Objavljeno 12. travnja, 2019.
Osječani će rad vidjeti na Danima Julija Knifera u Eurodomu krajem travnja
Izložbu U pijesku (In the Sand) Kristine Marić nedavno su vidjeli Litvanci. Ondje je ova osječka umjetnica boravila na dvomjesečnoj rezidenciji, s koje se vratila puna dojmova. Izložba je bila privremeni projekt u sklopu Nida Art Colony, koji pozvanim ili odabranim profesionalnim umjetnicima, dizajnerima, arhitektima, kustosima, likovnim kritičarima i umjetnicima iz Litve i cijelog svijeta nudi vođene ili samostalne rezidencijalne boravke.
Umjetnicima se rezidencije ‘nude‘ po cijelom svijetu. Zašto si se prijavila baš na ovu u Litvi? Što je presudilo?
- Ovaj program okuplja profesionalce iz cijelog svijeta, a profil umjetnika koji su ondje boravili prije mene zaintrigirao me da prije prijave na njihov javni poziv, istražim što Nida Art Colony nudi. Ono što je presudilo bila je sama lokacija Kurske prevlake, dugi, iznimno uski, pješčani poluotok, koji je na UNESCO-vu popisu mjesta svjetske baštine u Europi. Pješčane dine uz morsku obalu u zimskim mjesecima te neposredna blizina Kalinjin gradske oblasti (Rusija) učinile su mi se kao izvanredno radno okruženje.
Što si očekivala od rezidencije: od boravka tamo, organizatora i od same sebe? Pretpostavljam da ti nije prva?!
- Nida Art Colony nudi vrijeme, prostor i stručnu podršku za rad, promišljanje, istraživanje, proizvodnju i eksperimentiranje. Pritom je naglasak na procesu, više nego na finalnom produktu. NAC također pruža logističku podršku koju smatram iznimno važnom te mogućnost korištenja njihove opreme. Moja su očekivanja ispunjena jer sam to kratko razdoblje od dva mjeseca uspjela iskoristiti koliko god sam mogla u tom trenutku.
Obveza ti je bila isproducirati rad/izložbu? Ostaje li to u Litvi ili nosiš svoj rad sa sobom, ako ne baš vreću pijeska, onda "ideju" i pravo da izložbu/performans postaviš i negdje drugdje? Ako da, hoće li ga publika vidjeti i gdje?
- Jedina obveza bila je napraviti otvoreni studio bar jednom tijekom rezidencijalnog boravka. To je dan kada umjetnik otvara vrata svog studija za zainteresiranu javnost. Prilika je to za prezentaciju svog rada i izravnu povratnu informaciju publike. U takvoj vrsti susreta važno je koliko je publika otvorena za takav način susreta i koliko je spremna postaviti prava pitanja. Tek tada to biva uistinu kvalitetan susret za obje strane. Ostale aktivnosti, poput produkcije radova i izložbi, mogućnosti su, ali ne i obveze. Imala sam jednu samostalnu te jednu skupnu izložbu s kolegicama, koje su ondje također bile u rezidencijalnom boravku.
Radove koje sam napravila donijela sam sa sobom, uključujući i manju vreću s pijeskom. NAC obvezuje svoje rezidente da ih akreditiraju prilikom prezentacije rada, no prezentacija istih je dozvoljena, dapače poželjna. Radove nastale na rezidenciji pokazat ću osječkoj publici na Danima Julija Knifera u prostorima Eurodoma krajem travnja.
- Kako si opravdala dva mjeseca izbivanja s AUK-a?
Stručna putovanja ovog tipa planirana su unaprijed te se prema tomu organizira i optimalni način nadoknade. S druge strane, taj izostanak nešto je od čega, osim mene, neizravno profitiraju i drugi.
Uz vođenje Kazamata, uspijevaš li raditi i na svom umjetničkom izrazu? Je li te boravak u Litvi nadahnuo za još neki rad, projekt, ideju, izložbu...?
- Žrtvovanje vremena zasada nastojim držati pod kontrolom kako bi mi ostalo kapaciteta i za vlastiti umjetnički rad. Kada se uporni mlin, zvan svakodnevica, tako silovito zavrti, bilo kakvi izleti koji omogućavaju mir i introspekciju postanu od neprocjenjive važnosti. Promjena lokacije omogućila mi je stvaranje dodatnog sloja na stare koncepte te razvijanje nekih novih.
Je li boravak urodio nekim zanimljivim umjetničkim poznanstvima, mogućim suradnjama?
- Upoznala sam divne kolege od Kanade do Japana i Australije. Proveli smo divno vrijeme skupa i u kontaktu smo. Imali smo jednu skupnu izložbu u Nidi, a otvorene su i mogućnosti za daljnje suradnje. Razmijenili smo informacije o rezidencijalnim boravcima u zemlji iz koje dolazimo. Bilo je lijepo čuti da baš svi znaju za Hrvatsku, no potom je uslijedilo razočaranje kada sam im rekla da je kod nas koncept rezidencijalnih boravaka u povojima, ako i to.
Narcisa Vekić
BIJEG OD DEHUMANIZIRANOG SVIJETA
Prema Kristini Marić, bijeg od svakodnevice, kontrole i pogleda drugih čovjekova su potreba za udaljavanjem od dehumanizacije u kojoj živimo. Ovim apsurdnim činom suspenzije vlastitog pogleda na stvarnost upozorava nas na ono što smo nasilno uklonili iz vlastitog sjećanja i pred čim zatvaramo oči. Pozvala je posjetitelje da joj se pridruže u činu potonuća u sferu nepoznatog, prljavog i skrivenog. Kristina Marić studirala je likovnu umjetnost i multimediju na AUK-u u Osijeku. Kroz izvedbe i multimedijske instalacije zauzima poziciju koja varira od aktivne provokacije do namjerne i svjesno izabrane pasivnosti. Koristi apsurdne trenutke u svom radu da prodre izvan običnog, svakodnevnog iskustva stvarnosti. Njezin je cilj izazvati gledatelje da vide svijet i vlastitu umjetničku poziciju.
Promjena lokacije omogućila mi je stvaranje dodatnog sloja na stare koncepte te razvijanje nekih novih