijera bila je, na žalost, jedina projekcija.

Pala je zadnja klapa filma u kojem si glumila. Otkrij nam što si, kada i gdje snimala?
- U Zagrebu smo snimali cjelovečernji film scenaristice i redateljice Sonje Tarokić kojoj je to prvi dugometražni film. Odličan je scenarij, glumačka ekipa i atmosfera na snimanju. Iako je bilo naporno, zbog ekipe i Sonje koja je bila sjajno pripremljena i uvijek tako pozitivna, bilo mi je to jako lijepo iskustvo.
Naslov jasno upućuje na temu.
- Film prikazuje iskustvo osnovnoškolske pedagoginje Anamarije kojoj je to prvi stalni posao i s njom ulazimo u vrtlog postojećih dugogodišnjih odnosa među njenim kolegama profesorima, učiteljima i ravnateljice. Film se bavi pitanjem kolektiva i funkcioniranja zajednice općenito zbog čega često nailazimo na apsurdne i komične situacije tijekom cijeloga filma. Snimali smo po zagrebačkim školama. Svidjelo mi se i to što je u scenariju bilo i opisnih situacija, pa smo mi glumci morali improvizirati na temelju opisa.
Dok ste snimali jesu li u klupama sjedili pravi klinci koji tu školu i pohađaju? Zamišljam njihov ponos što im je učionica filmski set!
- Da, ali su glavni klinci, koji su se pojavljivali u mnogo scena, izabrani na audiciji. Bilo je kaotično, iako smo nastojali snimati preko vikenda da ne ometamo redovnu nastavu. No, kada smo snimali u vrijeme nastave, svi su bili presretni.
Premijera je u Puli, pretpostavljam?
- Ne vjerujem da će stići montirati, ali na sljedećoj nadam da će biti, možda i prije. Vjerujem da redateljica ništa ne će prepustiti slučaju, jer joj je ovo prvi film.
Koliko je rizično glumiti u debitantskim filmovima?
- Scenarij mi se na prvu činio kaotičnim, nakon ponovnog čitanja i razgovora sa Sonjom potpuno me oduševio i zaintrigirao, a onda još i sjajna glumačka ekipa i ljudi s kojima volim raditi… Ispostavilo se da sam dobro odlučila.

Koji ti je to film po redu?
- Do sada sam snimila 30 filmova i serija.
U veljači si bila u Berlinu. Ima li to veze s tvojim filmom The Escape?
- Na žalost, nisam uspjela skupiti dovoljno novca za kvalitetnu postprodukciju kako bi bio reprezentan za svjetske festivale.
Nisi valjda odustala od svega?
- Jesam, jer sam neuspješno tražila financijsku pomoć. Od Grada sam dobila pet, od Županije deset te još pet tisuća od Autokuće Auto Mall. Ostali nisu imali sluha. HAVC-u se nisam mogla javiti, jer sam film već snimila. U vrijeme kada smo snimali nisam željela čekati i pustiti tu euforiju i emociju koja me obuzela. Mislila sam da će biti lakše kada film bude snimljen ali, na žalost, nisam uspjela platiti ni suradnike. Uložila sam i novac iz svog džepa samo da ga montiramo. Kao umjetnicu tješi me što sam film prijavila na dva velika filmska festivala - Sundance Film Festival i Berlinale. To su festivali na koje brojne prijave stižu iz cijelog svijeta i u propozicijama piše da nisu obvezni obrazložiti zašto film nije primljen. Od direktora oba festivala dobila sam odgovor u kojem izražavaju žaljenje što film nisu mogli uvrstiti zbog tehničkih razloga. Moram napomenuti da prijava na ovakve festivale košta, a to sam plaćala iz svog džepa. Morala sam odustati od daljnjih prijavljivanja, shvatila sam da to nema smisla. Tu sam priču zatvorila.
Kako film komentiraju oni koji su ga ipak pogledali?
- Prekrasno i emocionalno, i to je ono što me drži u vjeri da smo ipak napravila dobar posao. No, baš emocionalno su me svi ti pokušaji umorili. Mislila sam da ću u gradu kojemu sam dala mnogo toga, donijela brojne filmske i kazališne nagrade, uspjeti dobiti financijsku podršku. Naišla sam na mnoga odbijanja, što me ljudski slomilo. Producentska tvrtka Spesart, kojom sam željela pokrenuti grad i u sklopu koje sam sa svojim timom pripremala seriju o Osijeku, nije prihodovala, a morala sam podmirivati obveze prema državi i bila sam u minusu. Odustala sam, iako smo htjeli mladima i svim kreativcima pružiti priliku za filmsko stvaranje u našem gradu. Naša se vizija rasplinula. Žao mi je, jer je film - iako low budget - terapeutski, mnogi su se mogli, pa i jesu, s njim poistovjetili, ima snagu.
Ako ti nisi uspjela u svom gradu, kako da se onda mladi koji su tek na početku, usude pokušati?
- Upravo to je žalosno. Našim gospodarstvenicima kultura nije prioritet. Ipak, iz toga sam i ja kao producentica nešto naučila. Promijenila sam pristup i razmišljanje.

Novčanik i srce ne smiju biti preblizu?
- Točno. Probala sam, shvatila da mogu napraviti nešto, iako me sve to na koncu obeshrabrilo. Pitam se: kako ćemo pokrenuti grad? Možda nisam rođena za producenticu. (SMIJEH)
Je li u Zagrebu situacija bolja?
- Svi imaju iste probleme, nitko umjetnicima ne dijeli novac šakom i kapom, no tamo ima više kapitala, više prilika. U Slavoniji su neki drugi prioriteti. No, nisam ogorčena ni ljuta, ali sam tužna. Iz ove perspektive, dala sam sve od sebe. Prestresno mi je to bilo, a nije vrijedilo truda. Nastavit ću baviti se glumom, a film sada gledaju prijatelji, poznanici, svi koji žele. On živi na neki svoj način.
Poznavajući tebe, nastavit ćemo se nadati. Ti moraš biti primjer.
- Nisam zalupila vratima, nikada to ne činim. Ovo je moje mišljenje u ovom trenutku. Umorila su me ta kucanja na zatvorena vrata. U mojoj su glavi tisuće ideja, scenarija, ali ne mogu to financirati sama.
Ne besposličariš. Premijera Bube u uhu doslovce je pred vratima. Jesi li se zabavljala na probama?
- Jako! Nakon filmske komedije, nastavila sam u istom žanru u svom kazalištu gdje je atmosfera također sjajna i kreativna. Feydeau je majstor komičnih situacija. Redatelj Jasmin Novljaković jako je ugodan suradnik, redatelj koji vjeruje glumcu što je bitno. Kada ti vjeruje, usudiš se improvizirati i kad je rizično, jer nećeš naići na prevrtanje očima i omalovažavanje. Svi smo se razmahali, a i redatelj nas je malo razmazio. Uvjerena sam da će ovo biti hit-predstava iz više razloga. Za početak, ljudi se vole smijati, vole komedije, to im treba. Usto, ima prekrasnih glumačkih bravura. Izazov mi je bio jer malo glumim i na španjolskom. Ne bih nikoga od kolega izdvajala jer su se svi lijepo igrali, i mislim da će to publika prepoznati i zabavljati se s nama. Ako je meni zabavno bilo svaki dan gledati ih na probama, onomu tko to pogleda jednom mora biti zanimljivo i smiješno