Osijek je završio ovogodišnji put u hrvatskom Kupu. Pao je u Maksimiru protiv Dinama, ali učinio je to dostojanstveno. Izgledali su Osječani mnogo bolje i odvažnije negoli četiri dana ranije u prvenstvenom susretu u Puli, ali to im nije bilo dovoljno za više od časnog poraza protiv najjače hrvatske momčadi.

Porazi nikada nisu što treba slaviti ili u njima pronalaziti zadovoljstvo, no Osijek se za izdanje u Maksimiru ne može puno toga prigovoriti. Nisu se zavukli pred svoja vrata, pokušavali su igrati, tražili su pogodak, ali ga nisu pronašli. Dinamo je ipak bio prejak, ali Osijek je pokazao stav i hrabrost, a to jedino što se prije susreta od njega i očekivalo. Zato ne treba očajavati zbog tog poraza, već samo primijeniti dobre stvari iz te utakmice, a njih je u odnosu prema susretu u Puli bilo. Osijek je bio dobar, kompaktan i vjerojatno je pružio maksimum koji može u ovom trenutku protiv Dinama. Može li i nešto više od toga protiv istog suparnika vidjet ćemo za četiri dana u Gradskom vrtu kada "modri" dolaze na prvenstveni ogled.


Osijek je od početka susreta zaigrao hrabro, tražio je igru, nije ništa želio čekati i produkt toga je bilo prvo poluvrijeme koje je bilo drugačije od predviđanja. Osijek je imao posjed, pa i dominaciju, ali je na odmor otišao s rezultatskim zaostakom jer je Dinamo doslovce svoj jedini udarac prema Malenici pretvorio u pogodak za vodstvo. Bijelo-plavima se doista nije ništa moglo prigovoriti na stavu i iskazanoj hrabrosti u tih prvih 45 minuta, ali presudila je individualna kvaliteta, koja je obilno na strani Dinama. "Modri" nemaju potrebu napadati kao sumanuti jer u svojim redovima imaju nekoliko ljudi koji su sposobni suparniku zadati fatalni udarac i baš to se dogodilo u toj 18. minuti kada su došli u vodstvo. Dotad je Osijek prilično često boravio na polovici suparnika, ali Dinamov defenzivni blok bio je prezahtjevan zadatak za osječku momčad. Istina, uspio je Osijek u tom razdoblju do primljenog pogotka zatresti mrežu suparnika, ali učinio je to Marić iz zaleđa, pa pogodak opravdano nije bio priznat. U biti, bilo je to uzbuđenjima siromašno poluvrijeme. Puno je tu bilo taktičkog nadmudrivanja, a prvi je popustio Osijek. U već spomenutoj 18. minuti Petković je obavio najveći dio posla. Prvo mu je malo pomogao Grgić koji je mogao bolje intervenirati na rubu kaznenog prostora, no reagirao je pomalo nespretno, pa je Dinamov centarfor ušao u kazneni prostor, a onda je uslijedio pravi mali "show", osječki braniči su padali oko njega, Petković je došao pred Malenicu iskosa s lijeve strane već korner-linije i onda povratnom loptom pronašao Olma na desetak metara od vrata kojem nije bilo teško pogoditi mrežu premda su je branila dva igrača Osijeka. Bilo je to točno ono što je Dinamo priželjkivao. Rano vodstvo i onda povratak nogometu koji najviše voli. Nismo navikli gledati Dinamo koji se protiv Osijeka brani, ali baš to se dogodilo u ostatku prvog dijela. Ne zato što je Osijek posebno pritisnuo, nego jer je to bio dio Bjeličina plana. Vrebali su Zagrepčani pogrešku gostiju u organizaciji igre iz koje bi napali prorijeđene obrambene redove bijelo-plavih. Nisu je dočekali, jer do odmora više nijednom Dinamo nije došao ni u priliku zapucati prema Malenici. No, nije imao ni pretjeranih problema obraniti se Osijekovih pokušaja. Igra se uglavnom odvijala na 30-ak metara od Livakovića. U 25. minuti odigrao je Osijek lijepu akciju koju je započeo Marić, nastavio Talys po lijevom krilu, uslijedio je ubačaj prema drugoj vratnici, gdje je nadirao Grgić, ali pažljiv je bio Livaković, koji je na vrijeme napustio svoja vrata i ispred Grgića pokupio loptu. Nešto manje oprezan bio je vratar Dinama dvije minute kasnije kada je Pilj potegnuo s 25 metara, činilo se kako će taj udarac biti lak plijen za Livakovića, ali lopta mu je ispala iz naručja i na sreću domaćina otišla pokraj desne vratnice. Nekoliko minuta kasnije imao je Osijek i dobru priliku iz slobodnog udarca nakon prekršaja koji je zaradio Boban na samom rubu kaznenog prostora. Pucao je Škorić, a lopta je "zapela" za glavu jednog od igrača u Dinamovu "živom zidu" i otišla u korner. Bila je to i posljednja izravna prijetnja za vratare. Osijek je do odmora još povećao posjed lopte, ali to nije uspio pretvoriti u nekakvu konkretnu korist.



Prvih 20-ak minuta drugog poluvremena proteklo je u vrlo mirnom tonu. Dinamo je bio zadovoljan svojom minimalnom prednošću, pa se nije upuštao u rizik, a Osijek kao da je štedio snagu za završni juriš koji je valjda planiran za završni dio susreta. U tom razdoblju jedini trenutak vrijedan pozornosti dogodio se u 64. minuti kada je Osijek imao slobodan udarac s 25 metara. Ovaj put je sreću oprobao Kleinheisler. Bio to dobar udarac, no zamalo neprecizan jer je fijuknuo pokraj desne vratnice. U 66. minuti Dino Skender je u igru poslao i Petra Bočkaja računajući na njegove kvalitetne prekide jer je bilo očito kako Osijek kroz igru nije sposoban napraviti probleme Dinamu. Međutim, opasan pokušaj iz prekida dogodio se na drugoj strani. U 76. minuti Oršić je lijepo tukao iz slobodnog udarca s više od 20 metara, a Malenica je bio spreman i loptu ispod grede izbacio u korner. Dvije minute kasnije prijetio i Olmo koji je jednu povratnu loptu Kadziora sa 14-15 metara poslao u vanjski dio mreže. Osječani su do svoje najbolje prilike za pogodak došli u 85. minuti kada je Marić poslao idealnu loptu za Ejupija, ali on je nije zahvatio na željeni način i s 12-13 metara ju je neometan posalo u Livakovićevo naručje. Osijek je pokušao u završnici susreta doći do izjednačenja, ali umjesto toga primio je drugi pogodak. Dogodilo se to u 90. minuti, kada je Kadzior iskoristio nesporazum Žapera i Kleinheislera i krenuo sam prema Malenici, koji ga je na trenutak uspio zaustaviti, no na odbijenu loptu natrčao je Šunjić i zaključio maksimirsku priču.