Zdravlje
KAKO ŠEĆER DJELUJE NA MOZAK

Stres potiče želju za slatkom hranom
Objavljeno 15. travnja, 2019.
Pod stresom raste razina hormona kortizola, a kad jedemo šećer, raste razina drugoga hormona, serotonina, koji smiruje

Premda naš mozak čini samo dva posto ukupne tjelesne težine, taj važan organ troši polovinu naših dnevnih potreba za ugljikohidratima, a glukoza mu je najvažnije gorivo. Pod akutnim stresom mozgu treba oko 12 posto više energije, zbog čega mnogi među nama posežu za slatkim zalogajem. Ugljikohidrati su za organizam najbrži izvor energije. Na kognitivnim su testovima ispitanici pod stresom prije jela imali prilično loše rezultate. No njihov se učinak poboljšao nedugo nakon konzumiranja hrane, kaže dr. Achim Peters, dijabetolog i znanstvenik koji se bavi istraživanjem mozga na Sveučilištu Luebeck, a prenosi portal Scientific American. Kad smo gladni, aktivira se cijela mreža moždanih regija. U središtu su ventromedijalni hipotalamus (VMH) i lateralni hipotalamus. Ta dva područja u gornjem dijelu mozga utječu na regulaciju metabolizma, na obrasce konzumiranja hrane i na probavne funkcije. Kad smo pod stresom, raste razina hormona kortizola, a za šećerom žudimo jer, ako ga konzumiramo, raste razina drugoga hormona - serotonina, koji smiruje i opušta. Na taj način organizam traži sredstvo za opuštanje. Šećer pokreće centar za užitak i nagradu u mozgu, na isti način kao da vam se netko osmjehne ili čak kao da ste zaljubljeni.

Manje količine
No u hipotalamusu se nalaze arkuatne jezgre (ARH), koje djeluju kao svojevrstan čuvar. Kada ARH registrira da mozgu nedostaje glukoze, on blokira protok informacija. Upravo zato, čim mozak pokaže potrebu za energijom, posežemo za ugljikohidratima, čak i ako je ostatak tijela njima dobro opskrbljen. Da bi što bolje shvatili povezanost i odnos između mozga i ugljikohidrata, dr. Peters i njegovi kolege su tijekom dviju sesija anketirali 40 ispitanika. U jednoj su od sudionika zatražili da pred strancima održe govor u trajanju od deset minuta, a u drugoj sesiji nisu morali održati govor. Na kraju svake sesije znanstvenici su izmjerili koncentraciju hormona stresa kortizola i adrenalina u krvi sudionika. Istodobno su im osigurali švedski stol. Sudionici eksperimenta, kad su držali govor, bili su pod većim stresom te su kasnije prosječno konzumirali dodatna 34 grama ugljikohidrata, u odnosu prema razdoblju u kojemu nisu morali držati govor.

Ako osoba tijekom poslijepodneva žudi za čokoladom, znanstvenici joj savjetuju konzumaciju manje količine slatkog užitka kako bi ostala u formi i zadržala dobro raspoloženje. Žudnja za slatkim nerijetko se javlja na poslu, jer su ljudi u takvom okruženju često pod stresom te njihov mozak ima povećanu potrebu za energijom.

Dublji uvid
Kada netko ne jede, a osjeća glad, mozak počinje koristiti glukozu iz organizma, namijenjenu mišićnim stanicama i procesu metabolizma masnoća te se zbog toga izlučuje više hormona stresa. Ne samo da se zbog takvog stanja pojedinac osjeća loše nego se dugoročno kod njega povećava rizik od srčanog udara, moždanog udara ili depresije. Istodobno, mozak štedi na drugim funkcijama, ali se smanjuje koncentracija. Znanstvenici kažu da čak i novorođenčad ima izraženu sklonost prema slatkišima. S obzirom na to da je njihov mozak puno veći u usporedbi s njihovim malim tijelima, bebe trebaju puno energije. Dobivaju je kroz majčino mlijeko, koje sadrži puno šećera. S vremenom naša se sklonost prema slatkišima smanjuje, ali nikada ne nestaje, ni u odrasloj dobi. Koliko će dugo trajati varira od osobe do osobe, a čini se da ovisi i o životnim okolnostima. Istraživanja su pokazala da su osobe koji su imale vrlo stresno djetinjstvo sklonije konzumaciji slatkiša poslije u životu. U nekih osoba mozak ne dobiva energiju iz tjelesnih rezervi, čak ni kad postoji dovoljno masnih zaliha. Najveći uzrok tomu je kronični stres. Kako bi zajamčile da im mozak ne bude bez energije, takve osobe uvijek moraju konzumirati dovoljnu količinu hrane. Često je jedini način da se prekinu takve prehrambene navike trajno otići iz stresnog okruženja.

I premda su mnogi među nama strogi prema sebi samima, jer konzumiraju previše slatkiša i ugljikohidrata, uzrok takvoj žudnji nije uvijek nedostatak samokontrole te se pojedincima preporučuje dublji uvid u način života i analizu stresnih situacija. Jednom kad se otkrije uzrok stresa, prehrambene navike i žudnja za slatkim mogli bi se izmijeniti.
Hina
Šećer pokreće centar za užitak i nagradu u mozgu na isti način kao da vam se netko osmjehne ili ste zaljubljeni
Možda ste propustili...

ISTRAŽILI SMO TRŽIŠTE I OVO JE TRENUTAČNO NAJUČINKOVITIJA METODA

Slavonci – ovo će vas spasiti od silnih uboda komaraca!

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana