Na Ekonomskom fakultetu Zagreb (smjer Financije), prof. dr. sc. Anita Pavković diplomirala je 1998. godine, a 2003. završila znanstveni poslijediplomski studij "Računovodstvo, revizija i financije". U prosincu 2007. obranila je doktorsku disertaciju pod nazivom "Utjecaj sekuritizacije potraživanja na razvoj financijskog sustava". Od 1999. zaposlena je na Ekonomskom fakultetu Zagreb, a 2018. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice za područje društvenih znanosti, polje ekonomije, grana financije, na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Dr. Pavković nositeljica je kolegija "Bankarstvo" na diplomskom stručnom studiju, "Upravljanje bankama" na preddiplomskom sveučilišnom studiju te "Regulacija i nadzor financijskog sektora" na diplomskom sveučilišnom studiju. Jedna je od izvođača predavanja na kolegiju "Financijske institucije i tržišta". Na poslijediplomskom sveučilišnom studiju "Financijske institucije i tržišta" nositeljica je kolegija "Regulacija i nadzor financijskog sektora". Sudjelovala je na više desetaka međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova te je autorica ili koautorica 30-ak znanstvenih i više desetaka stručnih i ostalih radova. Sudjelovala je u studijskim posjetima renomiranim financijskim institucijama i tržištima u svijetu.

U svojstvu mentora, ili kao član povjerenstva za ocjenu i obranu, sudjelovala je u više obrana znanstvenih magistarskih radova, stručnih i specijalističkih magistarskih radova te velikom broju diplomskih i završnih radova na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 2014. do 2018. godine bila je Prodekanica za poslovanje i administraciju Ekonomskog fakulteta Zagreb. Glavna je urednica Zbornika Ekonomskog fakulteta Zagreb od 2015. godine. Dobitnica je posebne nagrade Dekana Ekonomskog fakulteta u Zagrebu za doprinos organizaciji i radu Fakulteta 2015. godine.

Pojednostavljeno rečeno - koje su funkcije i zadaće kreditnih rejting agencija?

- Kreditne rejting ocjene ne bi trebalo shvaćati kao "sveto pismo" u financijama! Kreditne su rejting agencije tvrtke koje različitim intenzitetom i opsegom aktivnosti više od 180 godina djeluju u gospodarskim i financijskim sustavima. Kreditne rejting agencije kreiraju i prodaju objektivne i neovisne ocjene relativne kreditne kvalitete kompanije, dužničkog instrumenta, države ili strukturiranih financijskih proizvoda. No, i u tradicionalnim bankocentričnim sustavima kakav je i europski, kreditne rejting agencije posljednjih se desetljeća nameću kroz regulaciju investicijskih odluka i zadovoljenje kapitalnih zahtjeva kreditnih institucija i investicijskih društava.

Kakva je uloga kreditnih rejting agencija u krizi?

- Nakon krize, kreditne rejting agencije postale su predmet brojnih znanstvenih i stručnih istraživanja, posebno zbog činjenice da se navode kao temeljni uzročnici i akteri globalne financijske krize. I sama sam od 2010. godine objavila nekoliko znanstvenih i stručnih radova i poglavlja o njihovim ulogama. Razvojem financijskih sustava širio se opseg obuhvata predmeta procjene agencija, a najvažnija inovacija su strukturni financijski proizvodi koji su do krize postali osnovica njihovih značajnih ostvarenih prihoda, ali i posljedičnih ekstremnih izloženosti rizicima nekih financijskih institucija. Većina tržišnih sudionika najčešće je eksternalizirala ocjenu kreditnog rizika predmetne imovine na vanjske ovlaštene kreditne rejting agencije, što je prouzročilo goleme gubitke i štete u financijskim i gospodarskim sustavima diljem svijeta, jer su se previše oslanjali na takve ocjene bez vlastitih dubinskih ocjena.

U posljednje vrijeme u javnom prostoru raste stupanj poznavanja značenja pojma kreditnog rejtinga. Prije nekoliko godina političari, novinari i društveno politički kroničari razmetali su se "učenim" podukama šire javnosti o kreditnim rejting ocjenama država, lokalnih jedinica i njihovih tvrtki i sl., postavljajući rejting ocjene na tron nepobitne istine. Danas je situacija bolja i svi navedeni značajno su educiraniji u pogledu značenja ocjena rejtinga, međutim, još uvijek nedovoljno. Upravo ove navedene tradicionalne i suvremene aktivnosti to i potvrđuju.

Što nam možete reći o koncentraciji na tržištu kreditnih rejting agencija?

- Agencije se razlikuju prema veličini koja se mjeri brojem zaposlenih kreditnih analitičara i njihovih supervizora, brojem dodijeljenih rejtinga, brojem tvrtki kojima su dodijeljeni rejtinzi, ukupnim ostvarenim operativnim prihodima, itd. Razlikuju se agencije koje dodjeljuju ograničen broj rejtinga i one koje mogu procijeniti rizičnost velikog broja izdavatelja na osnovu standardiziranih statističkih modela. Na izrazito koncentriranom financijskom tržištu dominiraju tri velike rejting agencije - Standard&Poor´s, Moody´s i Fitch Ratings, koje zauzimaju u Europi oko 93 % ukupnog tržišta. Ostale agencije, ako su se i pokazale kao uspješne, bile su najčešće preuzete od strane tržišnih lidera, a prisutne su samo u nekoj tržišnoj niši, ili geografskom području, ili su vlasnički povezane s tri navedene te su gotovo svugdje manji igrači na tržištu.

Koje su eksternalije u poslovanju?

- U poslovanju kreditnih rejting agencija postoje razna etička, financijska i druga ograničenja kao što su, primjerice, model naplate naknada od izdavatelja i moralni hazard, oligopolska struktura industrije, orijentiranost na prošlost, a ne budućnost, "slijeđenje" umjesto anticipiranja trendova i sl. Navedeno se argumentira važnošću reputacije agencija prema kojoj one nisu sklone ugroziti svoju reputaciju da bi pogodovale nekom izdavatelju. Iako većinu prihoda agencija za kreditni rejting čine prihodi od dodjele rejtinga, moguće je da rejting agencija uvjetuje i korištenje savjetničkih usluga. Nadovezujući se na kritike uloge i poslovnog modela agencija za kreditni rejting u kreiranju preduvjeta za razvoj financijske krize, razna međunarodna i nacionalna tijela već duži niz godina raspravljaju o potrebi reforme regulatornog okvira kreditnih rejting agencija. Na tom području intenzivno se radi, ali ima još područja i prostora za napredak u cilju njihovog transparentnijeg poslovanja. Nadležnost regulacije i supervizije njihova osnivanja i poslovanja danas je pod Europskim nadzornikom tržišta vrijednosnica.

Što u dugoročnom smislu znači novi pozitivni rejting bonitetne kuće Standard & Poors, prije svega za inozemne ulagače, ali i dugoročno stabilno poslovanje u RH?

To je dakako pozitivan pomak u Hrvatskoj, za koji su zaslužni unutarnji, ali i vanjski čimbenici. Svakako bih pohvalila fiskalnu konsolidaciju koja je dala nemjerljiv doprinos ovom "up-gradeu" ocjene kreditnog rejtinga. No gospodarski rast najvećim dijelom rezultat je sličnih kretanja stopa rasta i u Europskoj uniji, a neke zemlje iz našeg okruženja imaju i značajno više stope rasta. Također bih naglasila da smo ipak još uvijek jako nisko, odnosno na donjoj granici investicijskog rejtinga, a da bi ozbiljni investitori, primjerice iz autoindustrije, konačno došli i kod nas (a ne u okruženje!). Ima još mnogo za napraviti na području, primjerice, pravosudnog sustava, obrazovanja, stečajeva, poslovne kulture i etike, mirovinskog sustava, zdravstvenog sustava, zemljišnih knjiga, educiranosti, dobrohotnosti i ažurnosti lokalnih zajednica, digitalne razvijenosti, značajnijeg stupnja stvarne iskorištenosti fondova Europske unije, novim i intenzivnijim natječajima i sl. Problem je u slaboj vidljivosti Hrvatske na investicijskoj karti zbog svih navedenih čimbenika. Slikovito rečeno, sad smo na semaforu na narančastom svjetlu i pitanje je hoćemo li se vratiti na crveno, ili ćemo ubaciti konačno u treću brzinu i ući u zeleno. No slijedi nam predizborno vrijeme, usporavanje rasta gospodarstava iz okruženja, neizvjesnosti u smjeru i tijeku rješavanja nekih kapitalnih gospodarskih problema u Hrvatskoj, demografski "cunami" i sl.

Može li se očekivati pozitivno mišljenje i druge dvije bonitetne kuće? Zapravo, kad govorimo o rejting agencijama koliki je njihov značaj i za razvijene i za zemlje u razvoju? Nerijetko su se događali i promašaji rejting agencija...

- Očekuju se pomaci u ocjenama i drugih agencija, međutim, naglasila bih i kritizirala njihov rad, jer one, nažalost, analiziraju povijest i učinjeno, a ne anticipiraju stresne događaje i okidače budućih kriza ili pogoršanja ocjena. I svakako, investitori trebaju uzimati u razmatranje i druge čimbenike prilikom donošenja odluka.(D.J.)