Nogometaši Osijeka ove sezone neće biti sudionici finala hrvatskog Kupa. Bijelo-plavi nisu uspjeli preskočiti najtežu moguću prepreku novog i starog hrvatskog prvaka Dinama. Još kad je krajem prošle godine obavljen ždrijeb polufinala koji je spojio Dinamo i Osijek na Maksimiru, znalo se kako je pred osječkom momčadi iznimno teška misija.

Međutim, u to vrijeme temelja za umjereni optimizam bilo je dovoljno. Osijek je bio drugi na tablici, bio je i najefikasnija momčad prvenstva, a na njegovoj je klupi sjedio Zoran Zekić koji je dvaput u Maksmiru bijelo-plave vodio do pobjede. No, četiri mjeseca kasnije slika je posve drugačija. Osijek tijekom zime nije povukao poteze koji bi ojačali momčad, Zekić je izgubio "mojo", a u međuvremenu i mjesto trenera, pa su se bijelo-plavi od ozbiljnog konkurenta Dinamu pretvorili tek u jačeg sparing-partnera. I baš tako je izgledao polufinalni okršaj u Maksimiru. Dinamo se nije morao previše uprijeti kako bi došao do još jednog finala, a Osijek je odigrao korektnu utakmicu u kojoj je uglavnom kontrolirao tijek zbivanja na terenu, ali nije imao snage ozbiljnije zaprijetiti Zagrepčanima. U toj trenerskoj partiji šaha odmah je bilo jasno kako će pobijediti ona momčad koja bude manje griješila.


I tu je Osijek bio osuđen na propast, bez obzira na to što je 95 posto utakmice odigrao vrlo koncentrirano i pametno. Baš onako kako je uoči susreta trener Dino Skender i priželjkivao. No, individualne pogreške Alena Grgića kod prvog i Mihaela Žapera kod drugog pogotka, skupo su koštale Osječane i samo potvrdile istinu o kojoj je govorio Skender.


- Dinamo je vrhunska momčad koja je uvijek spremna iskoristiti i najmanju pogrešku suparnika. Nažalost, mi smo dvaput pogriješili i oni su to odmah kaznili. Nesretan sam zbog poraza, ali i zadovoljan zbog načina na koji smo igrali - ustvrdio je strateg bijelo-plavih.


Dobio je Skender i lijep kompliment od trenera Dinama Nenada Bjelice koji je otvoreno priznao kako ga je Osijek taktički iznenadio u prvom poluvremenu. Kasnije je Bjelica pokušao biti lukav i primijeniti sličan recept kojim je srušio Osječane jesenas u prvenstvu kada se igralo u Maksimiru. U nastavku susreta prepustio je Osijek posjed i "otkočio" svoje najjače oružje - ubojitu tranziciju po oduzetoj lopti. No, Osijek nije upao u tu zamku. Preuzeo je rizik kontrole igre, ali bio je siguran u pas igri. Razvlačio se Dinamovu obranu, dobro je kombinirao, a u svemu tome nedostajalo je samo malo više ofenzivne dubine i poneki igrač više u završnici akcija.


- Nismo imali pravih prilika za pogodak, ali imali smo dovoljno situacija koje smo dobro razigrali, no nisu donijele željeni rezultat - rekao je Skender.


Generalno, Osijek je izgledao daleko bolje nego u Puli. Prije svega u stavu i želji za nadmetanjem. Na Aldo Drosini bilo je mnogo nervoze, a čini nam se i pogrešna psihološka priprema za utakmicu. Osijek je tamo jednostavno bio preoprezan, a kad je takav onda je sam sebi najveći neprijatelj. U Maksimiru se to najbolje pokazalo kad su se bijelo-plavi uspjeli nametnuti u sredini terena. Žaper, Pilj i Kleinheisler dobili su bitku protiv Šunjića, Ademija i Olma. Boban je bio dobra ispomoć Mariću koji je još jednom pokazao kako je daleko bolji i opasniji kada pokraj sebe ima još suradnika u napadu. Ovaj put bio je to Boban čija je uloga bila prilično zahtjevna, jer je u defenzivi imao zadatak zatvoriti lijevi bok, a u napadu je trebao ulaziti Mariću iza leđa. I to nije loše funkcioniralo. Naravno, svi ti dobri detalji ostat će u sjeni poraza, ali i iz njih se mogu izvući dobre stvari. Prije svega taj odrješiti stav koji je imao Osijek. Ni u jednom trenutku nije se osjetio strah ili preveliki respekt prema Dinamu.

Nekako imamo osjećaj kao da ni sam Dino Skender nije do kraja vjerovao kako se njegova momčad može nametnuti Dinamu. Pri tome mislimo na razdoblje do primljenog pogotka, jer Osijek je i u početku susreta težio kontroli igre. Nije se zavukao u rupu i čekao egzekuciju. Zapravo, sam je Skender rekao kako se nije još do kraja upoznao s mogućnostima svih igrača. Možda će mu nastup u Maksimiru pomoći da i sam malo otpusti kočnicu kada je taktika u pitanju te momčadi zapovijedi igru s nešto više rizika prema naprijed. To je segment koji se mora popraviti ako bijelo-plavi žele vidjeti Europu ovog ljeta. Defenziva je tek dobra podloga za uspjehe, ali pobjede donose pogoci, a Osijek u posljednja dva nastupa nije zabio ni jedan. Osim toga Dinamo si može priuštiti susret u kojem neće unositi previše rizika, jer u ofenzivi ima nekoliko individualaca koji su sposobni jednim potezom sami riješiti utakmicu. Osijek takvih igračkih klasa nema, a to znači kako mora djelovati kolektivno i ipak igrati s više rizika. Naravno, pri tome ne mislimo na susrete protiv Dinama, Rijeke ili Hajduka, nego na utakmice protiv momčadi koje imaju nešto slabiji rejting u odnosu na bijelo-plave. Uglavnom, defenzivno Osijek izgleda dobro, a test može li više ponuditi i na drugom kraju terena, dolazi mu u subotu kada će opet odmjeriti snage protiv Dinama, samo ovaj put u prvenstvenoj utakmici. Ona je za bijelo-plave možda čak i važnija od ovog Kup susreta, jer malo je momčadi ove sezone uspjelo otkinuti bod(ove) Dinamu, pa bi pozitivan rezultat bio odličan bodovni bonus u borbi za Europu.

Kup je bio i prošao, a za tim porazom uopće ne treba prolijevati suze, jer prave utakmice istine za bijelo-plave tek dolaze. Počevši od ove subotnje protiv Dinama...