Nije lako nasmijavati ljude u ovodobnom vremenu, kad mnogima da smijeha baš i nije. Ili jest, mislim, nasmijavati ljude, jer malo smijeha u hrpi problema uvijek dobro dođe kao ventil za opuštanje ili kao terapija protiv nevolja i nedaća, pa i onih najvećih. Drugim riječima - smijmo se i kad nam je najteže, jer smijeh je lijek, rekoše neki pametni i duhoviti ljudi.

Sve u svemu, dragi čitatelji, ako vam je do smijeha, pogledajte i počujte neki od nastupa hrvatskih stand-up komičara. Jedan od njih je Vlatko Štampar, regionalna stand-up zvijezda, Međimurac bez dlake na jeziku, s kojim donosimo više-manje ekskluzivni intervju.

Kako ljudi komentiraju kad kažeš da si stand-up komičar?

- Pa reakcije su više manje iste. Svima je čudno jer to nije nekakva standardna profesija. Nije neka profesija koju planiraš. Ja sam još uvijek iznenađen što to radim. Mogu misliti kako je tek drugim ljudima kad čuju što "radim za život".

Prije nekoliko godina postao si full time stand-up komičar. Kako izgleda tvoj radni dan?

- Probudim se. Pogledam u ogledalo i pomirim s činjenicama. Uz kavu ujutro sređujem hitne stvari. Mailovi, dogovori, slanje plakata, najmovi, prodaja ulaznica, promokampanje... Tiejkom dana se obično dogode dva-tri sastanka oko budućeg angažmana. Između tih važnih trenutaka nađem vremena za hranjenje, druženje s dragim ljudima i raspisivanje novih fora.

Danas se tvoji nastupi rasprodaju i dva mjeseca prije, no kako je bilo na početcima karijere? Kako je to sve krenulo, ima li netko tko ti je posebno pomogao?

- Pa kao i svaki posao, treba malo vremena da se stvari pokrenu. Super je stvar kad radiš ono što voliš i ne shvaćaš to kao posao. Nije ti problem uložiti sate i sate truda, odricanja, panike, straha, treme i klesanja materijala pred ljudima. Ja sam imao sreću da sam na početku, a i danas, okružen ljudima koji su mi podrška i vjetar u leđa.

Tko se više smije tvojim štosovima, žene ili muškarci? Tko je tvoja najčešća publika?

- Generalno, kad se gleda stand-up publika, bar kod nas, uvijek ima više ženske populacije. Jer smisao za humor neka je kvaliteta poželjna kod muškarca. Navodno. Tako da dio frajera koji dolaze na nastupe dolazi s gardom, stavom - ajde ti mene probaj nasmijati. Ali ako je fora dobra i kvalitetna - vrsta publike je nebitna. Svi smo ljudi. Smijemo se i plačemo na iste stvari.

Smiješ li se nekad sam na svoje štosove, fore, viceve, komentare...?

- Nekad mi na pamet zna pasti jako glupa fora. Onda se znam nasmijati sam sebi koliko sam mutav.

Kako se pripremaš za nastupe i, ono što sve uvijek zanima - kako zapamtiš 90 i više minuta sadržaja i fora?

- Pa treba mi otprilike godina i pol da sastavim novi show od oko 100 minuta trajanja. Prije nastupa nema neke posebne pripreme. Samo čekam da nastup krene i da se trema raspline. To obično bude nakon što prvih nekoliko fora prođe dobro i dobijem tri-četiri kvalitetna smijeha. Show nikad nije totalno isti. Fore lako pamtim jer su moje, ali uvijek ima mjesta za improvizaciju i kalibriranje fora na licu mjesta.

Osim što treba zapamtiti toliko sadržaja, treba i pričati dva sata u komadu, glasno i razgovjetno da te svi razumiju. Jesi li prošao nekakav govornički tečaj?

- Nisam. I imam problema s tim što brzo pričam kad me trema lupi. Zato se trudim što sporije i razgovjetnije pričat. Pomoglo mi je samo iskustvo. Sati i sati s publikom.

Koji su ti bili najveći nastupi, koliko je ljudi bilo najviše na nastupu, a koliko najmanje?

- Najveći je bio u Skopju pred oko 2000 ljudi. Ali zbog jezične barijere fore nisu prošle baš onako kako trebaju. Lisinski je najveći uspješan nastup. Najmanje ljudi bilo je nedavno u Kopru. Sedam. Točno to. SEDAM. I bila O.K. večer.

Nastupi u Vukovaru, Osijeku, Slavonskom Brodu i ostalim gradovima u Slavoniji popunjeni su do posljednjeg mjesta - kakvi su Slavonci kao publika?

- Slavonci su mi jedna od dražih publika. Po nekom mentalitetu slični su Međimurcima. Dobri, dragi ljudi koji vole slanu, nezdravu hranu i druženje s ekipom. Dosta se ugodno osjećam na pozornici u Slavoniji od samog početka showa. Mislim da to ljudi i primijete.

Ispričaj nam neku dogodovštinu s nastupa koju još nisi ispričao javno!

- Za to se moramo naći na kavi.

Je li ti lakše nastupati pred poznatom publikom, prijateljima, roditeljima, curom ili nepoznatima?

- Najteže je nastupati za ljude koje znaš. Najveća trema mi je kad cura dođe na nastup. Ali i najveći kompliment kad ona kaže da je bilo dobro.

Nedavno si proslavio deset godina karijere velikim nastupom u KD Lisinski pred 2000 ljudi. Gdje se vidiš nakon sljedećih deset godina?

- Volio bih nastaviti ovo raditi. Truditi se pisati nov i kvalitetan materijal. Volio bih da i za deset godina uživam ovakvu podršku publike kao sad. Stvarno sam sretan i zadovoljan. Ako ovako ostane sljedećih deset godina - nitko sretniji od mene.

Crtanje je još jedan od tvojih talenata. Gdje nalaziš inspiraciju za crtanje, ima li i u crtanju humora?

- Crtanjem se bavim još od srednje škole. Uvijek mi je to bilo ispušni ventil. Volim crtati portrete, aktove, arhitekturu. Sve pomalo. Ovisno o tome što mi se čini zanimljivo. U slikama nema humora. Slikanje volim jer je neki drugi kreativni kanal u kojem se mogu izraziti.

Je li teško nasmijati stand-up komičara? Tko vas najčešće nasmijava?

- Nije. Samo se smijemo čudnijim i bolesnijim stvarima, možda. Najviše me nasmijavaju prijatelji.

Trenutno imaš četiri one man showa - Štamparska greška, Bratec je trd, Odraslost i Bolja polovica. Predstavi nam svaki u jednoj rečenici?

- BRATEC: Prvi show pun žestokih fora i studenskog materijala.

- ŠTAMPARSKA: Konglomerat malo kompleksnijih fora.

- ODRASLOST: Show o problemima koji krenu nakon 30-e a nemaš ženu, djecu, kredit i normalan posao.

- BOLJA POLOVICA: Najnoviji show, preispituje koja je polovica bolja i zašto.

BIJEG IZ UREDA

Koliko ima istine u sadržajima tvojih štosova koje pričaš pred publikom?

- Štosovi su otprilike 80 % istina. Svaka fora nastane iz neke istinite i iskrene situacije. Bilo da se to dogodilo meni, bilo nekome drugome. Neke situacije i karakteri se prenaglase pa se dodaju neki mali izmišljeni elementi. Ali toga ima malo. Iz iskustva sam shvatio da se ljudi smiju iskrenim i istinitim forama. Jer se lakše mogu poistovjetiti.

Po zanimanju si arhitekt, radio si u uredu nekoliko godina. Što se u tebi prelomilo da si odlučio ostaviti siguran posao i baciti se "samo" na stand-up?

- Radio sam u arhitektonskom uredu koji je bio odličan. Super šefica, super kolege, super projekti, no ja sam dolazio na posao s tjeskobom. Idealna situacija da shvatim da to nije baš za mene. Istovremeno, kad sam radio sam i nastupao, bilo je bolje. Sve u svemu, odluka je bila dosta jednostavna - odabrao sam ono što me čini sretnim. I guram dokle god ide.

Imaš li neki uzor na globalnoj stand-up sceni?

- Dylan Moran, Bill Burr, Bo Burnham, Daniel Sloss... oni su mi neki od dražih komičara. Na sve sam ljubomoran.

Što kažeš o našoj stand-up sceni?

- Scena se razvija i divno je gledati kako raste. Mladi komičari danas imaju puno više prilika za nastup. Puno više prilika za napredovanje. Publika u Hrvatskoj polako se navikava na stand-up i prihvaća ga kao normalni oblik izlaska i zabave, kao i, primjerice, odlazak u kazalište. Ljudi polako shvaćaju da stand-up nije samo pijani lik koji se digao usred kafića i psuje. Ipak iza svega stoje sati i dani pripreme, rada, truda i odricanja.

Često nastupaš i kao dio LAJNAP kolektiva, kako funkcionirate zajedno? Jeste li jedan drugome zdrava konkurencija?

- Nismo. Svi su oni šupci koji mi kradu nastupe i publiku! Naravno da smo si podrška. Imamo isti cilj. Promicanje kvalitetnog stand-upa u Hrvatskoj. Svatko od nas gradi svoju samostalnu karijeru i tamo najbolje možemo napredovati kao Lajnap.

Postoji li neka regija gdje su ljudi ili komičari duhovitiji?

- Nema takve. Samo se mentalitet i tip humora razlikuju. Ako se komičar ne poklopi s tim - vjerojatno večer neće biti baš fenomenalna.

Puniš dvorane kamo god stigneš, nastup za nastupom i putuješ po cijeloj Hrvatskoj i šire, koji su ti planovi za iduću sezonu? Novi show? Još veće dvorane?

- Kao što sam rekao - plan je jednostavan. Truditi se i dalje pisati nov i kvalitetan materijal. Osjećam ogromnu odgovornost prema publici. Želim da joj večer bude dobra. Veće dvorane me ne zanimaju. Volim više kad je atmosfera "intimnija".