Objavljeno 25. ožujka, 2019.
Godišnji koncert HKDU-a Osijek 1862. bio je inspiriran slavnim crtanim filmom "Bećarac" i radovima svestranog umjetnika
Iako je svaki, od dosadašnjih 30, godišnjih koncerata Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Osijek 1862. bio sjajan, ovaj 31. bio je poseban ne samo zato što je tradicionalnom nazivu "Pozdrav proljeću" dodano i "Bećarcu". Jer bila je to zahvala i počast svom članu i velikom hrvatskom slikaru, kiparu, redatelju, scenografu, kostimografu, karikaturistu, lutkaru i tvorcu animiranih i igranih filmova Zlatku Boureku (Požega, 4. rujna 1929. - Zagreb, 11. svibnja 2018.).
Za manje od dva mjeseca bit će godina dana kako Bourek ne stvara nova djela, ali njegovi radovi među nama dokazuju da je ostao i ostat će među brojnim štovateljima njegova više nego prepoznatljiva djela. A doista je bio vjerojatno najsvestraniji hrvatski umjetnik. Ne može se reći u kojem je dijelu svoga umjetničkog stvaralaštva bio uspješniji. No, ne može se niti poreći da je kompletan njegov umjetnički rad inspiriran njegovom rodnom Slavonijom, bilo da je radio scenske lutke, kostime i crteže za predstavu “Bećarac”, koja je na pozornici HNK-a bila odigrana 1998. godine, bilo da je slikao jedno od 140 slika velikih formata izloženih u Modernoj galeriji u Zagrebu na njegovoj retrospektivnoj izložbi u listopadu 2014. godine. Već je 1966. godine počeo nisku svojih svjetskih uspjeha crtanim filmom "Bećarac", koji je svakako pridonio Unescovom proglašenju baš ta dva stiha u desetercu humorističnog karatkera tipičnog za Slavoniju nematerijalnom svjetskom baštinom.
Izložba i film
Zato je dvodnevna manifestacija u čast Boureku počela izložbom u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta Osijek. Na jednom su se tako mjestu našli podaci o njegovom životu i radu, prepoznatljive scenske lutke, kostimi i skice za predstavu "Bećarac" HNK Osijek, a mogao se pogledati i proslavljeni crtani film te fotografije autora sa svojim umjetničkim djelima. Kustosica izložbe bila je Saša Došen, profesorica na Akademiji za umjetnost i kulturu Osijek, a izložba se u HNK-u Osijek može pogledati još do 4. travnja.
Neraskidivu povezanost s rodnim krajem višestruko je pokazivao i redovito surađujući s osječkim Hrvatskim narodnim kazalištem, Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića, Muzejem likovnih umjetnosti te drugim institucijama i ustanovama u Osijeku. Svi s kojima je surađivao isticali su njegovu jednostavnost, ali i uvijek prisutnu duhovitost. Sve je te vrline pokazivao u svojim djelima. Njegove nakaze, groteskni likovi, bili su upravo suprotno od onoga što se očekuje, naprosto simpatični. I to ne jedan nego svi. A uspješan je bio i u portretiranju poznatih, njemu dragih osoba. Nikako ne treba zaboraviti da je izradio nezaboravnu scenografiju popularnog crtića o profesoru Baltazaru.
Povezanost KUD-a Osijek 1862. i Boureka. Daleke 1948. godine veliki je umjetnik bio član Društva te utemeljitelj i voditelj likovne sekcije tada OKUD-a Milica Križan. Taj je posao s radošću obavljao sve do 1951. godine. Zato nije bilo iznenađenje da svoj ovogodišnji koncert posvete Zlatku Boureku i njegovom "Bećarcu".
Znalo se da na nedjeljnom godišnjem koncertu HKUD-a Osijek 1862. u HNK-u Osijek neće biti ni jedna prazna stolica, ali svi su nestrpljivo očekivali kako će i ovaj put virtuozi folklorne umjetnosti iznenaditi. Jer savršenstvo i uigranost poznati su iz svih dosadašnjih nastupa i godišnjih koncerata toga društva. Iako su očekivali nešto povezano s Bourekom i njegovim "Bećarcem", ipak iznenađenja nije nedostajalo.
Cijela Hrvatska
Pjesma i ples uz tamburaški orkestar, poneki instrumentalni broj s virtuoznim solistima, lijepo se uklopio s slavonskim, ali, i drugim krajevima Hrvatske. Dakako, bio je tu i bećarac. Ali ne samo jedan, nego bar deset. Posebice u drugom dijelu dvosatnog programa kada je upravo taj izričaj najavljivao pjesme iz drugih dijelova Hrvatske - Istre, Like, Dalmacije, Zagorja, Podravine... Upravo ti kratki dijelovi programa činili su sjajnu poveznicu udarnim točkama koncerta.
O nastupu, s neskrivenim zadovoljstvom producent i tajnik HKUD-a Osijek, pojasnio je tko je sve sudjelovao u realizaciji programa: "Nastupili su svi članovi naše A grupe koju smo za ovaj nastup pojačali i u nekim plesovima članovima mlađe B grupe. Prvi dio bio je posvećen Slavoniji i Baranji te nekim bunjevačkim plesovima. U drugom smo dijelu predstavili pjesmom, plesom, glazbom i nošnjama druge krajeve Hrvatske. U tamburaškom sastavu bilo je 16 članova instrumentalista na tipičnim slavonskih žičanim instrumentima, a u nekim brojevima sudjelovali su naši gajdaš i samičar. Nastupila su i tri mala tamburaša, 18 pjevačica i plesačica te 16 plesača i pjevača." Svoj doprinos uspješnosti koncerta dali su dugogodišnji umjetnički glazbeni voditelj Duško Topić te umjetnički plesni voditelj Damir Doležal, ali i svi drugi "pomoćni" članovi Društva bez kojih ne bi bilo ovih uspješnih nastupa u svom gradu, ali i diljem svijeta. Voditelji programa bili su članovi HKUD-a Marjana Katić i Gordan Čelić, koji je nakon uspješnih godina kao plesač i pjevač ovoga društva, sada i jednako uspješan reporter HTV-a.
Iako je Tamburaški orkestar djelovao samouvjereno, ipak se u jednoj instrumentalnoj kompoziciji istaknuo virtuozni primaš na bisernici, ali i bas-primaš, koji uz sjajne sviračke kvalitete ima i zaraznu simpatičnost.
Nakon posljednje pjesme svi su izvođači, uz dug pljesak, sišli sa scene u gledalište, iznenadivši svoje drage, rođake, prijatelje i kolege, ali i sve ostale posjetitelje. Čestitke nisu nedostajale, pa se druženje s izvođačima i publikom nastavilo i u holu kazališta, što je dalo još jednu izuzetnost ovom koncertu.
Darko Kovačević
KĆI BARBARA BOUREK NA KONCERTU
Iako je cijeli dvodnevni projek HKUD-a Osijek 1862. svesrdno podržala i pomogla Barbara Bourek, kći Zlatka Boureka, zbog poslovnih obveza u Rijeci nije bila na otvorenju izložbe u subotu. No sa zadovoljstvom je pogledala nedjeljni koncert u osječkom Hrvatskom narodnom kazalištu i pogledala izložbu radova svoga oca u foajeu. Inače, ona je naslijedila očevu darovitost za umjetnost te nastavila umjetnički put svoga oca završivši studij slikarstva, ali ju je životni put odveo u kostimografiju. Osim pedagoškog rada sudjeluje svojim radovima u kreiranju kazališnih predstava, a radi i na filmu, za što je dobila za jedan od svojih uspješnih radova i Zlatnu arenu u Puli.
Podmladak, dubrovački linđo i primaš
Iako su svi nastupi nagrađeni brunim pljeskom i povicima odobravanja, vjerojatno najglasniji aplauz dobili su mladi plesači koji su već samom svojom pojavom razveselili prepunu dvoranu HNK. A tek kad su zaplesali i zapjevali publika je rukama podržavala ritam pjesme, dajući poticaj malim, ali savršeno uvježbanim plesačima i pjevačima. Dug pljesak zaslužio je i dubrovački linđo, gdje se nije znalo tko je bolji i simpatičniji - gospar, svirač lijerice, ili plesni parovi. Smirujući dijelovi programa pomalo su kulminirali prema kraju i točno se osjetilo kada je finale. Dugi pljesak pomiješao se s posljednjim taktovima, pa je mali bis dodatno animirao publiku da izrazi zadovoljstvo.