Objavljeno 25. ožujka, 2019.
U suradnji s Galerijom umjetnina Split, Umjetnički paviljon u Zagrebu 5. travnja otvara veliku izložbu Dušana Džamonje - 50/60. Kustosi su Fedor Džamonja i Branko Franceschi, a izložba će se moći pogledati mjesec dana, do 5. travnja.
Izbor radova Dušana Džamonje izvedenih u 50-ima, kojima su dodani i oni nastali nekoliko godina prije i kasnije od ciljanog razdoblja, podsjetnik je na razdoblje koje nije zanimljivo samo kao početak karijere jednoga karizmatičnog umjetnika, nego i kao trenutak u kojemu se dogodio globalni pomak relevantne umjetničke produkcije od figuracije prema apstrakciji.
- Ne možemo se ne zapitati ima li išta u stvaralaštvu mladog umjetnika što se može usporediti sa situacijom u kojoj je osobni razvoj usuglašen sa silnicama vremena u kojima se odvija i osjećajem da im njegova vlastita kreativnost pridonosi. Posebno nam je zanimljivo da je Fedor Džamonja, umjetnikov sin i skrbnik očeve ostavštine, a za ovu izložbu inicijator i selektor radova, projekt pokrenuo u razdoblju globalne promjene stvaralačke paradigme kojom je – kao da živimo jedan obrnut proces – jezičac ravnoteže prevagnuo na stranu figuracije. Ozračje pedesetih godina pogodovalo je razmišljanjima koja su težila nadilaziti postojeće formule u jedinstvenom zamahu širenja ljudskog iskustva na tehnološki, moralno i intelektualno nova područja. Današnji se, pak, neusporedivo snažniji znanstveni razvoj paradoksalno odvija paralelno s neprekidnim jačanjem i širenjem područja regresivnih društvenih tendencija. Kao da je ponestalo i mašte i volje da se koncipiraju radikalno novi stvaralački principi i protokoli. Umjetnici su okrenuti recikliranju, preslagivanju i preoblikovanju, u kojima nema ničeg bitno novog, već se novo pojavljuje samo kao drugo lice starog. Stoga se s današnjega gledišta pogled na jednu dekadu umjetničke karijere – čiji se izvrstan početak u domeni tradicionalno mišljenoga figurativnog kiparstva tako radikalno razlikuje od, u istoj mjeri izvrsne, apstraktne skulpturalne kompozicije izvedene deset godina kasnije – jednostavno doima nadrealnim. Upravo stoga važno je izložbom zorno potvrditi realnost takve dinamike događaja i podsjetiti da je bar jednom u povijesti to bio realan prag kreativne (re)evolucije - piše u predgovoru Branko Franceschi.
Dušan Džamonja hrvatski je kipar (Strumica, Makedonija, 31. 1. 1928. – Zagreb, 14. 1. 2009.). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. (A. Augustinčić). Bio je suradnik Majstorske radionice F. Kršinića 1951. – 1953. U početku figurativne elemente svodio je na dinamičke, napete oblike simboličnih značenja. Sklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima; primjenjivao je novu kiparsku građu (željezo, staklo, žica, crni beton) i rabio neklasične postupke obradbe; skulpture je kovao, zavarivao ili gradio povezivanjem različitih materijala. U djelima nastalima nakon 1957. potpuno je napustio realan motiv i gradio slobodne prostorne konstrukcije izvanredne geometrijske čistoće i organske vitalnosti, skulpture kompaktnih ili rasječenih kugla. U tom razdoblju radio je tzv. željezne tapiserije ili slobodne skulpture sugestivnog djelovanja (Rozeta). U spomeničkoj plastici gradio je slobodna plastička tijela jasnih simboličnih poruka, u kojima se psihološki kontrasti postižu uporabom različitih materijala (željezo – staklo, beton – metal).
N.Vek.
Kao da je ponestalo i mašte i volje da se koncipiraju radikalno novi stvaralački principi i protokoli.
Park skulptura
Izveo spomenike u Slavonskom Brodu, Malom Lošinju, Zagrebu, Podgariću, na Kozari, BiH i spomen-kosturnicu u Barletti, Italija. Park skulptura Dušana Džamonje otvoren je u Vrsaru 1981. Bio je redoviti član HAZU-a od 2004. Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo.