Vezani članci
TEMA TJEDNA: KOMEMORACIJE U JASENOVCU I BLEIBURGU (II.)
INTERVJU: BLANKA MATKOVIĆ
Drugi svjetski rat može završiti samo ako ga konačno prestanemo svoditi na Bleiburg i Jasenovac, čuje se i ovih dana, uoči komemoracija u travnju i svibnju. Jer još uvijek su obje obljetnice stradanja prepune kontroverzi, kao i organizacijskih spoticanja. Vlada i predstavnici antifašista i nacionalnih manjina pregovarali su o mogućnosti da se ovog travnja (točnije, sutra, u nedjelju) nakon pune četiri godine, ponovno održi zajednička komemoracija žrtvama ustaškog logora Jasenovac. Međutim, ništa nije dogovoreno, iako je postojala volja da se napokon prevlada višegodišnja kriza.
Bilo kako god, premda je proboj logoraša iz Jasenovca počeo 22. travnja 1945., zbog Uskrsa, koji ove godine pada 21. travnja, središnja manifestacija održat će se sutra, 14. travnja. Da su se vodili razgovori o zajedničkom iskazivanju pijeteta jasenovačkim žrtvama, potvrdio je i Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca. Inače, ovakva situacija traje od 2016., kada je na vlast došla ideološki izrazito desna vlada Tihomira Oreškovića, u kojoj su svjetonazor određivali Tomislav Karamarko i Zlatko Hasanbegović, zbog čega su manjine i antifašisti odlučili bojkotirati državnu ceremoniju obilježavanja proboja iz Jasenovca. Iako je u međuvremenu Oreškovićevu vladu zamijenila Plenkovićeva, u travnju 2017., državnu službenu komemoraciju proboja ponovno su bojkotirali predstavnici srpskih i židovskih organizacija, te antifašisti, SDP i lijeve stranke, koji su tada upozorili da sporna ploča s natpisom "Za dom spremni" i dalje stoji u Jasenovcu, iako je maknuta 20 kilometara dalje. Prošle godine održane su tri komemoracije, a na kraju je službena, kojoj je nazočio i državni vrh, održana u nedjelju, 22. travnja, ali u prisutnosti malog broja ljudi. Premijer Plenković je nakon komemoracije izjavio da mu je "žao što nema jedinstvene komemoracije jer žrtve to zaslužuju" te dodao da u Hrvatskoj nema relativizacije fašizma.
BOJKOT ZAJEDNIŠTVA
U konačnici ove će godine predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković predvoditi saborsko izaslanstvo na komemoraciji u Jasenovcu 14. travnja pod pokroviteljstvom Sabora, a protokol bi trebao biti identičan lanjskome. To znači da će Jandroković položiti vijenac kod spomenika Kameni cvijet i potom se upisati u knjigu dojmova. To također znači da ni ove godine neće biti održani govori na komemoraciji u Jasenovcu, a što je praksa uspostavljena 2016., s povratkom HDZ-a na vlast. Do te godine govori političara, bez obzira na to bio na vlasti HDZ ili SDP, bili su neizostavni dio komemoracije u Jasenovcu, a tim se govorima izražavao pijetet žrtvama i osuđivao ustaški režim. U Jasenovac će i izaslanstvo Vlade, a predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović najavila je da će i ove godine otići u tišini, a tako čini otkako je izabrana za predsjednicu Republike. No, koliko god svi pokušavali smiriti napetosti, i ove godine dvije su komemoracije. Srpsko narodno vijeće, Koordinacija židovskih općina, Savez Roma u Hrvatskoj "Kali Sara" i Savez antifašističkih boraca i antifašista - organizirali su zasebnu komemoraciju, održanu u petak, 12. travnja, pod nazivom Dan proboja logoraša u Jasenovcu, uz prigodne govore. Što se skore komemoracije na Bleiburgu tiče, ona je također prepuna spoticanja i popraćena medijskim aferaštvom oko ustaštva. Usprkos protivljenju Austrijske biskupske konferencije i civilnih vlasti i ove će se godine, kako je i planirano, 18. svibnja na Bleiburgu održati komemoracija, no prvi put govor neće održati ni jedan političar. Otkad je Sabor pokrovitelj komemoracije, uvijek bi prigodni govor održao predsjednik Sabora ili njegov izaslanik. Lani se skupu obratio Gordan Jandroković, a godinu prije tadašnji predsjednik parlamenta Željko Reiner. Na pozornicu su se penjali i drugi političari. Rečeno je da zbog svih okolnosti i komplikacija koje su nastale ove godine neće biti službenih govora dužnosnika, što je potvrdio i koordinator Počasnog bleiburškog voda Bože Vukušić. Iako su lokalne austrijske vlasti najavile da će ove godine tretirati događaj u svjetlu austrijskog zakona o javnom okupljanju, Vukušić je uvjeren da skup neće biti zabranjen. "Osim mise, neće biti drugih poruka, samo će na kraju u ime organizatora zahvaliti Ante Kutleša, glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda", objašnjava Vukušić te napominje kako se još ne zna koji će svećenik voditi misu, jer je to biskupima zabranjeno, što je bio jedan od uvjeta austrijskih vlasti i Crkve. Kako bi se tenzije smirile, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i predsjednik Nacionalnog vijeća parlamenta Austrije Wolfgang Sobotka potvrdili su u Beču kako će se komemoracija na Bleiburgu ove godine održati kako je i planirano, ali su upozorili da će se morati strogo poštovati austrijski zakoni, posebice zabrana isticanja fašističkog znakovlja.
U razgovoru za njemački katolički list Die Tagespost predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, također je potvrdio da će se na Bleiburškom polju održati misa. No njegova tumačenja mogla bi dodatno zaoštriti postojeći sukob Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Austriji.
- Mi poštujemo službu dijecezanskog upravitelja i njegove ovlasti. Ne razumijemo, međutim, njegovo obrazloženje. Stoga, ne slažemo se s njegovom odlukom i ne možemo prihvatiti navedene razloge. Smatramo, naime, kako je upravo takva odluka politički instrumentalizirana, jer zabranjuje nešto što je Crkvi vlastito. A to je molitva za pokojne, to više što su ovi tragično nastradali bili osuđeni na "damnatio memoriae" (lat. osudu sjećanja), pa im je spomen desetljećima bio zatiran. U tom smislu je odluka dijecezanskog upravitelja Guggenbergera razveselila one koji ne vole Crkvu i ne priznaju stradanje Hrvata u tom teškom vremenu završetka rata. Zato smo očitovali svoje neslaganje. A komemoracija je u Bleiburgu, 18. svibnja 2019., zakazana i bit će održana kao i do sada pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, uz uobičajene molitve, s odrješenjem za pokojne i svetom misom, koju ove godine neće predvoditi hrvatski biskup, nego svećenik, ako se odluka Biskupije Gurk-Klagenfurt u međuvremenu ne promijeni - izjavio je Puljić za Die Tagespost.
TUĐMANOVO ZAOBILAŽENJE
Recimo i to da je pokroviteljstvo Sabora nad obilježavanjem komemoracije na Bleiburgu ukinuto u vrijeme vlade Zorana Milanovića i mandata Kukuriku koalicije, 2012. Tadašnji predsjednik Sabora, pokojni Boris Šprem, objašnjavao je kako žrtve zaslužuju puno poštovanje i pijetet, ali ne i u komemoraciji na Bleiburgu, nego na drugim stratištima i grobnicama križnog puta. Inače, većina hrvatskih premijera izbjegavala je dolaziti na bleiburšku komemoraciju. Došli bi koji dan prije ili poslije, ali nikad na samu komemoraciju. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman Bleiburg je zaobilazio u širokom luku, nije mu prišao ni prije, ni poslije, ni u vrijeme komemoracije. Tako se i danas otvara pitanje treba li Sabor biti pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu, o čemu povjesničar Ivo Banac kaže: "Nema razloga da se to pokroviteljstvo mijenja kako se mijenjaju političke stranke na vrhu. Nema nikakve kontroverze vezane uz činjenicu što je Bleiburg... Ako znamo da je o tome riječ, nema razloga da Bleiburg bude kontroverzan. Mi znamo što se dogodilo, znamo tko je to napravio. Ako želimo biti revizionisti, možemo naći razne isprike za to... Nama treba više dijaloga i traženja mogućnosti za oprost... Ne pobijam da je Jasenovac grozna situacija i veliko opterećenje, koje se od ‘45. koristilo kao argument protiv hrvatske državnosti. Sva težina zločina iz Jasenovca ne može danas dovoditi u pitanje hrvatsku državnost, a ima onih koji to upravo rade. Ne možete previdjeti kako je mnoštvo argumnata onih koji to rade dio naših političkih sukobljavanja. Treba se suzdržati da se ne napravi šteta ovoj našoj izuzetno krhkoj državi", zaključio je Banac.
Tekst o ovoj nadasve kontroverznoj temi možemo pak zaključiti znakovitom izjavom novog izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj Ilana Mora, koji je ovoga tjedna rekao: "San mi je da i Hrvatska, kao Njemačka, preuzme odgovornost za povijest."
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Jedinstvena kolona
Premijer Andrej Plenković dao je intervju RTL-u, u kojem se, između ostalog, osvrnuo i na komemoracije u Jasenovcu i na Bleiburgu. Spomenuo je da postoje ljudi koji se trude polarizirati društvo, ali nije želio govoriti o imenima. Naime, donedavno se činilo da je moguća jedinstvena kolona u Jasenovcu. “Izrazili smo želju da se organizira jedinstvena komemoracija porukom antifašistima i židovskoj općini. Naš je stav jasan, želimo se pokloniti žrtvama ustaškog režima”, rekao je premijer. S druge strane, u Bleiburg neće ići, no ima stav o pokušaju zabrane mise u tom austrijskom mjestu. “Imam druge obveze, ali ja neću ići. Moji izaslanici hoće, kao i prošlih godina. Oko mise smo spremni pomoći koliko možemo, Sabor je pokrovitelj komemoracije i ona je bitna, treba se održati bez obzira na služenje mise. Taj dio ovisi o Hrvatskoj i Austrijskoj biskupskoj konferenciji.”
Spor oko Jasenovca traje od 2016., kada je na vlast došla vlada Tima Oreškovića, u kojoj su svjetonazor određivali Tomislav Karamarko i Zlatko Hasanbegović.
Pokroviteljstvo Sabora na Bleiburgu ukinuto je u vrijeme vlade Zorana Milanovića, 2012. Niz tadašnjih dužnosnika zgražao se nad zloupotrebom komemoracije i ustaškim dernekom koji se tamo događao.
Praksa laži
Gotovo po nekakvom pravilu, travanj i svibanj mjeseci su kad tko zna koji put iznova gledamo “sezonu” Jasenovca i Bleiburga, kad se komemoracija žrtvama, koja bi trebala biti nepobitna, pretvara u sporenja čak i na razini država. Uz dužno poštovanje i Jasenovcu i Bleiburgu, teško se oteti dojmu da su ta dva tragična događaja iz hrvatske prošlosti trajni biljeg na hrvatskoj sadašnjosti, a vjerojatno i na budućnosti. Na prošlost se, naime, u RH prečesto gleda kroz ideološku opciju, u skladu s aktualnim političkim kontekstom, ovisno o tome tko je na vlasti. Drugim riječima, makoliko svi na hrvatskoj političkoj sceni deklarativno ponavljali da prošlost treba ostaviti povjesničarima, to se u praksi i dalje teško provodi. Zato svake godine, pa i ove, uoči jasenovačke i blajburške komemoracije (datumski tek mjesec dana razlike) slušamo međusobne optužbe lijevih i desnih, pri čemu se put od rata i poraća preko mita do istine i dalje doima kao neizbježno minsko polje. A svoj doprinos cijeloj drami daju i neki mediji, koji od jedne uočene kape sa znakom U odmah prave senzaciju i govore o fašizaciji Hrvatske. Dakako da dio krivinje snose i svi oni (i među organizatorima) koji se zaprave jasno ne ograđuju od NDH zločina kad se radi o Jasenovcu, ni od komunističkih zločina vezanih uz Bleiburg. (D.J.)
LINO VELJAK
ŠIRENJE LAŽI ZASNOVANIH NA FALSIFIKATIMA
Jasenovac je zločin bez presedana, ustaški logor čini svakako najtamniju mrlju na hrvatskom imenu. Je li hrvatski narod odgovoran za taj zločin? Nije, jer ustaše nisu bili većina naroda, a ni među njima nisu svi bili koljači.
Ali Jasenovac bi to mogao postati ako pokušaji relativiziranja ustaških zločina i opravdavanja ustaškog pokreta i zločinačke ustaške države dovedu do toga da budući naraštaji počnu vjerovati da je NDH bila, u osnovi, pozitivna tvorevina. Kad bi do toga došlo - a nadam se da neće nikad - hrvatski bi narod morao kolektivno prihvatiti odgovornost i krivnju, uključujući i krivnju za Jasenovac.
ZLOČINCI I ŽRTVE
Znanstveno je dokazano što je bio Jasenovac, dokazano je da nije bilo milijun žrtava (kako to i danas tvrde ostrašćeni ideolozi velikosrpstva), ali dokazano je i to da Jasenovac nije bio humana ustanova za preodgoj državnih neprijatelja (kako to tvrde ustaška braća ljotićevaca i četnika, navodni hrvatski povjesničari, koji i ne slute kakvo dugoročno zlo čine vlastitom narodu). Nema potrebe za značajnijim istraživanjima. A još manje ima potrebe za medijskim širenjem otrova zasnovanoga na pseudoznanstvenim falsifikatima! Nažalost, i u pojedinim školskim udžbenicima naći ćemo tragove tog revizionističkog otrova.
I u Bleiburgu je bilo zločina, ubijanja zarobljenika bez suda i ubijanja civila, vjerojatno motiviranoga osvetoljubivošću. Međutim, Jasenovac i Bleiburg ne mogu se uspoređivati! Nacistički i fašistički okupatori nanijeli su - zajedno sa svojim kvislinzima - veliko zlo porobljenim europskim narodima. To objašnjava (ali ne opravdava) masovne osvete diljem Europe nakon završetka Drugoga svjetskog rata, a Bleiburg se ne može promatrati u drukčijem svjetlu. To ne znači da bi trebalo slaviti one koji su se osvećivali, ali ne znači ni to da bi se zbog zločina nad civilima smjeli slaviti i oni koji nisu položili oružje nakon završetka Drugoga svjetskog rata (pa i oni među njima koji su bježali znajući da će odgovarati za zločine koje su počinili kao pripadnici ustaškog, četničkog ili ljotićevskog pokreta).
Posebno je neprihvatljivo da se u ime blajburških žrtava opravdava ustaški pokret i zločinačka pseudodržava koju je pod talijanskim i njemačkim pokroviteljstvom taj pokret osnovao. Svaka žrtva zaslužuje pijetet, ali je neprimjereno iskazivati jednak pijetet Hitleru i Mussoliniju kao i nekim nevinim žrtvama. Dapače, oni koji naglašavaju potrebu iskazivanja pijeteta zločincima ne čine to zbog nekakvih načelnih razloga, nego zato da bi slavili zločince i zločin. Na svakom je narodu da takvim rehabilitatorima zločina jasno pokaže kako im nije mjesto među časnim ljudima, a na demokratskim je vlastima da kazneno progone one koji pokušavaju opravdati zločine počinjene u prošlosti. Austrija nam tu može poslužiti kao primjer.
BRANDTOV POUČAK
Pomirba je moguća i nužna! Pretpostavka pomirbe je kajanje i molba za oprost. Tu nam nekadašnji njemački kancelar Wili Brandt može poslužiti kao uzor. Brandt nije bio nacist, dapače on se kao norveški partizan oružano borio protiv zločinačkog režima koji je porobio Europu. Ipak, on je svojedobno u Varšavi u ime njemačkog naroda i države zamolio poljski narod za oprost za zla koja mu je nacistički režim nanio. On je prihvatio kolektivnu odgovornost i time njemački narod oslobodio krivnje. Jer, ako ne osudiš zlo počinjeno u svoje ime (u ime naroda kojemu pripadaš), prihvaćaš krivnju i izjednačavaš cijeli narod sa zločincima u njegovim redovima! Nema, dakle, mjesta argumentima tipa "Ja se tada još nisam rodio" ili "Nitko od mojih nije bio među zločincima", nego osuđujemo svaki zločin, a najprije onaj koji je počinjen u naše ime, moleći žrtve za oprost, u nadi da će i oni učiniti jednako (ali ta nada ne može biti uvjet).
I, što je najvažnije, odlučno ćemo se protiviti svakom pokušaju da izjednačimo zločince i žrtve, svakom pokušaju da se veliča sramota i prikazuje kao nešto što bi trebalo biti uzorom mladima. Na tim pretpostavkama ima nade za smislenu budućnost u kojoj se neće obnavljati spirala mržnje i zla.
Piše: Lino VELJAK
VJERAN PAVLAKOVIĆ
DISKURS VIKTIMIZACIJE KORISTI SE U CIJELOJ REGIJI
Hrvatsko društvo još uvijek je podijeljeno oko trauma Drugog svjetskog rata, što je dodatno pojačano i Domovinskim ratom. Rezultat toga je da se interpretacije prošlosti politiziraju i koriste isključivo kao argumenti u borbi protiv ideoloških protivnika - kaže dr. sc. Vjeran Pavlaković, sa Filozofskog fakulteta u Rijeci, to dodaje:
- Mislim da je jedan od razloga što to tako dugo traje rasprava o hrvatskoj državnosti - jesu li partizani osigurali hrvatsku državnost i AVNOJ granice koje su branitelji branili u Domovinskom ratu, ili je NDH bio pravi izraz državnosti koji je tada prekinuo komunistički režim? Promatrajući prigodne govore u Jasenovcu i Bleiburgu tijekom proteklog desetljeća vidimo stalne reference na državnost i politički legitimitet u partizanskim ili ustaškim pokretima.
MANJAK EMPATIJE
U Hrvatskoj se ideološke podjele zrcale i kroz odnos prema Drugom svjetskom ratu i poraću, a posebno prema stradanjima u Jasenovcu i na Bleiburgu. Kako to objašnjavate?
- Budući da su dvije najveće političke stranke u Hrvatskoj, SDP i HDZ, dugi niz godina imale vrlo slične političke programe (euroatlantske integracije, neoliberalne ekonomske politike, klijentelistički pristupi raspodjeli hrvatskih resursa), njihova glavna razlika bio je stav o Drugom svjetskom ratu. Te ideološke podjele koristile su ovim (i drugim) strankama kako bi mobilizirale birače, kao što se to vidjelo na izborima 2015. i u manjoj mjeri u 2016. Postoje i drugi društveni akteri koji također imaju tendenciju pogoršati, a ne ublažiti ove podjele, kao što su određene vjerske zajednice, mediji i javni intelektualci, za koje mislim da bi mogli učiniti više kako bi potaknuli znanstvenu raspravu o tim pitanjima. Nažalost, ove su teme također politizirane u regiji, što utječe na ton rasprave u Hrvatskoj.
IDEOLOŠKE NARACIJE
Premda i političari stalno ističu da treba odati poštovanje svim žrtvama, i onima u Jasenovcu i onima na Bleiburgu, i dalje je prisutno manipuliranje i relativizacija kad se radi o broju stradalih?
- Diskurs viktimizacije koristi se u cijeloj regiji, i nažalost usredotočen je na vlastite žrtve. Društvu je mnogo lakše komemorirati žrtve vlastite strane (nacionalne, ideološke, religiozne), nego priznati da postoje i one na strani počinitelja. No, važno je imati empatiju i prema nevinim žrtvama "druge" strane, što je put naprijed u društvu kao što je hrvatsko, kao i za normalizaciju odnosa sa susjednim državama. To ne znači relativiziranje vlastitih žrtava ili izjednačavanje žrtava i počinitelja, nego postavljanje nacionalne tragedije u odgovarajući povijesni kontekst, što je važno kako bi se smanjio potencijal za manipulaciju.
Jasenovac i Bleiburg svake su godine medijske senzacionalističke teme. Mladoj generaciji, neopterećenoj temama iz prošlosti, vjerojatno je već svega toga dosta...?
- Mislim da je važno da mladi ljudi uče o Drugom svjetskom ratu, uključujući i žrtve, jer je sjećanje na antifašistički otpor, holokaust i represivne komunističke režime ključno za razumijevanje suvremene Europe. Međutim, pretjerano ispolitizirane i ideološke naracije koje prevladavaju u Hrvatskoj i koje spominju neki od spomenutih aktera pamćenja sigurno dovode do toga da mnogi mladi postaju frustrirani ovim raspravama. Državne institucije bi trebale inzistirati na jačanju obrazovnih programa i aktivnosti, kao što su posjeti Spomen području Jasenovac, kako bi se o tom razdoblju informirale izvan strogo političke arene.
(D.J.) n(Vjeran Pavlaković je doktorirao povijest 2005. na Sveučilištu u Washingtonu. Objavio je brojne članke o kulturnoj memoriji, tranzicijskoj pravdi u bivšoj Jugoslaviji i Španjolskom građanskom ratu. Neka od njegovih nedavnih izdanja su: Remembering War the European Way: Croatia’s Commemorative Culture on the Eve of EU Membership u Croatia and the European Union: Changes and Development (uredili Pero Maldini i Davor Pauković; 2015), The Battle for Spain Is Ours: Croatia and the Spanish Civil War 1936-1939 (2014), i Symbols and the Culture of Memory in Republika Srpska Krajina, u Nationalities Papers (2013). Također je voditelj projekta "Konceptualiziranje nacije i kolektivnih identiteta u Hrvatskoj: Politički rituali i kulturalna memorija trauma 20. stoljeća" pod okriljem Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ). Zbornik iz projekta FRAMNAT (framnat.eu) izlazi u svibnju, a posebni broj PM posvećen Bleiburgu iz prošle je godine).
Darko Jerković