Svake godine u kolovozu od 15 do 25 % stanovnika kontinentalne Hrvatske počinje patiti od alergije na ambroziju ili, točnije, alergijskog rinitisa. Teži slučajevi alergije na ambroziju uključuju napad astme, probleme sa snom, glavobolju... Sve to počinje kada ambrozija ispusti prvi pelud u zrak (sredina ili kasno ljeto) pa do prvog mraza koji ubije biljku (rana jesen).

Početkom kolovoza, kako noći postaju dulje, cvjetovi ambrozije sazrijevaju i otpuštaju pelud. Vrućina, vlaga i povjetarac pomažu širenju peluda koji putuje od biljke do biljke kako bi oplodio sjemenku i osigurao novi naraštaj sljedeće godine.

Koncentracija peluda obično je na maksimumu u podnevnim satima, između 10 i 15 sati. Kiša i niske jutarnje temperature usporavaju otpuštanje peluda. Pelud ambrozije može daleko putovati, više od 50 kilometara, a penjati se može i iznad tri kilometara u visinu! Većina peluda padne na tlo unutar 100 metara od izvora. Sjeme ambrozije može mirovati u tlu i nekoliko desetaka godina i onda izrasti kada uvjeti za to budu zadovoljeni. Statistika kaže da je među alergičarima na pelud njih čak 75 % alergično upravo na ambroziju. Postoji tendencija kod ljudi koji su razvili alergijsku reakciju na jednu vrstu peluda, da ju razviju i za ostale vrste peluda.

Ako se ambrozija jednom pojavi na nekoj lokaciji, a ništa ne poduzme, tada se širi golemom brzinom.

Domaće životinje instinktivno ju ne koriste za prehranu jer je blago gorkog ukusa, ali prirodnih neprijatelja, odnosno konzumenata nema. Često se pojavljuje u usjevima (kukuruz, suncokret, šećerna repa, soja, krumpir i povrće).

Pri čupanju ambrozije ne treba ju zamijeniti s ljekovitim divljim pelinom (Artemisia vulgaris L. – Compositae), koji ima isto stanište i sliči na pravi pelin (A. absinthium L.), a vrlo malo na ambroziju (pelin je vitkog stabla sa sitnijim, perastim listovima, a ambrozija je robustnija i s krupnim listovima zelene boje bez imalo srebrnkaste). J.Kn.