Već nakon samo nekoliko minuta debitantskog albuma iranskog kompozitora Sabe Alizadeha jasno vam je kako ste na teritoriju čovjeka koji beskompromisno otvara nove vidike za slušatelja, koji, slušajući ga kako virtuozno tetoši svoj kamancheh - perzijski žičani instrument - mislima odlazi do Bliskog istoka. Ali Saba tu ne staje, nego se neprestano tijekom cijelog izdanja hvali šarolikim spektrom eksperimentalnih ideja koje zvuče nepodnošljivo fluidno. Jer "Blood City" je istovremeno jezivo uznemirujuća, ali i spektakularno sjetna skladba koja otvara fascinantan album "Scattered Memories". Nakon nje slijedi "Dream", koja je njezina potpuna suprotnost, ying i yang, na prvo slušanje totalno nespojive, ali nepojmljivo jasan dio veličanstvene cjeline i atmosfere albuma koji će vas izbaciti iz svakodnevice i lansirati na drugi kraj planeta. Ili snova.

Saba Alizadeh rođen je u Teheranu i jedan je od najhvaljenijih mlađih iranskih glazbenika. Tradicionalist, jer njegov je glavni instrument već spomenuti kamancheh, ali istovremeno i eksperimenatalist koji briše granice između ambijentalne elektronske glazbe i folklora. Perzijska tradicija u modernom ruhu, koja primjerice u "Would You Remember Me" priziva moja sjećanja na neka davna druženja s Vangelisovom ili Sakamotovom filmskom glazbom, da bi već u "Elegy For Water" krenula neurotičnim putevima kojima nas je znao voditi Daniel Lopatin i njegov Oneohtrix Point Never. Deset pjesama na albumu koji se sluša otvorenog uma, jer povremeno ta njegova želja za neobičnim i nespojivim slušatelju zna biti neiskrčena šuma buke kroz koju se valja znati probiti, no jednom kada se priviknete na njegove modulacije i inovacije, pred vama će se otvoriti kozmos kroz koji jednostavno morate proletjeti na zvukovima njegova kamancheha. World music glazba koja se zasniva na tradicionalnoj glazbi, ali ju autor stubokom mijenja postajući istovremeno Alizadehov zaštitni znak, ali i potpuno nova vrsta glazbenog oslobođenja za autora i slušatelja.