Teško je procijeniti koliko se novca zbog zabrane vađenja pijeska iz rijeka u Hrvatskoj do danas izgubilo, ali prema nekim dostupnim podacima i istraživanjima riječ je o stotinama milijuna dolara.


U potrazi za tom informacijom, pronašli smo podatak na jednom od portala da je u samo promatrane četiri godine uvezeno iz Srbije i BiH pijeska za stotinu milijuna dolara.

Pišući jednu od reportaža prije nekoliko godina u Dalju, gdje se na desnoj dunavskoj obali iz "refulera" izbacivao dunavski pijesak izvađen samo nekoliko stotina metara dalje, blizu lijeve obale Dunava, čuli smo u javnom pogovoru kako taj isti pijesak kao gradivni materijal košta 20-ak kuna za kubik, a u Hrvatskoj šest puta više. Tada su prije svakog ispumpavanja pijeska iz spremnika "refulera" na hrvatsku obalu automobilom odlazili po carinika i kasnije ga vraćali na erdutski granični prijelaz kako bi im pregledao plovilo, i tako nekoliko puta svakog dana.


Zbog toga je apsurdna zabrana eksploatacije pijeska i šljunka iz hrvatskih rijeka u našoj zemlji. Lokalno stanovništvo spekulira kako je situacija sa zabranom takva zato da bi se nekom pogodovalo, mada ne želimo u to vjerovati, posebice zato jer se zabrana čini sasvim razumna kada se uzme u obzir pojašnjenje da se njome vodi velika briga o zaštiti okoliša i odgovornosti prema prirodi. Naime, Hrvatska je u ekološkoj mreži Natura 2000 i velik dio Slavonije nalazi se pod zaštitom. Natura 2000 je mreža zaštićenih područja na europskom tlu i kao takva najveća je koordinirana mreža područja očuvanja prirode u svijetu. U Slavoniji je tom mrežom obuhvaćeno, očekivano, područje Save, Dunava i Drave. No, neeksploatiranje prirodnih resursa rijeka u smislu plovnosti i u smislu rezervi materijala kao što je pijesak stvorili su, prema mišljenju mnogih, probleme na rijeci te u cestovnom prometu. Naime, pijesak stvara u koritu pješčane čepove i sprudove, što smanjuje plovnost rijeka, a nebrojene se tone pijeska šleperima transportiraju, umjesto preporučenim i jeftinijim riječnim prometnicama diljem Hrvatske, posebice onima koje nisu predviđene za tolike osovinske pritiske, pa se pod prevelikim teretom ceste oštećuju.


Kada se govori o zaštiti prirode, upitno je koliko je neeksploatiranje pijeska iz rijeka zaista korisno za njih, jer bi, prema sasvim drugačijim projekcijama u Osječko-baranjskoj županiji, upravo "prepuštanje prirodi" rijeka moglo loše utjecati na životinjski svijet, posebice na jedinstveni prirodni rezervat u ovom dijelu Europe - Kopački rit - koji bi za koju godinu mogao presušiti, a što to znači u ekološkom i turističkom smislu, ne treba posebno naglašavati.


Upravo se zbog toga "podiže" glas iz Osječko-baranjske županije, a o svemu tome župan Ivan Anušić ima jasno stajalište koje potvrđuje činjenicama.

- Što se tiče eksploatacije pijeska i šljunka iz Drave, Dunava i Save, imamo ozbiljan problem koji je nastao donošenjem Nature 2000, odnosno sa zaštićenim područjima na području Hrvatske koje pripadaju u taj program. Naime, 37 posto površine Hrvatske je pod Naturom. To je jako mnogo, mislim da imamo najveći postotak u Europi. Evo zašto dolazimo do problema s Naturom. Jedna se logična stvar tu nameće, a to je da mi sada uvozimo pijesak iz Srbije i BiH, plaćam ga tri, četiri puta skuplje, taj se pijesak transportira na našim cestama, našom infrastrukturom koja se uništava, jer se u pravilu to odvija visokotonažnim kamionima. A ovaj pijesak, koji mi ne smijemo eksploatirati zbog Nature, počinje gušiti dravski tok, počinje sušiti Kopački rit, Drava postaje potpuno neplovna. Nije više plovna kao što je bila prije deset- petnaest godina - tvrdi župan Anušić.


- Sve ono što je u skladu sa zakonom i u skladu s normalnom praksom i dobrim gospodarenjem, mora se i provoditi. U ovom slučaju to nije tako, jest u skladu sa zakonom, ali ne gospodarimo u maniri dobrog gospodara, nego jednostavno sami sebe ograničavamo u razvoju u gospodarskom i svakom drugom smislu - smatra Anušić.


Navodi kako je Osječko-baranjska županija već pripremila studiju koja pokazuje potpuno suprotne podatke od onih koje su dosadašnje studije pokazivale.
- Ta će studija uskoro biti izložena i elaborirana i premijeru, i ministrima te očekujemo konkretno da će se početi pomicati u tom smjeru i da ćemo napokon moći gospodariti rijekom koja je izvor razvoja ovog područja. Ako se ograničimo da nećemo Dravu, Dunav ili Savu eksploatirati i da ćemo ih zaštititi u potpunosti tako da ne uređujemo više ni njihove obale te da one postanu praktično divlje obale iz kojih već sada raste drveće koje postaje problem za funkcioniranje, u svakom smislu ograničavamo vlastiti razvoj, jer ne koristimo naše potencijale koji su nam na raspolaganju. A ako ne koristimo svoje potencijale onda ne znam kako ćemo se dalje razvijati - tvrdi župan Anušić.