Joschka Fischer, njemački političar i bivši "zeleni" ministar vanjskih poslova, svojim je člankom pod naslovom Will Germany Permit Joint European Security? otvoreno pozvao na jačanje njemačke i europske geopolitičke moći. Prema njemu, došlo je vrijeme da se Njemačka odupre traumama prošlosti i otvoreno svoju ekonomsku i vojnu moć stavi u funkciju stvaranja jake Europske unije pod svojim vodstvom. To bi joj, kako on misli, omogućilo samostalno djelovanje na međunarodnom planu te je oslobodilo ovisnosti o SAD-u.
Slučajno ili ne, nakon Fischerova eseja pojačano je u javnom diskursu, na svim nivoima, obnovljena tema repozicioniranja Njemačke politike u odnosu prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Jedan od znakovitih primjera ulaska nove njemačke paradigme i u masovnu popularnu kulturu nova je pjesma "Deutschland", i njoj pripadajući videospot, rock-industrial sastava Rammstein. Preko Rammsteina, na čije nastupe uživo dolazi šezdeset tisuća ljudi i čiji se albumi prodaju i dijele (streaming) u milijunima primjeraka, poslana je tako konsezualna poruka političkog osnaživanja nastala u think tankovima povezanim sa službenim Berlinom.
NJEMAČKA ZA SVE
Glazbeni videospot za pjesmu "Deutschland" hibrid je visokoprodukcijske političko-povijesne reklame i blockbuster koncepta, a tekst pjesme i glazba su havymetalska oda domovini i očevini. Kroz takvu vrstu popularne kulture političke su poruke doprle do novih generacija, zbog čega su njemački političari više nego zadovoljni. Zbog Rammsteina nakon dugo vremena u širokom mladenačkom i kulturnom miljeu uspješno je otvorena živa polemika oko pitanja njemačke pozicije u odnosu prema permanentnoj krivnji koja ih vazda frustrira, kompleksira i transgeneracijski traumatizira.
Ekranizacija "Deutschlanda" najviše je pozornosti izazvala eksplicitnim problematiziranjem povijesnog razdoblja nacionalsocijalizama i genocida (holokausta) povezanog s "konačnim rješenjem židovskog pitanja" (die Endlösung der Judenfrage) iz četrdesetih godina 20. stoljeća. Ta bolna tema provlači se kroz cijeli spot. Najviše kroz treći stih pjesme. U njemu se pjeva o lažnoj superiornosti, ponosu i rastu rase nadljudi i ostalim bedastoćama völklischa. Rammstein se u tim dijelovima nedvosmisleno protivi propaloj nacističkoj politici te ju uništava temperamentnim i parafraziranim urlikom Deutschland uber allen (Njemačka za sve). Neprimjetno dekliniran, a smisleno i energetski sličan pokliku Deutschland uber alles, on je poziv na redefiniranje njemačke uloge u modernom vremenu. Richard Kruse u tome spornom spotu, u naci-šik uniformi, okružen isto takvim naci-šik službenicima smrti, praši bjesomučno po svojoj električnoj gitari. Nešto poslije njega i ostale nadglednike logora iz puške mauserke ravno u lice upuca frontmen grupe Till Lindemann, kostimiran u prugastu kažnjeničku uniformu jednoga od brojnih logora smrti. Njegov uznički alter ego također umire, temeljito prije toga izmrcvaren, ponižen i umanjen.
Tim scenama naglašava se zamolba novo-Nijemaca da se s njih spere krivnja za događaje koji su prostorno i vremenski nestali u vakuumu prolaznosti. Na to realno kao iskupljenici imaju i pravo, jer je Njemačka nakon rata potpuno rehabilitirana u kontekstu ondašnjeg židovskog pitanja i biopolitičkih uvjerenja. Unatoč tome, pobunile su se članice i članovi udruga za očuvanje dostojanstva žrtava Drugog svjetskog rata. Tako izvjesna Charlotte Knobloch, koja je preživjela holokaust, bivša predsjedateljica Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj, za novine Bild kaže: "Ovakvim je videom grupa prešla sve granice. Instrumentalizacija i trivijalizacija holokausta, kao što je prikazano na snimkama, neodgovorna je." Oglasio se i vladin povjerenik za antisemitizam Felix Klein, rekavši kako je videosnimka "neukusno eksploatiranje umjetničkih sloboda".
MARKETINŠKI TRIKOVI
Osim što se obračunavaju s nacizmom, nezaboravljenom traumom njemačkog naroda, Rammstein i ekipa videospota vraćaju nas u tmurni i zao fantazmagorijski svijet postanka "njemačke vrste". Izgrađene, prema njima, u vlastitom znoju, živim ranama, gnoju, sluzi i krvi stoljećima taloženim u mračnim dubinama okultnog germanskog Niflheima. Cijelu videopriču su na podlozi pjesme odradili producenti iz MMAATTCCHH-a, redatelj Specter Berlin, dizajneri iz DRKNSD-a i ostali, već nagrađivan propagandističko-promotivni tim. Prepoznati su i prihvaćeni po reklamama i filmovima za BMW, Mercedes Benz, Nike, Lexus, VW itd. Prethodno naučene propagandne trikove s elementima neofolka unijeli su i u spot za pjesmu"Deutschland" te su stvorili do perfekcije usavršen industrijsko-marketinški povijesni spektakl baziran na stereotipima i tabuima koji podjednako podižu i spuštaju emocije njemačkog naroda radničkog i seljačkog podrijetla. Uspjelo im je čak, do holivudske perfekcije, razraditi njemačku šizmu unutar koncepta Hartlanda, samo prebačenog u spajanje zemlje Muspelheim (zemlje vatre) i Niflheima (zemlje leda) sa svim pripadajućim elementima okultnog, tehnološkog, ratnog, sakralnog i ekološkog.
Početak nove Njemačke, premao njima, mračno je razdoblje stalnih okršaja s Rimljanima, a kulminacija je Germania Magna A.D. 16. Tada su rimske legije, braneći limes od Germana, izgubile više od 40.000 vojnika, a još stotinjak tisuća ih je obogaljeno. Uspostavljen je nakon toga, u nepreglednim močvarnim šumama prepunim malaričnih komarca, životinjskih i ljudskih spodoba, sustav koji živi kroz dva uspjela i jedan neuspjeli Raich sve do danas. Imperativan već sutra krenuti na put bez zastoja u novu kozmičku Njemačku! A majku voditeljicu svih Nijemaca na putu kroz politički kontinuitet u videospotu utjelovljuje Germania (izvrsna berlinska glumica Ruby Commery). Germania je rasna crnkinja (što je zapravo vješta dosjetka Rammsteina, koja rasnim bijelim čistuncima diže tlak!), zaštićena s bokova na napad uvijek spremnim sivim vukovima. Ona pod nadzorom i prema blagoslovu elfova tame, nožem Sask, obezglavljuje izbrijanu glavu bijeloga ostarjelog Skinheada (Till Lindemann) odlučna potpuno razoriti rasno uvjetovani Völk. Pobijeni su ubrzo svi legionari, šarlatani, križari, templari! Povukla se pošast i nestala je kuga! Kada su se izlizali starogermanski folklorni mitovi, na njihovo mjesto došli su novi, a s njima i nove kombinacije. Kajzerske, junkerske, vajmarske, frajkerske, nacističke, socijalističke i komunističke sheme za nove podjele. Na ruke njemačkog muškarca navučeni su crni i crveni bokseri. Boksalo se, u ucijenjenim godinama uoči Drugog svjetskog rata, krvavo, ravno u glavu. Isprva su pucale samo kosti i glave, a poslije savezi i države. Raskolila se ubrzo i majka domovina Njemačka. Njemački orao poletio je dalje snagom ravnomjerno suspregnutom na lijevo i desno krilo. Lijevim je u DDR-u upravljala tajna policija STASI, plansko gospodarstvo i Rusi, a desnim, u SR Njemačkoj, još tajnija policija BND, kapitalističko tržište i Amerikanci.
OKULTNI RITUALI
Svi Nijemci i njihovi okupatori, nakon rata zapleteni u porazima, podjelama, obećanjima, tragedijama i industrijskim očekivanjima, majku su Germaniju biološki, svjetovno i duhovno propitivali, razvlačili i ponižavali. Njemačkom sebstvu prebrojavali su rasna krvna zrnca i genetskim inženjeringom stvarali novu mješavinu za supstrat rađanja. On što su uspjeli poroditi, u kontroliranim uvjetima, bila je za neke nakazna zvijer, nalik na podložnog psa, predodređenog za vječni poraz. Time se u videospotu Rammstein poigrava i sotonističkim ritualima, u kojima se muško dijete, simbol čistoće, zamjenjuje psom. Metalski okultno nabrijan, ovaj videospot referira se i na ostale fragmente nasilja izvučene iz njemačkog državotvornog kontinuuma. Na migrante se tako gleda kao na gomilu koja nadire namamljena zovom novca s ciljem zamjene postojećeg otupljenog stanovništva novim biološki potentnijim grupama, spolno određenima kao muškarci. Cijela ta konstrukcija poslije se raspada u sodomi njemačkih orgija u kojoj se nacionalno pročišćenje odvija u ništavilu praznine. Pretkraj se radnja usporava u umiljatom pacifizmu realnosti, koji za Nijemce određuju neki drugi. Ideja stare okaljane njemačke nacije biva raketirana V2 projektilom u Zemljinu orbitu i zatim dalje u svemir, u staklenome mrtvačkom sanduku. Paralelno s bestežinskim svemirom crveni snop lasera iz Völka upozorava intergalaktičko prostranstvo na postojanje Njemačke koja bez zastoja uzdiže svoju industrijsku utopiju od Baltika do Urala. Baš kako je Joshka Fisher naglasio, a Rammstein odsvirao, povijest će ipak prihvatiti Njemačku u svojem dugom hodu. Neprestano je lustrirajući od klica nečistoća za zdraviju radničku budućnost koja bi htjela otvoriti svoje periferne političke i gospodarske žile zakrčene realpolitičkim okolnostima u kojima joj ne dopuštaju izići na otvoreno more. Ne bude li uspjela u otvaranju pomorskih putova, ostat će joj ekološka i duhovna pustoš, egzistencijalni nihilizam i turbovölk. Potrošačko društvo u koje će dolaziti ljudi željni hrane, a iz njega će se u Ameriku deplasirati milijuni individualiziranih pojedinaca i pojedinki.
NOVA REVOLUCIJA
Afirmacija političkih i gospodarskih potencijala zato će i dalje biti formalno zajedništvo s nekadašnjim povijesnim neprijateljima te europsko političko okrupnjavanje država u kopnenu Europsku uniju koja će se protezati do moskovskog utjecaja na zapadnim padinama Urala. Zbog toga Njemačka i Rusija zajedno guraju kombinacije u industriji, energetici i trgovini kao preduvjete za politički, a poslije i vojni utjecaj. Plinovod Sjeverni tok 2 jedan je od tih važnih projekata. On će dodatno osigurati stabilniji dotok energije u industrijski komplekse i popratne sadržaje njemačkih zemalja. Za uzvrat, novac i trasa koju Rusi dobivaju zaobilazit će usko grlo u Ukrajini i u Poljskoj. Službena Moskva zbog toga je vrlo zadovoljna te je ovoga mjeseca kao potporu novim geopolitičkim kombinacijama otvorila prvi i najmoderniji pogon koncerna Daimler u Rusiji. Tvornica je izgrađena u podmoskovskom industrijskom parku Jesipovo. Vječno na istoku omiljeni automobili Mercedes-Benz sada će se tamo uz blagoslov ruskog predsjednika Vladimira Putina, njemačkog ministara Petera Altmaiera i predsjednika koncerna Daimler Dietera Zetschea proizvoditi na najsuvremenijoj platformi Industria 4.0. Na taj način automobilska industrija kao okosnica njemačke meke moći nastavlja svoj prodor na istok. To je ujedno i odgovor američkom predsjedniku Trumpu, koji javnost plaši po medijima povišenjem carina na uvoz europskih automobila u SAD, a kojima bi najviše bila pogođena upravo Njemačka, jer je svaki treći automobil u Europi proizveden u njezinom industrijskom kompleksu.
Gospodarska politika jest ta kojom će Njemačka i dalje nastaviti vladati po Euroaziji. Kontinentu čijoj je pauperizaciji itekako pridonijela. Opravdano ili ne, ona je godinama izvlačila radno potentan supstrat iz svih zemalja istočno od svojih granica. Došlo je, čini se, vrijeme za opraštanje grijeha njima, ali i za otpuštanje dugova drugima, te ravnomjerniji razvoj Europe bez ekskluzivnog njemačkog nadzora, kako bi to želio Joschka Fischer.
Piše: Dario MAJETIĆ
Trijumf volje
Ako su pjesma i videospot “Deutschland” u tolikoj mjeri provokativni, što će tek biti kad Rammstein objavi novi album, kojeg je “Deutschland” prethodnik. Dežurni moralisti, čuvari ćudoređa svih vrsta (ne samo u Njemačkoj) već su se digli na noge, no kad album ugleda svjetlo dana i Germania u crnom izdanju osvane u još ponekoj pjesmi, makar i aluzivno, prestrašeno politički kortektno mnoštvo zasigurno će se na Rammstein obrušiti još žešće i još nemilosrdnije. I to je zapravo ono što Till Lindemann, Richard Kruspe, Paul Landers i ostali iz benda žele - provokaciju predstaviti kao umjetnost i obratno, sviđalo se to nekom ili ne. I tu je Rammstein posve u pravu, jer u globalnom konzumerističkom raju biti slobodan znači izabrati i poneku vražju stranputicu, sračunano ili spontano, posve je nebitno. Bitno je da se o “zastranjivanju u formi i sadržaju” priča, da se polemizira, jednako kao što se pričalo i polemiziralo i u drugim slučajevima avangarde, alternative i radikalizma, ne samo kad se radi o glazbi nego i o drugim vrstama umjetnosti. Drugim riječima, “Deutschland” je pravi Rammstein, beskompromisno disruptivan u mainstreamu i samozadovoljan u undergroundu, iz kojeg je i potekao davne 1994. godine. Rammstein je paradigma popkulturne (i postmoderne, reći će netko) mitomanije, ali i grupa koja je poput svih velikih umjetnika sama izgradila vlastitu mitologiju - Neue Deutsche Härte, referirajući se na rani slovenski Laibach i rani američki Swans, njemačku elektroniku i elaktroakustiku, industrial i metal, što je bio i ostao glazbeni dekor za epski njemački trijumf volje Rammsteina, milijunima fanova diljem Njemačke i svijeta “serviran u vatri i dimu”, u zanosu nadahnuća i ponekog samosmaknuća, u konceptu konačne odjave koja tek slijedi. Pedeset milijuna prodanih albuma dokaz je da su na pravom putu jer pedeset milijuna fanova ne može biti u krivu, da parafraziram pokojnog Marka E. Smitha, lidera grupe The Fall. Cinik bi rekao: Nema biznisa do show businessa! (D.J.)
Službena Moskva vrlo je zadovoljna te je nedavno, kao potporu novim geopolitičkim kombinacijama, otvorila najmoderniji pogon Daimlera u Rusiji.
U videospotu “Deutschland” Rammstein se poigrava i sotonističkim ritualima, u kojima se muško dijete, simbol čistoće, zamjenjuje psom.
Charlotte Knobloch: “Grupa je prešla sve granice. Instrumentalizacija i trivijalizacija holokausta, kao što je prikazano na snimkama, neodgovorna je.”