Iako u svibnju cvatu perunike, ukrasne lupine, klinčići, ivančice, zvončići, srdašce i druge proljetne trajnice, ni jedna nije tako lijepa i miomirisna kao božur - peonija, lat. Paeonia sp., odnosno plemeniti božur, dugovječna visoka zeljasta trajnica iz porodice žabnjaka. Premda početkom svibnja zna biti hladno i vjetrovito, a povremeno pljusne i kiša, božur upravo tada počinje cvasti. Iznad višestruko režnjevitog lišća, dekorativnog tijekom cijele vegetacije, izdižu se dugačke cvjetne stapke s po nekoliko prekrasnih krupnih - promjer vršnog cvijeta može biti od 12 do 17 cm - bijelih, ružičastih ili crvenih, jednostavnih, polupunih ili punih cvjetova nalik na velike ruže.

Kad prođeš pokraj njih dok cvatu, još dugo te prati njihov iznimno ugodan miris, a kad ih ubereš i staviš u vazu, predivno miriše cijela kuća.


Premda cvatnja ne traje dugo – posadite li nekoliko različitih kultivara, cvatnja može potrajati šest do osam tjedana - božur zaslužuje mjesto u svakom vrtu, jer ljepota cvjetova nadoknađuje njihovu kratkotrajnost. Teški cvatovi, osobito ako se smoče na kiši, rado polegnu do zemlje. Stoga ih svake godine kad božuri počnu cvasti poduprite. Ocvale cvjetove redovito otkidajte.


Ova prekrasna biljka koja plijeni svojim predivnim cvjetovima vrlo je popularna u vrtovima. Samoniklo raste u Maloj Aziji i Europi. Rod obuhvaća zeljaste vrste visine od 0,5 do 1,5 m i drvenaste vrste koje narastu i do 2,5 m u visinu. Listovi su zeleni, razdijeljeni, s laganom primjesom brončane boje kada su mladi, a u jesen poprimaju crvenkast ton. Jedna od vrsta je drvenasti božur P. suffruticosa samonikao u Japanu i Kini. To je grm koji može narasti i do 2,5 m visine te dobro uspijeva na vapnenastoj podlozi. Može se saditi u veće cvjetne posude i njima ukrasiti terase ili balkone.


Kod nas se također uzgaja za rezani cvijet. Cvate u proljeće (svibanj, lipanj), a cvatnja traje dva do pet tjedana. U Europi se uzgajaju križanci Paeoniae lactiflora s punim velikim cvjetovima bijele, tamnoružičaste, trešnja crvene boje, visoki do 80 cm, zatim križanci s jednostavnim cvjetovima bijele, ružičaste, ljubičasto-ružičaste boje niskog rasta.


Božuri se moraju saditi u duboko, plodno, humusom bogato tlo koje se neće brzo osušiti ni za vrijeme ljetnih vrućina. Zato je u proljeće korisno prekriti tlo oko biljke malčem kako bi se sačuvala vlaga u tlu. Prije sadnje dobro je tlo obogatiti vrtnim kompostom. Božuri mogu tolerirati laganu sjenu, ali će bolje rasti na suncu. Visoko rastuće vrste potrebno je poduprijeti na početku rasta.

Zahtijevaju mnogo prostora za rast te jedan od drugoga trebaju biti udaljeni oko 75 do 90 cm. Božuri će stvarati velike cvjetove ako pupove koji se nalaze na postranim izbojima uklonimo.


U vrtovima rastu u skupinama, ili kao soliterne biljke. Drvolike božure poželjno je saditi na mjesto gdje je ujutro sjena kako bi nakon ranih proljetnih mrazova bili zaštićeni od ranog jutarnjeg sunca. U prvoj godini uzgoja treba odstraniti sve cvjetne pupove da bi se stimulirao rast vegetativnih nadzemnih i podzemnih organa. U drugoj godini uzgoja pinciraju se postrani pupovi i ostavlja samo jedan do dva cvijeta po biljci. Treće i idućih godina pinciraju se postrani izboji i ostavlja se pet do sedam cvjetova po sadnici da bi se izbalansirala kvaliteta cvjetova i postigao kontinuitet plodonošenja.