OSIJEK

Tragedija, u kojoj je u napadu psa u petak teško stradala 39 dana stara beba u mjestu Repaš kod Đurđevca, pokrenula je lavinu loših komentara na račun određenih vrsta pasmina pasa. Međutim, oni pravi uzgajivači kažu da sve ovisi o čovjeku koji se o psu brine.

Osječanin Goran Raičković godinama uzgaja pasminu staford i aktivno se bavi resocijalizacijom pasa. On kaže da je pas pasmine Dogo argentino htio usmrtiti bebu, to bi i učinio, i to zbog jačine ugriza.


- Ne želim nikoga napadati, no to je, nažalost, trenutak nepažnje. Je li pas htio odvući dijete i spasiti ga ili nauditi mu, o tome nemamo saznanja. Ta pasmina korištena je prije u lovu na pume i ima strahovit ugriz. Beba te dobi nema formirane kosti lubanje i u pravom napadu glava bi joj bila zdrobljena. Ono što je meni kao čovjeku i ljubitelju pasa te čovjeku koji živi sa psima nepojmljivo jest to da je dijete od 39 dana samo u sobi koja je psu dostupna i pas prije roditelja stiže na plač djeteta i to je loša situacija. Žalosno je sada što ima uzgajivača koji to žele pripisati tome što je pas bez rodovnika, a to je mogao napraviti bilo koji pas, bilo koje pasmine - kaže Raičković. Kako dalje dodaje, u novi Zakon o zaštiti životinja unesena je stavka da sada svaki čovjek koji ima psa u tipu neke pasmine može se baviti i njezinim uzgojem.


- Sve se svodi na čovjeka i rad sa psima. Iz mog iskustva mogu vam navesti jedan primjer. Naime, dva brata iz istog legla s rodovnikom, iz kontroliranog uzgoja, jedan uz suze uzgajivača odlazi u novi dom poslije tri razgovora i provjere novih vlasnika, drugi ostaje kod nas. Prvi biva kućni ljubimac bez uvjeta izlaganja na izložbama, drugi postaje šampion i započinje školovanje te završava nekoliko ispita i izlazi na utakmice poslušnosti. Prvi brat nakon kratkog vremena je zapušten i boks mu je kuća. Nakon pet i pol godina primam poziv da će biti uspavan jer se vlasnici sele. Dolazim i vidim boks pun izmeta, sve što mu je ušlo u boks je ubio, ježeve, štakore, mačke. Uzimam ga nazad i radim na resocijalizaciji te u tome uspijevam. Drugi brat je imao sve što prvi nije, ljubav i rad te sam ga s ponosom pokazao kakva pasmina može biti i kakva jest. Bit zaključite sami - priča Osječanin i ističe da je za ne povjerovati koliko su ljudi lijeni raditi sa svojim psima.
- To se sada najviše vidi po odvezanim psima koji hodaju po ulicama, pa je svaki normalni vlasnik, imao malog ili velikog psa na povodcu, u problemu. Bio sam i dopredsjednik Kinološkog drušva Osijek i sada sam u izvršnom odboru Kinološkog društva Čepin i organiziramo tečajeve poslušnosti pasa te može doći tko god želi. Ne biste vjerovali koliko su grupe male, iako su cijene prilagođene našim mogućnostima. Ježim se kad netko piše da mu pobjegne štene od tri mjeseca, ali neznanje je golemo, što ne mogu shvatiti u ovo doba kada su informacije dostupne svima - zaključuje Raičković.