POŽEGA - U sustavu Doma zdravlja organizirana je i nova služba za Palijativnu skrb na području Požeško-slavonske županije. Osnivač je Požeško-slavonska županija, provoditelj je Dom zdravlja, a zasad djeluju dva mobilna tima Palijativne skrbi. Služba palijative brine se za zdravstveno stanje, psihološku, socijalnu, ali i duhovnu pomoć bolesnicima s neizlječivim bolestima, bolesnicima koji više ne reagiraju na postupke liječenja, i stvara dostojanstveno okruženje za završetak ljudskog života uz svu medicinsku skrb. Osim za bolesnike, palijativa skrbi i za bolesnikovu obitelj u suosjećanju s njima i pripremi za lakše prihvaćanje odlaska i tugovanja.Službu Palijativne skrbi predstavio je ravnatelj Doma zdravlja Marijan Višaticki, koji ističe da se zahvaljujući radu službe na terenu vidi napredak, pruža se velika pomoć bolesnicima i njihovim obiteljima, bilo kroz rad službe u direktnom obilasku pacijenata ili pomoći obitelji koja se nosi s poteškoćama vezanim uz bolesnika u kući, te pomoći u bolničkim krevetima i ostalim medicinskim sredstvima. Ministarstvo je predvidjelo da Palijativna skrb bude u sustavu Domova zdravlja, a formirani su po jedan mobilni tim u Pakracu i Požegi.

Koordinatorica je Palijativne skrbi u Požeško-slavonskoj županiji i Požegi Ankica Čorak, a mobilni tim čine liječnik, medicinska sestra i po potrebi vanjski suradnici koji se angažiraju za pojedine slučajeve, kao što su socijalni radnik, psiholog i duhovnik.

- Mobilni timovi djeluju uglavnom na terenu kao psihosocijalna pomoć obiteljima i pacijentima koji su u potrebi. Na ovom području u okviru palijativne skrbi brinemo o približno 200 osoba, a uglavnom se susrećemo s osobama gdje je smrtnost veoma česta. Raspolažemo s posudionicom medicinskih pomagala, imamo 80 kreveta za sve bolesne osobe i svi su na terenu. Imamo hodalice, guralice, invalidska kolica, antidekubitalne madrace i ostali potrošni materijal. Obitelji, nakon što osoba premine, sve posuđeno trebaju vratiti u Palijativnu službu, pa i ostale stvari, medicinska pomagala, kao i dodatke prehrani koji su im preostali, na čemu im zahvaljujemo jer ćemo to moći dati nekome u potrebi. Na taj način mogu nam pomoći u našem djelovanju - kaže Čorak.

- Kad je službena medicina rekla da ne može više poboljšati zdravstveno stanje čovjeka u potrebi, liječnici obiteljske medicine trebali bi nam to javiti i proslijediti nas u kuću bolesnika. Kada nam na vrijeme jave, mi uključujemo Centar za socijalnu skrb za psihosocijalnu skrb, omogućimo bolesnički krevet u kući, radimo prvi posjet mobilnog tima, liječnica preporučuje terapiju na bol, a koordinator utvrđuje potrebu za ostalim djelovanjima, od psihologa za bolesnika i obitelj, potrebu za drugim pomagalima, eventualno uključivanje geronto-domaćina na nivou općina i gradova za pomoć. Tu je suradnja sa svim strukturama na nivou županije kako bi se toj obitelji pomoglo u svim oblicima. Koordinator s obitelji razgovara o duhovnosti, a angažira i duhovnika - dodaje Čorak.

- Kad prvi put kao mobilni tim dođemo u kuću bolesnika, treba nam neko vrijeme da sagledamo cijelu situaciju, no s vremenom vidimo da im naši dolasci jako puno znače. Poželjno je da se svi posvetimo osobi, pružimo više pažnje, a nekada im puno znači i mogućnost samog razgovora, da se pojadaju, da kažu što ih pati i tišti. Trebaju nekoga da ih sasluša. Zapravo, ja kažem da je najbolja infuzija ruka u ruci. Kada nekome pomognemo, to nam puno znači i lijep je osjećaj. Naš posao nije lak, ni psihički ni fizički, a zahvala nam je kad vidimo da smo uspjeli pomoći – kaže Zrinka Golić, zamjenica koordinatorice, koja ističe da je teško kontrolirati emocije u pojedinim trenucima, posebno kada je riječ o mlađim osobama, pred kojima su trebale biti još godine života.